SPRIJEČEN UDAR MAFIJE NA DRŽAVU: ,,Samo neka ih maknu, onda ćemo ošegat i Katnića i Čađenovića“

Pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja u velikoj akciji na više lokacija u Podgorici, Baru i Danilovgradu uhapsili su rano juče pet pripadnika škaljarskog klana – Aleksandra Raičevića, Stefana Mićića i Dušana Boljevića iz Podgorice, Milana Brajovića iz Danilovgrada i Nina Koraća iz Berana, sa prebivalištem u Baru. Za Kotoraninom Dušanom Dudićem i Podgoričaninom Zoranom Perovićem intenzivno se traga, jer su oni u posljednji čas izbjegli hapšenje. Kao organizatori ove kriminalne grupe označeni su Barani Stefan Đukić i Emil Tuzović, koji se nalaze u zatvoru u Ukrajini. 

Prema navodima iz krivične prijave, vođe i članovi organizovane kriminalne grupe koja pripada škaljarskom klanu terete se da su planirali likvidaciju glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, specijalnog tužioca Saše Čađenovića, policijskih rukovodilaca i službenike Zorana Lazovića, Petra Lazovića i Ivana Đokovića.

Nalazi istrage ukazuju da je škaljarska kriminalna grupa planirala i da brutalno pretuče sutkinju Biljanu Uskoković, koja je vodila predmet protiv Stefana Đukića-Mandića, okrivljenog za teško ubistvo.

Osim čelnih ljudi Specijalnog državnog tužilaštva, devetočlana kriminalna grupa, u sadejstvu sa još nekoliko za sada neidentifikovanih osoba, planirala je ubistvo članova suprotstavljenog kriminalnog klana, Nikole Dedaja iz Bara i Jasmina Osmanagića iz Ulcinja.

Prema informacijama Pobjede, osim planiranja više teških krivičnih djela, ova kriminalna grupa je imala namjeru da – koristeći nove političke okolnosti, odnosno formiranje nove vlasti u Crnoj Gori – preko određene osobe u Vladi Crne Gore, uz pritisak i podmićivanje, ,,izdejstvuje“ što hitniju smjenu vrha Specijalnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja, da bi se kasnije sa njima obračunali.

U presretnutim razgovorima, u čije transkripte je Pobjeda imala uvid, eksperti Europola evidentirali su komunikaciju Đukića i Perovića sa doskorašnjim generalnim sektretarom Vlade Božom Milonjićem, preko kojeg su škaljarci planirali da djeluju ka izvršnoj vlasti ne bi li izdejstvovali ekspresnu smjenu vrha Specijalnog tužilaštva.

Svi uhapšeni su zadržani do subote ujutro, kada će biti privedeni tužiocu. 

STVARANJE PAKLENOG PLANA 

Opsežna istraga Specijalnog policijskog odjeljenja, Specijalnog tužilaštva, uz intenzivnu pomoć Europola i nekih zapadnih partnerskih službi, trajala je duže od šest mjeseci. Vođena je u strogoj tajnosti i o njoj nijesu – što je indikativno – znali čak ni čelnici bezbjednosnog sektora u Vladi Crne Gore i ANB-u.

Detalji iz istrage, presretnute komunikacije sa kriptovanih telefona otkrivaju djelove paklenog plana za likvidaciju čelnika Specijalnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja, ali i govore o političkim vezama koje su članovi mafijaške grupe pokušali da ostvare sa funkcionerima Vlade Crne Gore. 

Prema navodima iz krivične prijave specijalnog tužioca Miroslava Turkovića, sve je počelo septembra 2020. godine, nekoliko dana nakon završetka parlamentarnih izbora i stupanja nove vlasti na scenu. Stefan Đukić-Mandić i Emil Tuzović, obojica u zatvoru u Ukrajini zbog pokušaja ubistva Radoja Zvicera, jednog od vođa kavačkog mafijaškog klana, sumnjiče se da su 16. septembra prošle godine oformili kriminalnu organizaciju koja je – osim ciljeva ,,usmjerenih ka sticanju nezakonite dobiti i moći kroz primjenjivanje nasilja i zastrašivanja“ – stvorena i radi „pokušaja uticaja na političku, izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast“.

U naletu političkih promjena, najavljenih čistki u policiji i tužilaštvu, koje su nagovijestili čelnici nove vlasti, počev od Dritana Abazovića i lidera DF-a Andrije Mandića i Milana Kneževića, visoko rangirani članovi škaljarskog klana vidjeli su trostruku priliku. Da eliminišu mafijašku konkurenciju, ostvare uticaj u tužilaštvu i sudovima kako bi se obustavili već pokrenuti postupci, ali i da tako stvore priliku da likvidiraju tužioce koji su ih progonili i eliminišu sudije koji su im sudili.

