Pravilo “ako nema tijela nema ni ubistva”, nije primjenjivo u modernoj kriminalistici, ali su takvi zločini mnogo teže dokazivi, smatra kriminolog Veljko Rakočević. Komentarišući oslobađajuće presude Vladimiru Ulami i Darku Mijoviću, u suđenju za ubistvo Petrovčanina Nemanje Medina, Rakočević objašnjava da je očigledno da ostali dokazi koje je imalo Tužilaštvo, za Sud nijesu bili dovoljno kredibilni.
Ipak, zločin bez tijela postoji, pa iako nema leša ili dijelova leša, postoje brojni drugi dokazi na osnovu kojih mogu da se riješe ubistva. Kod nas su, kako on smatra, takvi slučajevi mnogo teže rješivi.
“Ova lica cu oslobođena jer je Sud tako presudio, dakle očigledno nije bilo dovoljno kredibilnih dokaza. U slučaju kada tijelo nije nađeno mnogo je teže dokazivo kod nas nego li u svijetu, Ipak, može se dogoditi da bude osuđujuća presuda bez leša, ukoliko su drugi dokazi imaju snagu. Ne bi bio ni prvi ni poslednji put da se tako riješi slučaj. Ne bih rekao da ovdje ima krivice sa bilo čije strane jer je policija radila koliko je mogla, Tužilaštvo je gonilo sa tim dokazima koje su imali, ali za Sud nije to bilo dovoljno uvjerljivo, pa je donio oslobađajuće presude”, pojašnjava Rakočević, specifičnost ovog slučaja.
Kako je dodao, “in dubio pro reo” predstavlja jedno od temeljnih načela krivičnog procesnog prava, pored pretpostavke nevinosti. Ono znači da u slučaju sumnje treba presuditi u korist okrivljenog.
“Ukoliko postoji sumnja, uvijek je u korist optuženog – dakle bolje je 100 krivih pustiti, nego jednog nevinog optužiti”, pojašnjava Rakočević.
U svijetu postoji sistem u kojem se na osnovu operativnih saznanja i dovoljno osnovane sumnje, bez pronalaska leša, može doći sa velikom pouzdanošću do direktnog utvrđivanja da li je neko počinio ubistvo. Tome koriste i fornezički nalazi raznih dokaza, praćenja i kretanja lica, materijalni i lični dokazi, alibi, analiza djelovanja, radnji prije i nakon izvršenja krivičnog djela.
Podsjetimo, Ulama i Mijović oslobođeni su danas optužbe za ubistvo Petrovčanina, a odluku je danas donijelo vijeće sudije Višeg suda Vesne Moštrokol. Prema navodima optužnice, 08. avgusta 2016. na teritoriji Bara i Podgorice, optuženi su na podmukao način ubili Medina. Dodaje se da su svjesno izvršili krivično djelo.

Privođenje Ulame
Ulama i Medin su, prema optužnici, razmjenili više poruka i dogovarali se oko kupoprodaje oružja. Ističe se da su sa obmanom nagovorili Medina da se nađu, nakon čega su mu nanijeli teške povrede, stavili ga u prtljažnik bijelog “Reno Megana” i ubili ga.
Kasnije su, kako se navodi, zapalili pomenuti automobil tokom čega je Mijović zadobio opekotine desne ruke. Dodaje se da je i da je Bogdan Milić sakrio Ulamu u svojoj kući na selu, čime se u optužnici navodi da je na štetu Nemanje Medina učinjeno teško ubistvo uz pomoć učiniocima.
Iz Višeg državnog tužilaštva još uvijek nijesmo dobili odgovor da li će se žaliti na današnju presudu.
J.L.
Preporučeno












