Svjedok saradnik u slučaju pokušaja terorizma Saša Sinđelić je od jula do septembra 2017. godine slao poruke glavnom optuženom Eduardu Šišmakovu na koje nikad nije dobijao odgovore. Ediju je, između stalog, napisao “Naša zemlja je okupirana, a ti mi govoriš da čekam nekoliko godina”, i “Dobro, ja dalje ništa ne čekam, sve ću rješavati kako znam. Naći ću novu vezu za posao jer s tobm čovjek ne može raditi normalno”. Sinđelić tvrdi da se sve to odnosi na “njegov posao prodaje majica”. Na današnjem pretresu je bilo zanimljivo i to što je svjedok saradnik rekao da je za hapšenja u Crnoj Gori saznao gledajući “Minut, dva” na Pink televiziji “oko ponoći” s 15. na 16. oktobar, što je čudno s obzirom na to da je vijest objavljena tek 16. oktobra izjutra. Advokata Dušana Radosavljevića je zanimalo kako je mogao da zna nešto što još nije objavljeno tada kad kaže da je čuo, Sinđelić je odgovorio da “ostaje pri svome”.

09:00

Svjedoka saradnika nastavlja da ispituje advokat Dušan Radosavljević. On ga ispituje o načinu komuniacije između njega i Edija koja se vodila preko posebne aplikacije koja je radila preko interneta.

Radosavljević: Da li je svjedok saradnik kad nema interneta zvao Edija, a nije koristio aplikaciju?

Ne sjećam se.

Radosavljević: Kada se posljednji put čuo sa Edijem?

Kad sam bio na Kalemegdanu, nakon toga sam napadnut rastavio sam telefone i krenuo da se predam. Čak mislim da mi je stigla poruka od njega. Samarkant. To je bila asocijacija, znak kad treba da se vidimo u restoranu u Moskvi. To bi moglo da znači da je i on napadnut i da krenem za Moskvu. Ali, to mi nikad nije rekao za Srbiju, i ne sjećam se je li mi ta poruka stigla na Vajber ili kako već…

Radosavljević: Kad je vidio tu poruku?

Kasnije. 

Radosavljević: Kako objašnjava činjenicu da, u trenu kad je dobio tu poruku 21. oktobra “Zdravo, ovdje Samarkant, odgovori mi”, telefon bio ugašen i nakon toga se nije uključivao? To pokazuje izvještaj BIA-e.

On je znao sve moje brojeve. Vjerovatno je tu poruku poslao na sve brojeve. Ne znam na kom sam telefonu to vidio.

Radosavljević: Kako svjedok saradnik objašnjava poruku od 30. septembra, kad Edi još nije došao u Srbiju, koja mu stiže na Vajber od kontakta “Taksi za hotel”, za kog je Sinđelić rekao da je Edi. Ta poruka glasi “Samarkant, kad ćeš mi dati. On mi je potreban”. Takođe, kasnije stiže poruka “Ja odlazim. Kako je Samarkant”? Pitanje je – ko je Samarkant?

Ako je tu poruku slao sa nepoznatog broja, na kraju bi se potpisao Samarkant da bih znao ko je. Takva vrsta pitanja bi bila da mu dam neki drugi broj na koji mi može pisati. Ako mu nijesam odmah odgovorio, moguće je da je poslao drugu poruku da bih mu odgovorio jer sam tada već ušao sa 10.000 dolara da bih realizovao plan koji mi je zadao.

Radosavljević: Da li se dešavalo da Vas Edi zove ili da Vam šalje poruku, a da mu Vi ne odgovarate?

Moglo se desiti ako vozim, spavam, radim nešto ili ukoliko su telefoni rasklopljeni… Čim vidim poruku ili propušten poziv ja bih se javio.

Radosavljević: Rekli ste ranije da ste za hapšenje saznali poslije ponoći, na prelazu s 15. na 16. oktobar na Pinkovoj emisiji “Minut, dva”. Kako je moguće da je saznao za hapšenje tada kad su prve medijske informacije objavljene tek sjutra ujutru?