Plan je bio da se, nakon smjene čelnika Specijalnog tužilaštva – Katnić, Čađenović, kao i policijski fukcioneri Zoran i Petar Lazović, te Đoković likvidiraju u više planiranih akcija.

Presretnuti razgovori koje su škaljarci obavljali – poput njihovih kriminalnih kolega Veljka Belivuka i ostalih u Srbiji – telefonima preko kriptovane aplikacije „Sky ECC“ otkrivaju da je najčešće Đukić davao direktne instrukcije svojim ljudima na terenu – Brajoviću, Peroviću i Dudiću.

Dokazi koje su do sada prikupili istražitelji ukazuju da je Đukić od organizovanja šverca droge obezbjeđivao novac i materijalna sredstva sa kojima je, pored finansiranja izvršenja teških krivičnih djela, planirao da podmiti nekadašnjeg generalnog sekretara u Vladi Crne Gore Božidara Milonjića.

,,TREBA IH ZALIVADIT!“

Glavna meta bio je specijalni tužilac Saša Čađenović koji je podigao optužnicu u Đukićevom slučaju u predmetu za teško ubistvo.

Presretnute poruke pokazuju da je Đukić iz Ukrajine bio dobro obaviješten o razvoju političke situacije u Crnoj Gori i namjeri nove vlasti da smijeni čelnike SDT-a.

-Pa, nema veze, uglavnom neće do kraja suđenja ostati Čađenović, je li tako – upitao je Đukić 19. septembra prošle godine za sada neidentifikovanu osobu.

Nekoliko dana kasnije, 30. septembra, Đukić saopštava istoj osobi ideju da bi Čađenovića, koji je pod lupom nove vlasti, trebalo dodatno destabilizovati, zaplašiti ili prisiliti na neku vrstu ilegalnog dogovora.

-Da l’ da ga stisnemo malo ako će ga maći, nije ni on lud da se zamjera kad zna da ostaje bez zaštite države. Zna dobro da smo mu kivni, ponovo je pitao svog neidentifikovanog kriminalnog sagovornika.

Kako je vrijeme odmicalo, a nije bilo smjena u Specijalnom tužilaštvu, tako je rastao bijes Stefana Đukića.

U komunikaciji sa Milanom Brajovićem, Đukić šalje još jednu zlokobnu poruku koja je i naredba: ,,Samo da ga maknu, raznijeću ga u 100 komada, i njega i brata mu“!

Na dan dočeka Nove godine, Đukić ponovo daje instrukcije Brajoviću, jer se polako razrešavaju stvari, upozoravajući ga da se mora paziti.

-A, moraš se pazit, brate moj – kaže vođa iz Ukrajine.

Koji dan kasnije, 3. januara, u razgovoru sa još jednim članom kriminalne grupe, Đukić mijenja raspoloženje i ponovo objašnjava što njegovi vojnici moraju da rade da bi eliminisali svoje glavne ,,krvnike“ – Sašu Čađenovića i Milivoja Katnića.

-Samo da ih maknu, ubit to smeće – poručuje iz zatvora.

Početkom februara razvoj situacije u Crnoj Gori, usvajanje Zakona o penzijskom osiguranju te objave iz Demokratskog fronta da će Milivoje Katnić morati 17. februara po sili zakona da ide u penziju, kao i najava usvajanja tužilačkih zakona – ponovo su osokolile vođu kriminalne grupe.

Đukić izdaje naredbu Brajoviću, nakon konstatacije da će glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i specijalni tužilac Saša Čađenović ,,sigurno biti smijenjeni“ – da dolazi vrijeme obračuna i da to prenese ostalim članovima, prije svega Dušanu Dudiću.

 -Jes, moj brate, raznijet ih treba, kad izađu otet i zalivadit – instruirao je Đukić.

KAKO ELIMINISATI LAZOVIĆE I ĐOKOVIĆA 

Osim organizacije likvidacije čelnika specijalnog tužilaštva, vođe kriminalne grupe Đukić i Tuzović su željeli ,,poravnati račune“ i sa Zoranom Lazovićem, rukovodiocem Specijalnog odjeljenja, njegovim sinom Petrom Lazovićem i Ivanom Đokovićem, članovima specijalnog policijskog tima.

Đukić i Tuzović su tekstualnim porukama zatražili da ovi policajci, ,,kad i njih smijene“, budu likvidirani.

-Treba ubiti ove policajce za sve što su radili – decidirani su Đukić i Tuzović.

