Svirepi zločini koji su posljednjih godina potresali region, a čije su žrtve bila djeca, po ko zna koji put pokrenuli su raspravu o vraćanju smrtne kazne, koja je u našoj zemlji, kao i u većini bivših republika SFRJ, ukinuta kako bi se ispunili uslovi za članstvo u Savjetu Evrope.

Posljednje egzekucije u većini država nekadašnje Jugoslavije izvršene su upravo zbog zvjerskih ubistava mališana.

Crna Gora

Da li znate ko je posljednji čovjek koji je “u ime naroda” pogubljen u Crnoj Gori?

Riječ je o Dragiši Ristiću.

On je strijeljan 1981. godine zbog zločina kog je počinio 1977. godine u Podgorici.

Dragiša Ristić je osuđen na smrt jer je 1977. godine pokušao da siluje četvorogodišnju Ljiljanu Vuksanović.

Djevojčica se otimala i vrištala, pa ju je monstrum zadavio i, da bi prikrio tragove, zapalio. Sve se desilo u podrumu tzv. G zgrade, Preko Morače, u današnjoj Moskovskoj ulici.

Dragiša Ristić je brzo uhapšen i osuđen na smrt. Čekajući strijeljanje, uspio je da pobjegne iz zatvora. Nakon kratke potjere uhvaćen je i ubrzo poslije toga pogubljen.

Smrtna kazna u našoj zemlji je ukinuta 2002. godine, zbog članstva u Savjetu Evrope.

Od 1991. do tada izrečeno je takvih osam presuda, ali nijedna nije izvršena.

Srbija

Samo dvije nedjelje prije nego što je Skupština Srbije izglasala brisanje smrtne kazne iz Krivičnog zakonika, polovinom februara 2002. godine, pogubljen je Johan Drozdek iz Karavukova, koji je 1987. zadavio pa silovao petogodišnju Ivanu Salijević.

On je od oca djevojčice ukrao bicikl i odvezao se sa njom do seoskog groblja, ne obazirući se na njen plač i molbe da je vrati kući. Svoj monstruozni zločin odmah je priznao a kako je naveo, to je učinio da bi se osvetio Ivaninom ocu Džemailu koji nije htio da mu pozajmi bicikl. Ispostavilo se, međutim, da je Drozdek odavno poznat policiji kao seksualni prestupnik, i da je zbog toga nekoliko puta bio osuđivan. Inače, dvadesetorici koji su čekali izlazak pred streljački stroj, nakon ukidanja najteže kazne presuda je preinačena na 40 godina zatvora.

Hrvatska

U Hrvatskoj je najteža kazna izbrisana iz Ustava 1990. godine a poslednji je pogubljen Dušan Kosić iz Karlovca koji je 1983. godine ubio mladi bračni par Matijević i njihove male kćerke. Dvadesetpetogodišnju Slavicu izudarao je metalnom šipkom, dvogodišnju Draganu je udavio, dok je osmomjesečnoj Snežani razbio glavu pepeljarom, da bi potom sačekao Čedomira Matijevića i ubio ga sjekirom. Motiv ovog monstruoznog zločina bila je pohlijepa: Kosić je bio u velikim dugovima i znao je gdje Matijevići, od kojih je takođe pozajmio veliku svotu novca, drže svoju ušteđevinu. Nedjelo je najprije priznao opisavši do detalja svoj krvavi pir, a onda je sve porekao, no, sud je imao dovoljno dokaza i izrečena mu je najteža kazna, koja je izvršena 1987. godine. Kosić je poslije svega što je učinio napisao čak nekoliko molbi za pomilovanje ali su sve odbijene. Stražari iz karlovačkog zatvora kasnije su pričali da mu je posljednja želja pred pogubljenje bila da dobije dva deci rakije, koju je popio naiskap.

Bosna i Hercegovina

Posljednja smrtna kazna u BiH izvršena je 1976., dvadeset dvije godine prije nego što je izbrisana iz Krivičnog zakonika ove zemlje. Strijeljan je Dušan Prodić iz okoline Doboja, koji se nakon što je ostao udovac i samohrani otac, ponovo oženio. Sa novom suprugom imao je dvoje djece, a s obzirom na to da je sin iz prvog braka naslijedio majčino imanje, maćeha je od Prodića zahtijevala da ga se riješi kako bi njihova zajednička djeca dobila dio imanja. Dušan u početku nije želio ni da čuje za to jer mu je šestogodišnji dječak bio vrlo privržen, ali je na kraju popustio. Poslao je sina u posjetu djedi u susjedno selo pa je prečicom stigao prije njega i gurnuo ga u nabujalu rijeku koja protiče kroz to mjesto. Dječak je nekim čudom uspio da se spase, no otac ga je uhvatio, zagnjurio u vodu i jednom rukom mu pritisnuo glavu da bi ga spriječio da izroni, dok je u drugoj držao tranzistor pazeći da se ne pokvasi! Taj detalj definitivno je ubijedio porotu da manja kazna od smrtne ne dolazi u obzir. I zlu maćehu čekala je ista sudbina ali je kasnije pomilovana i osuđena na 20 godina zatvora. Njihova djeca data su na usvajanje.

Makedonija

Makedonija je prva od svih bivših republika SFRJ ukinula smrtnu kaznu.

Sobranije je donijelo odluku 1991. godine, a posljednje pogubljenje izvršeno je 1987. godine, po hitnom postupku, nekoliko dana nakon izricanja presude. Pred streljački vod izašao je Malje Zećiri, osuđen zbog silovanja i ubistva svoje petnaestogodišnje kćerke. Nesrećna djevojčica pokušala je da pobjegne ocu monstrumu koji ju je stigao i uprkos njenom plaču i molbama, najprije silovao, a potom zadavio plastičnim užetom. No, to mu nije bilo dovoljno već je tijelo svog deteta zapalio. Nagorele ostatke poslije nekoliko dana pronašao je jedan čobanin i zločinac je ubrzo priveden pravdi.

Slovenija

U Sloveniji je posljednja egzekucija izvršena 1959. godine, a strijeljan je Franc Rihtarič, “slovenački Robin Hud”, kako su ga kasnije prozvali, čija su “specijalnost” bile krađe po kućama “socijalističkih bogataša” i državnim ustanovama.

Policija je godinama pokušavala da ga uhvati ali stalno im je izmicao, da bi prilikom jedne potjere, 1955. godine, smrtno ranio policajca. Uspijevao je da ostane u ilegali još dvije godine a onda je uhvaćen i osuđen na smrt. Nakon toga, u ovoj republici najteža kazna izrečena je samo Metodu Trobecu koji je ubio pet žena i njihova tijela spalio u peći za pečenje hljeba, ali je monstrumu 1980. godine presuda preinačena i dobio je 20 godina zatvora (nije izašao na slobodu jer je u međuvremenu pokušao da ubije jednog robijaša pa je dobio još 15 godina da bi deceniju prije isteka kazne izvršio samoubistvo). Slovenija je ukinula smrtnu kaznu 1989. godine.