Ostajem pri onome što sam rekao. Koji je datum, ne znam.

Radosavljević: Ja samo pitam kako je mogao na vijestima da čuje nešto što još nije objavljeno… Kad ste se s Edijem prvi put čuli oko toga?

Datume i vrijeme ne znam. Znam da je Jovanović bio sa mnom. Moglo bi da bude da je bio 16. oktobar. Edi je biijesnio. Vidjeli smo se kasnije noću kad sam ostavio Jovanovića.

Radosavljević: Da li se svjedok saradnik čuo sa Edijem da biste mu rekli da više ne možete da dobijete Paju?

Ne mogu tačno da opredijelim kad me je Edi pitao za Paju Velimirovića. Jedino što mi je rekao je “Što me ta budala (Paja) zove?”.

Radosavljević: Ja pitam da li se svjedok saradnik, nakon što nije mogao da ostvari komunikaciju s Pajom, čuo s Edijem?

S Edijem sam se čuo stalno.

Radosavljević: Kako onda svjedok saradnik objašnjava činjenicu da se sa tzv. Edijem posljednji put 15. oktobra čuje u 9:04 ujutru. Nakon toga u 14:29 je bio razgovor koji ttaje sekund. Takođe, postoje dolazni pozivi, u 20:27 i 20:30 nema komunikacije. Prva komunikacija je sjutradan, 16. oktobra u 10:32 ujutru. Prema ovom listingu, Vi se od ranih jutarnjih časova 15. oktobra do sjutradan nijeste čuli s Edijem. Kako, ako ste se stalno čuli?

Mi se jesmo čuli stalno. Rekao sam da sam imao više telefona, viđao sam se s njim. Sad se ne sjećam detalja, ali smo održavali komunikaciju. 

Radosavljević: Juče ste rekli da se u tom specijalnom telefonu Lenovo nalaze dvije kartice?

Tako sam shvatio.

Radosavljević: Koja je uopšte svrha komunikacije preko specijalnih telefona kad svjedok saradnik koristi ostale telefone i ostale servise kao što je Vajber? Čemu služi taj server koji vrijedi 150.000 eura, ako koristi ostale telefone?

Zato što preko običnog telefona može da mi kaže ono za pivo i da mu ne može niko ništa. A, preko specijalnog telefona može da mi kaže da će da odere Paju i da mu niko ne može ništa.

Radosavljević: Tokom 15. oktobra ste se vidjeli i sa Nemanjom Ristićem koji Vam je pominjao i njegovog kuma. 

Upisan je njegov broj, a, jesam li ga zvao ili nijesam – ne znam.

Radosavljević: Mjere nadzora pokazuju da je svjedok saradnik razgovarao s tim čovjekom na pumpi Zmaj. Dozvoljavate li mogućnost da ste se čuli?

Možda postoji mogućnost da nijesam mogao da dobijem Ristića pa sam se čuo s njim. Ne sjećam se.

Radosavljević: Da li se s Ristićem ikad prije toga nalazio na istom mjestu?

Kod Ju biznis centra? Koliko je meni poznato – ne.

Radosavljević: Svjedok saradnik je rekao da na toj pumpi postoje kamere. Zašto mu je dao novac tu gdje su kamere?

Dao sam mu novac kad smo ušli u auto.

Radosavljević: Ristić Vam se hvalio da ga “slušaju”. Zašto, pri takvom saznanju, svjedok saradnik priča Ristiću o autobusima iz Albanije itd.?

To znači da sam već vodio razgovor s Edijem preko specijalnog telefona. Rekao sam Ristiću da me sačeka. Čuo sam da su pokrenuti Albanci pokrenuti od strane vlasti koji bi mogli da prave probleme ovdje. Trebalo je ljude ispod mene upozoriti da će biti povećan broj Albanaca ovdje.

Radosavljević: Kad se čuo s Edijem koji mu je dao te informacije?

Upravo tog trenutka kad sam razgovarao sa Ristićem.

Radosavljević: A, ko je koga zvao? Svjedok Edija ili Edi njega?

On je imao potrebu meni da prenese te informacije.