Da bi se realizovao ovaj plan, tražili su od Zorana Perovića i Milana Brajovića da prikupljaju podatke o kretanju Lazovića, oca i sina, kao i Đokovića, ali i da saznaju gdje živi tužilac Čađenović.

Plan je bio da Brajović i Perović, iskusni u rukovanju eksplozivom, postave eksplozivne naprave na daljinsko navođenje ispod automobila policajaca i tako likvidiraju Zorana i Petra Lazovića i Ivana Đokovića.

Početkom marta, prema navodima iz prijave, Brajović i Perović su prihvatili da organizuju likvidaciju. No, istražitelji, koji su budno motrili na kriptovanu komunikaciju, bili su upoznati sa detaljima monstruoznog plana, preduzimane su sve neophodne mjere opreza, pa su likvidacije onemogućene. 

,,POZOVI BOŽA MILONJIĆA…“

U danima koji slijede najintrigantnije će biti odgonetnuti suštinu odnosa članova škaljarskog klana sa tadašnjim generalnim sekretarom Vlade Crne Gore Božom Milonjićem.

U krivičnoj prijavi koju potpisuje specijalni tužilac Miroslav Turković detaljno je opisano kako su vođe kriminalne grupe pokušale preko generalnog sekretara Vlade da ,,ubrzaju“ smjenu čelnika Specijalnog tužilaštva.

Prema presretnutim razgovorima, Stefan Đukić, kao organizator kriminalne organizacije, zatražio je od Zorana Perovića da stupi u kontakt sa Milonjićem, jer je znao da je Milonjić kao advokat zastupao Perovića u važnom sudskom predmetu. Perovićev zadatak, kojeg je ovaj objeručke prihvatio, bio je da se od Milonjića, ,,kao jednog od najviših službenika Vlade“ traži da ,,ubrza postupak pred zakonodavnim organima Crne Gore — Skupštinom Crne Gore i pred drugim državnim organima Crne Gore, kako bi se Specijalno državno tužilaštvo rasformiralo i da se glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić i specijalni tužilac Saša Čađenović razriješe tužilačkih funkcija“.

-Evo ga Božo sekretar Vlade – poslao je sredinom decembra 2020. godine Đukić kriptovanu poruku Dušanu Boljeviću, najavljujući već tada da će angažovati Perovića da obavi kontakt. 

 -Ima sad nade, Božo je na poziciju dobru – ocjenjuje Đukić.

Već u sljedećoj poruci se najavljuje akcija: „Pisao mu odma Zoki“, saopštava Boljeviću, da bi potom poslao još jednu, indikativnu naredbu.

-Reko sam Zokiju da reče Božu da nađe šemu, dajemo milion da me dolje oslobodi“, piše Đukić, smatrajući da će, uz pozamašan mito, moći da utiče na obustavljanje sudskog postupka kojim se tereti za ubistvo.

Novac, veli Đukić, nije problem jer ,,sami Barani daju milion“. Problem je, međutim, kako da preskoče prvu prepreku u zamišljenoj akciji – Milivoja Katnića, čija smjena još nije realizovana. Zato Đukić instruira Perovića: ,,Treba uprijet dok je nova vlada da se spasim dolje. Pitaj ga sjutra oće li mać Čađenovića i Katnića“.

Prema istrazi, od Perovića je šef kriminalne grupe tražio da se Milonjiću preda kriptovani telefon koji je Đukić već obezbijedio, kako bi dalje mogao da sa Milonjićem komunicira direktno.

Uvidom u tekst krivične prijave ne može se zaključiti da je Perović ikada predao kriptovani telefon generalnom sekretaru Vlade, ali je, sudeći po presretnutim razgovorima, ostvarena komunikacija – preko Perovića. 

Kako je zapisano u krivičnoj prijavi, 9. decembra prošle godine susreli su se Perović i Milonjić, ali se ne navodi mjesto sastanka. Ipak, detaljno se opisuje posredna komunikacija Đukića sa Milonjićem, koji generalnog sekretara Vlade oslovljava sa ,,ministre“.

-Čestitam ministre, sa srećom – kaže Đukić da bi odmah upitao: „Ako ostane Čađenović, je li on za pare, šta misliš“, navodeći – ,,mogao bih dati do milion eura da me oslobode za to dolje“…

Prema navodima iz krivične prijave, po nalogu Đukić-Mandića, ,,osumnjičeni Perović Zoran i Boljević Dušan prihvatili su da izvršavaju, te su na unaprijed označeni način stupili u kontakt sa Milonjić Božom, tadašnjim generalnim sekretarom Vlade Crne Gore a u cilju smjene Specijalnih tužilaca i stvaranja uslova za dalju realizaciju kriminalnog plana koji su osmislili Stefan Đukić i Emil Tuzović, i likvidacija glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića i specijalnog tužioca Saše Čađenovića“.