Radosavljević: U listingu stoji da svjedok saradnik zove Edija u 23:51. 

Moguće da se prekinula veza. U trenu kad me Ristić zove, Edija sam prekinuo i rekao “Čekaj, brate”.

Radosavljević: Kako svjedok saradnik objašnjava da 17. oktobra kad je, kaže, rastavio specijalne telefone, bazne stanice pokazuju lokacije Zaječar i Smederevo?

Nijesam stručnjak za mobilne telefone.

Radosavljević: Vi ste 15. novembra 2016. godine na glavnom pretresu rekli da je Vama Edi potvrdio da se 500 ljudi nalazi u Crnoj Gori. A, 20. marta 2017. godine ste u svojstvu svjedoka saradnika o tome obavijestili. Šta je istina?

Nema ništa sporno da je Edi potvrdio da je sve u Crnoj Gori u redu. Je li imao uvid u to, ja ne znam.

Radosavljević: Stalno govori da je on sporedna uloga, a stalno pominje ljude “ispod njega”. Jasno mi je ko je “iznad”. Pitanje je – gdje je u tom komandnom lancu svjedok saradnik?

Sebe sam vidio kao čovjeka koji je uradio sve što mu je rečeno.

Radosavljević: Da se vratimo na poznanstvo sa Edijem, u Rostovu 2014. godine. Da li se prolazio bilo kakav test od strane domaćina da bi se provjerio nivo kredibiliteta?

Jeste. Iznijeli su ogromnu bocu neke rakije. To smo tukli, dok je nijesmo dotukli do kraja. To je bio jedini test.

Radosavljević: Jeste li tada upoznali Vladislava Kisliga?

Pojma nemam ko je to.

Radosavljević: Rekli ste da Vam je Edi dao brojeve telefona i Vi njemu. Koje ste mu brojeve tada dali? Rekli ste dva.

Ne sjećam se.

Radosavljević: A, znate li njegove brojeve?

Ne. Rekao mi je da ga upišem kao “Taksi za hotel”.

Radosavljević: A, što biste upisivali nekoga ko ima ime kao “Taksi za hotel”?

Ne znam. Možda je rekao da to neko ne bi našao…

Radosavljević: Rekli ste da ste s Edijem sjedjeli na nekoj klupi ispod drveta. Jeste li samo vas dvojica bila tu?

Bilo je ljudi koji su dolazili i odlazili.

Radosavljević: Rekli ste da je Edi znao za Srpske vukove. Šta su ti vukovi na nivou ideje? Je li to čopor ili vuk samotnjak? Je li bilo akcija prije 2014. godine?

Imali smo akciju zbog koje ovdje danima nema advokata Petronijevića. Za desetak dana sam mu okupio deset hiljada ljudi na anti NATO skupu i plaketirao cijelu Srbiju. To je skup povodom deset godina od NATO zločina. A, Petronijević pominje da me ne poznaje. 

Radosavljević: Kažete da ste u martu 2015. bili u Moskvi na tri, četiri ili pet dana striktno poslovno. Jeste li se zadovoljni vratili s tog puta?

Vratio sam se zadovoljan. Bio sam i u klubu noćnih vukova… Nema s kim se nijesam vidio…

Radosavljević: U maju 2015. godine u Moskvi ste bili 15 do 20 dana, kad ste prolazili poligraf… Svjedok saradnik je pristao na neku “ubrzanu proceduru”. Šta znači to?

Znači da se ne plašim da kažem istinu i da moj ruski brat može da provjeri jesam li ja u redu.

Radosavljević: Kako je moguće da ste izjavili da se “nikad nijeste bavili ničim lošim”, a osuđeni ste na sedam godina zatvora?

Ja sam ponosan na tu kaznu. Drugi neće biti ponosni na svoje kazne koji mi dobacuju i smiju mi se u ovom trenutku (aludira na lidere DF-a).

Sudija Suzana Mugoša kaznila je sa 500 eura Sinđelića jer se obraća lično optuženima i uzima sebi za pravo da presuđuje prije suda.

Radosavljević: Na koju je partiju mislio Sinđelić koju je pominjao na glavnom pretresu. Rekli ste da Vam je Edi rekao da “ne bi da imaju posla s nekim ko nije iz partije”. Na koju partiju je mislio?

Ne znam na kakvu se partiju misli. Takvo nešto ja nijesam izjavio. Možda je greška prilikom unošenja transkripta. Neka se vrati snimak. Ja sam samo pominjao partiju kad sam rekao sudu da sigurno ne bih imao kontakt s komunističkim partijama.

Radosavljević: Da li ste imali utisak da u tom stanu u kom ste poligrafisani neko živi?

Stekao sam utisak da je to luksuzan stan koji se izdaje. Sve je bilo pripremljeno za život, ali nije bilo znakova… Bile su skupocjene slike…

Radosavljević: Kako znate da su slike skupocjene?

Pa, vidio sam da nije nešto naštampano pa nakačeno na zid, nego se vidi da je slikano.

Radosavljević: Kako ste se popeli do stana?

Liftom.

Radosavljević: Rekli ste da je poligrafsko ispitivanje snimljeno. Da li su postojale kamere u toj zgradi?

Ne sjećam se.

Radosavljević: Da li je bilo kamera u samom stanu, osim te koja je snimala testiranje?

Pošteno da kažem, sumnjam da su možda i bile. Nijesam siguran.

Radosavljević: Šta je bilo čudno u tome što su vrata stana bila metalna?

Kad uđem i vidim luksuzan stan i vidim vrata od metala, bilo mi je čudno. Razumijem zbog bezbjednosti, ali ničim nijesu bila prekrivena.

Radosavljević: Je li ga Edi proveo kroz cijeli stan?

Vidio sam sve četiri prostorije, izlazili smo na balkon da pušimo. Posljednji put me je ostavio tamo i otišao. Normalno je da sam sve vidio.

Radosavljević: Koje ste mobilne telefone tada koristili?

Tada sam sigurno imao telefon sa ruskom zastavom. Nijesam siguran za druge telefone, ali sam ih imao više.

Radosavljević: Rekli ste da Vam Edi daje stariji, mali, crni telefon. Da li je takav telefon dobio i 2016. godine?

Radi se o istom tipu telefona. U Moskvi mi je govorio da ga zovem na taj broj koji je bio ubilježen, a u Srbiji ne.

Radosavljević: To znači da s toga telefona kog ste dobili 2015. godine možete da zovete. A, šta će GPS ako ne izlazite iz stana?

Rekao sam da sumnjam da je nešto ubačeno u njega. A, što se poligrafa tiče, ja nijesam bio smješten u stanu, nego u hotelu.

Radosavljević: Da li ste, prije nego što je počelo ispitivanje, ostali sami?

Da.

Radosavljević: Kad ste ostali sami, jeste li osjećali strah?

Bilo mi je malo čudno što me je čovjek zaključao i otišao. Ali, to je moj ruski brat, što bih se potresao.

Radosavljević: Da li ste se osjećali nelagodno?

Nijesam imao brigu oko poligrafa. 

Radosavljević: Onda Edi dolazi s ta dva čojeka. Jeste li komunicirali s njima?

Samo oko te aparature.

Radosavljević: Je li Edi pričao s njima?

Ja se ne sjećam. Nijesu vodili neki upadljiv razgovor. 

Radosavljević: Rekli ste da su Vas vodili u drugu sobu. Je li soba imala prozore?

Sve sobe su imale prozore.

Radosavljević: Svjedok saradnik je rekao da su mu nešto stavili ispod stopala od te aparature za poligrafsko ispitivanje. Šta je to?

Nešto pljosnato, okruglo, postavljeno ispod obje pete. Kabl je ulazio u to. Sve je bilo povezano na nešt što liči na lap top. Možda su bila dva.

Radosavljević: Da li ste bili bosi? Jeste li imali čarape ili nijeste imali čarape?

Ne sjećam se.

Radosavljević: Šta Vam je tu bilo rutinski ako nikad prije nijeste radili poligraf?