Nema dodatnih detalja o ulozi generalnog sekretara Vlade. Božo Milonjić smijenjen je 14. juna, bez, za javnost, detaljnijeg obrazloženja. A ni Milonjić se nije oglašavao tim povodom.

Zato će u vremenu koje slijedi biti izuzetno zanimljivo pratiti uloge i sudbinu svih osoba koje se pominju u krivičnoj prijavi Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore.

Biće od značaja i i da li će istraga utvrditi jesu li postojale još neke veze vođa škaljarskog klana sa funkcionerima u Vladi Crne Gore.

Tek u tom kontekstu će se tumačiti nemušta izjava potpredsjednika Vlade i koordinatora svih službi bezbjednosti Dritana Abazovića koji je, iako je za akciju hapšenja saznao posredno, ocijenio da ,,Crna Gora više nije utočište za kriminalce“.

Potpredsjednik Vlade je, slučajno ili svjesno, propuštio da kaže kako su veliku akciju hapšenja izveli čelnici Specijalnog tužilaštva i šefovi i službenici Specijalnog policijskog odjeljenja. Baš oni koje je namjerio da smijeni.

Eliminisanje konkurencije

Nalazi istrage ukazuju da je su Đukić i Elezović, kao vođe kriminalne grupe, planirali likvidaciju Nikole Dedaja i Jasmina Osmanagića, pripadnika suprotstavljenog barsko-kavačkog klana.

Tako su Aleksandar Raičević i Nino Korać bili zaduženi da ,,vrše opservaciju, praćenje i prikupljanje podataka o kretanju Dedaja i Osmanagića“. Uz ovu dvojicu je bio angažovan još jedan čovjek, kojeg su u komunikaciji oslovljavali imenom Marko, čiji je identitet za sada nepoznat istražiteljima.

Raičević je trebalo da prati kuda se kreću i u koje lokale najčešće dolaze, dok je, prema istrazi, Korać, koji inače živi u Baru, imao zaduženje da informacije prikuplja uz pomoć specijalizovanih elektronskih uređaja i dronova, ali da ocijeni koja su mjesta na kojima je najpogodnije postaviti eksplozivne naprave ispod vozila kojima upravljaju Dedaj i Osmanagić.

Do realizacije zločinačkog nauma nije došlo, jer je grupa bila praćena od crnogorskih istražitelja.

DOSJEI ČLANOVA KRIMINALNOG KLANA

 Ko je Stefan Đukić, vođa kriminalne grupe koja je planirala likvidacije 

Ime Baranina Stefana Đukića, koji se ranije prezivao Mandić, i Emila Tuzovića iz Podgorice poznati su javnosti po pokušaju ubistva vođe kavačkog klana Radoja Zvicera u Odesi, krajem maja prošle godine.

Zvicer je tada izrešetan sa nekoliko metaka u grudi, ali se oporavio nakon operacije.

Sigurne smrti spasila ga je njegova supruga Tamara Zvicer, koja je, prema pisanju tamošnjih medija, istrčala iz zgrade i iz pištolja pucala na napadače i tako ih natjerala da pobjegnu…

Đukić i Tuzović su uhapšeni ubrzo nakon pokušaja likvidacije Zvicera i trenutno se nalaze u zatvoru u Ukrajini.

U policijskim evidencijama oni su označeni kao pripadnici barskog klana na čijem se čelu nalazio pokojni Alan Kožar koji je ubijen prošlog ljeta u Grčkoj.

Barski klan je blizak škaljarskom klanu i nastao je kao ogranak mafijaškog kartela koji predvodi Luka Bojović, sada zatvorenik u Španiji.

Za Stefanom Đukićem je raspisana i crvena potjernaica nakon što je 1. novembra 2019. godine u Baru ubio Jovana Klisića i ranio Velizara Gardaševića. U ovom slučaju protiv Đukića, njegove supruge Danijele, majke Zorice Đurović, polubrata Vuka Lakićevića i još četiri osobe vodi se sudski postupak pred Višim sudom u Podgorici.

Predmet sudi sutkinja Biljana Uskoković, koja se prema podacima istražitelja, našla na listi osoba koje treba ukloniti.

Tuzović je ranije hapšen zbog šverca heroina.

Među uhapšenim škaljarcima našao se i Podgoričanin Zoran Perović, poznat javnosti po optužbama tužilaštva da je jedan od nalogodavaca bombaškog napada na kuću šefa sprovodničke službe spuškog zatvora Saše Burića.