To “rutinski” tumačim kao da sam izašao u grad da normalno, opušteno pričam. Nemam strah.

Na to je advokat Radosavljević rekao da nikad nije čuo da poligraf traje pet – šest sati i da se postavljaju pitanja u besvijest, što mu je, sa klupe, “objasnio” glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić.

“Ruski, stari ruski metodi”, rekao je Katnić.

U to se uključio i optuženi Milan Knežević koji je rekao da Katnić “stalno napada Rusiju”, pa i Sinđelić koji je Kneževiću rekao “Nemoj ti da braniš Rusiju od mene, molim te”.

11:10

Pauza od 45 minuta.

11:55

Sudija Suzana Mugoša je prekinula pretres jer se u sudnicu nijesu vratili advokati Ilija Boljević, Mladen Dubak, Radonja Drakulović, Vaso Bečanović i Branko Anđelić. Oni su kažnjeni svi po 500 eura što se nijesu pojavili iako su uredno obaviješteni o tome kad se završava pauza.

Da se suđenje, ipak, nastavi insitirao je advokat Radosavljević, a sudija Mugoša mu je izašla u susret.

12:03

Knežević traži da sud upozori Katnića i Sinđelića zbog ranije prepirke oko Rusije, a i on sam prizanaje da je provocirao. Mugoša je upozorila Sinđelića da ne smije nikome više lično da se obraća.

12:09

Nastavljeno suđenje.

Radosavljević: Da li ste imali neku vrste kape na glavi prlikom poligrafskog ispitivanja?

Ne sjećam se.

Radosavljević: Da li ste prije toga dobili lijek ili injekciju?

Pitali su me jesam li uzimao neke tablete, sedative. Ja ništa ne koristim.

Radosavljević: A, jesu li Vam oni dali neki lijek?

Ne.

Radosavljević: Jeste li konzumirali alkohol prije toga?

Ne.

Radosavljević: Kako ste otišli iz tog stana? Sami, uz pratnju tih ljudi?

Edi me je odveo do hotela. Ovi ljudi su pošli zasebno, ne znam kako.

Radosavljević: Jesu li pošli prije Edija ili svi zajedno?

Mislim da su otišli prije. Ja i Edi smo palili cigarete.

Radosavljević: Narednih nekoliko dana ste još bili u Moskvi. Jeste li morali da čekate da Vam se Edi javi ili ste imali slobodu kretanja da se vratite u Srbiju?

Kupio sam povratnu kartu da ostanem više dana. Bio sam slobodan, završavao sam svoje obaveze.

Radosavljević: Ako ste imali povratnu kartu za 27., a Edi Vas je zvao da se hitno vratite sa aerodroma, to znači da Vam je ta karta propala?

Da. Edi mi je kupio novo.

Radosavljević: Jeste li nekom trećem pričali za testiranje?

Ne sjećam se.

Radosavljević: Svjedok je rekao da je sam snosio troškove putovanja koji su iznosili tri, četiri hiljade dolara. Takođe, na odlasku je dobio 5.000 dolara. Zašto ste dobili novac od njega?

Ne mogu da ga bijem što mi je dao toliko. Hvala mu. 

Radosavljević: Nakon toga ste rekli da nijeste imali kontakt s njim, ali da ste se čuli preko Vajbera. Rekli ste “godinama sam s Edijem imao svakodnevnu komunikaciju”. Je li to svakog dana?

Gad god je htio mogao je da mi se javi od te 2014. godine.

Radosavljević: 26. oktobra na pretresu svjedok saradnik opredjeljuje datum SMS poruke koja je važna “između februara i maja, neka bude 1. mart”. Zašto 1. mart, kad to nije sredina?

Otprilike. Zato sam rekao da to ttreba provjeriti.

Radosavljević: Da li je ta poruka koju ste dobili, stigla preko Vajbera od osobe koja ja memorisana “Taksi za hotel” ili nešto drugo?

Dobio sam je na Vajberu. Trebalo bi da bude “Taksi za hotel”.

Radosavljević: Da li se sjećate poruke koju ste poslali na adresu Taksi za hotel 2, 24. jula 2016. godine?

Neka se pročita. Ja znam da mi tada o Crnoj Gori nijesmo pričali.

Radosavljević: Zašto nema odgovora kad sam još jednom pripremio čovjeka za posao? Nekoliko puta si napravio šale da ostanem bez ičega, uništio sve što zaradim. Nije ozbiljno tako raditi. Radimo normalno sa podrškom, zar ne? Odgovori mi hitno da bih znao zašto, ne možemo dalje da čekamo. Naša zemlja je okupirana, a ti mi govoriš da čekam nekoliko godina. Nakon toga, 31. avgusta se šalje poruka “Zašto ne odgovaraš?”

On vjerovatno nije bio na vezi, a ja sam potrošio sredstva za neke njegove potrebe. Ne sjećam se, znam da se nije javljao.

Radosavljević: Na šta ste potrošili pare?

To se odnosilo na ono što sam slao u Rusiju.

Radosavljević: A, kog čovjeka ste pripremili za koji posao?

Na čovjeka koji je trebalo da pošalje moja roba u Rusiji. Masu toga sam uradio. Tražio sam nekog da dođe da bih to prodao.

Radosavljević: Da li to znači da ste u tom trenu slali neku robu?

Htio sam, ali niko nije došao, ali me niko nije zvao pa sam to rasprodao po pijacama u Srbiji.

Radosavljević: A, kakve veze s majicama ima poruka “Naša zemlja je okupirana, a ti mi govoriš da čekam nekoliko godina”?

Srbija je okupirana zemlja. Da nije imala bi svoje granice u okviru srpskih zemalja.

Radosavljević: Na koju ste zemlju mislili?

Na Srbiju.

Radosavljević: Kad ste opisivali srpske zemlje, naveli ste Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju i Republiku Srpsku “za početak”. Šta joj je kraj?

One dokle god se čuje srpski glas.

Radosavljević: 13. spetembra 2016. šaljete poruku “Pogledaje sve što ti je poslato. Daj dogovor.” Odgovora nema. A, 21. septembra šaljete “Dobro, ja dalje ništa ne čekam, sve ću rješavati kako znam. Naći ću novu vezu za posao jer s tobm čovjek ne može raditi normalno.” Ko je nova veza za posao?

Kad sam to rekao mislio sam na moj posao, prodaju srpskih suvenira.

Radosavljević: Znači, Vi ste od jula do septembra bezuspješno pokušavali da stupite u kontakt s Edijem oko suvenira. Onog dana, 26. spetembra, kad treba da putujete za Moskvu stiže poruka “I, jesi li spreman?” Imaju li te dvije stvari jedna s drugom?

Vjerovatno me je pitao jesam li spreman da krenem…

Radosavljević: Pošli ste u Moskvu u septembru sa telefonima, aktovkom i opremu. Kakvu opremu?

To su stvari koje su mi trebale da imam dovoljno.

Radosavljević: Zašto ste mislili da ćete ostati 10 dana?

Zato što sam mislio da ima neki događaj u Moskvi. Nije mi se zadržavalo dugo. Uzeo sam stvari za nedjelju dana. Sigurno nijesam računao da ću odmah da se vratim.

Radosavljević: 26. septembra šaljete poruku na Taksi za hotel 2 “Za nekoliko sati ćemo pričati, ko i kako mene čeka za prolaz. Sad radim dokumenta za sinčića, a onda idemo”.

Vjerovatno sam nešto radio u Smederevu za sina. On je već nešto pričao da će da me čeka u nekom prolazu. Nijesam ga odmah najbolje razumio šta i kako. 

Radosavljević: 15 minuta nakon toga u 21 sat postoji izbrisana fotografija sa opisom “Sinčić čeka dokumenta i spava”. Minut kasnije, u 21:01, imamo još jednu poruku takođe za Taksi za hotel 2 “Srpska birokratija”.

Vjerovatno je bilo puno ljudi koje sam slikao i poslao mu.