Perović je početkom maja oslobođen od ovih optužbi, jer sud nije prihvatio dokaze tužilaštva koji su se temeljili na priznanju jednog od okrivljenih koji je dao u uslovima torture. Njegov branilac je bio advokat Božidar Milonjić, koji će kasnije postati generalni sekretar Vlade, a čije se ime pominje u krivičnoj prijavi Specijalnog državnog tužilaštva.

Stefan Mićić je javnosti poznat kada se našao pod lupom istražitelja kao jedan od organizatora likvidacije Stefana Đukića koji je ubijen 5. novembra 2013. godine u Baru.

Pokojni Đukić je bio prijatelj pokojnog Armina Muse Osmanagića.

Na Đukića su pucala dvojica muškaraca, nekoliko minuta iza ponoći, dok je parkirao svoj „BMW“.

Egzekutori su iz mraka pritrčali automobilu i na Đukića otvorili paljbu. Obdukcija je pokazala da je mladića pogodilo oko 20 metaka, koji su napravili ukupno 36 ulaznih i izlaznih rana na njegovom tijelu.

Mićić je osuđivan zbog šverca kokaina.

Ime Dušana Boljevića koji je u bjekstvu pominje se u optužnci protiv grupe Janka Vukadinovića koja je planirala likvidaciju srpskih državljana Veljka Belivuka i Marka Miljkovića.

Ova grupa je planirala i ubistvo vođe zagoričke grupe Radoslava Gila Stanišića i visokopozicioniranog pipadnika kavčana Slobodana Kašćelana bombom koju im je nabavio upravo Dušan Boljević.

ZAVJERA PROTIV SUTKINJE USKOKOVIĆ: „Moramo joj smrskat ruke i noge brate“

Posebna meta kriminalne grupe bila je, prema navodima iz krivične prijave tužioca Miroslava Turkovića, bila je sutkinja specijalnog odjeljenja Višeg suda u Podgorici Biljana Uskoković.

Đukić je imao i poseban, lični i porodični motiv da targetira sutkinju Uskoković: ona je bila predsjednica sudskog vijeća u predmetu za ubistvo Jovana Klisića, u kojem je osim Stefana Đukića-Mandića optužnicom koju je potvrdio sud bila obuhvaćena i njegova porodica, kao dio kriminalne grupe: supruga Danijela, majka Zorica, polubrat Vuk Lakićević.

Đukić u više poruka sa Dušanom Dudićem i Milanom Brajovićem naređuje da se ustanovi gdje živi ,,ona Biljana, ono zlo“.

,,Oću da je polomim, neću da me ona sudi!“, poručio je on.

Đukić je iz Ukrajine (?!) spremno dostavio Brajoviću fotografiju sutkinje Uskoković. Prema navodima iz istrage, Brajović je prihvatio da organizuje akciju kojom će sutkinja biti brutalno pretučena, kad se za to stekne prilika.

Potom je Stefan Đukić izdao precizna uputstva i naredbu Dudiću, opet koristeći kriptovani mobilni telefon: „Moramo joj smrskat ruke i noge, brate“.

„Spasavaj me, brate“ – poručio je Đukić svom kriminalnom pajtosu Dudiću, objašnjavajući da Biljana Uskoković ne smije da okonča suđenje i presudi porodici Đukić. 

Precizirao je i način kako to Dudić treba da odradi: „Ona ima 45 kg, kad je opali čovjek po koljena svom snagom, puca noga“; „po leđima je opali da padne, a neće reć ni puć, ka pokošena i onda samo 20 sekundi po nogama i rukama“.

Dudić šefu odgovara da će gledati da nađe ,,dobro mjesto“ gdje može da je izudara „jedno 30 sekundi“.

„I da me neko vozi odatle“ – predlaže.

Ponudio je i drugo rješenje: da koristi pištolj sa prigušivačem i da puca sutkinji u nogu, ,,jer je to jednostavnije, traje samo par sekundi“… Đukić-Mandić je, međutim, insistirao da sutkinja bude „samo“ pretučena.

Crnogorski istražitelji i policija, zahvaljujući kolegama iz Europola, imali su punu kontrolu nad komunikacijom kriminalaca i tako uspjeli da preduzmu potrebne mjere zaštite. Sutkinji Biljani Uskoković Uprava policije dodijelila je zaštitu – 24 sata fizičko obezbjeđenje.

Tako je, navodi se u prijavi, spriječeno da Stefan Đukić-Mandić ,,izvrši krivično djelo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti putem podstrekavanja iz čl. 376. st 3 Krivičnog zakonika Crne Gore…“