Radosavljević: Po povratku iz Moskve dobili ste 10.000 dolara. 300 dolara je u tužilaštvu, 500 dolara Dikiću, 500 do 700 Ristiću i dvije potvrde za još nekih 600 dolara. To je sve oko dvije hiljade dolara. Znači, svjedok saradnik je potrošio 8.000 dolara. Na šta je potrošen novac? 

Za jedan dio je kupovana oprema, novac je dat za putovanja Srbijom zbog sastanaka… Gdje su mi tražili dokumenta za zamjenu dolara u dinare i eure, ja sam dao.

Radosavljević: Da li taj novac koji konvertuje iz dolara u eure daje ovim licima?

Sigurno je bilo miješano i eura. Kad je Edi došao, on je dodavao i dodavao… Nijesam obraćao pažnju.

Radosavljević: 20. marta 2017. godine rekli ste da ste za akciju potrošili svojih 35.000 dolara.

To je netačno. To nikad nijesam rekao. Rekao sam da sam uz novac koji sam predao, dao i svojih oko 25.000 eura. Među novcem i robom koji su predani ima još oko 10.000 eura.

Radosavljević: 20. marta 2017. godine ste rekli da je od 125.500 eura, Vaše 25.000 eura. Zašto je sada na glavnom pretresu rekao 36.000, a u martu 25.000 eura?

Nijesam naplatio novac za opremu, a rečeno mi je da ga uzmem.

Radosavljević: Kažete da je tih 36.000 eura Vaša ušteđevina. Zašto tražite da Vam Edi plati 800 dolara troškova i da nemate para?

Zato što mi se nije išlo u Moskvu. Imao sam poslao oko montažnih kuća i dijete mi je bilo malo.

Radosavljević: Da li ste prije ovog događaja do 25. septembra podizali novac preko sistema Western union?

Da.

Radosavljević: U kojoj valuti ste preuzeli novac, tih 800 dolara?

Čini mi se u dinarima.

Radosavljević: Imajući u vidu da je koristio taj servis, da li zna da mora da navede ime i prezime pošiljaoca, zemlju iz koje se novac šalje i da saopšti šifru?

Da je to tražila radnica na šalteru, ja bih ga pozvao i tražio ime i prezime. Službenica to nije tražila. Ja sam dao šifru i moja dokumenta. Vidjela je da posjedujem šifru s Vajbera. 

Radosavljević: Kako objašnjavate da su svih 36.000 eura koje ste godinama zarađivali iz iste serije od po 100 eura iz Austrije?

Ja sam među te novčanice gurao svoje i odvajao u odnosu na njih.

Radosavljević: Da li to znači da novac koji je predao potrošio sav svoj stari novac da bi se pojavio novi?

Ja sam to uradio da ne bilo primjetno. U Edijev novac sam ubacio ovaj iz legalnih tokova.

Radosavljević: Koji je razlog što svjedok saradnik predaje na čuvanje 125.500 eura, pri tome tvrdi da je Edijev 100.000, a onda kaže da je 36.000 njegovo. Zašto predaje BIA-i novac koji pripada njemu?

Nastala je opasna situacija. Ponio sam moj dio zbog mene. Drugi razlog je što se među mom novcu nalazio novac koji se mijenjao pa bi se moglo ući u trag tom novcu. Predaću moj novac, baš me briga.

Radosavljević: Da li je svjedoku saradniku vraćen novac?

Ne znam gdje se nalazi, ali je oduzet. Dobio sam potvrdu o predatim stvarima. Nije mi vraćen novac.

Radosavljević: Da li je svjedoku saradniku saopšteno da taj novac nije dostavljen Crnoj Gori?

Ja nijesam nikakva vlast niti službenik da bih znao šta rade Srbija i Crna Gora.

Radosavljević: Svjedok saradnik je 26. oktobra izjavio da su imali šest sastanaka u Srbiji. Da li je to tačno?

Nijesam na taj način rekao. Prva dva su bila na Kalemegdanu i posljednji. Svi sastanci ostali su održani van Beograda. Nijesam rekao koliko ih je tačno bilo. 

13:20

Zbog isteka vremena, suđenje završeno za danas.