Suđenje za pokušaj terorizma na dan izbora 2016. godine, u kojem su jedni od optuženih lideri DF-a, trebalo bi sjutra konačno da dobije epilog. “Suđenje vijeka” kako su ga mediji prozvali, trajalo je godinu i po – od 6. septembra 2017. do 28. marta ove godine, a za to vrijeme pred sutkinjom Suzanom Mugošom, održano je oko 170 ročišta. Prvi put u istoriji crnogorskog pravosuđa, suđenje je moglo da se prati uživo preko televizije i interneta. Izricanje presude je zakazano za sjutra u 9:00 u Višem sudu.

Za pokušaj terorizma optuženi su lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević, a osim njih, na optužnici Specijalnog državnog tužilaštva su i ruski državljani, Edvard Šišmakov, Vladimir Popov, Mandićev vozač Mihailo Čađenović i devet srpskih državljana među kojima su bivši komandant srpske žandarmerije Bratislav Dikić, Nemanja Ristić i Predrag Bogićević. Poljednja dvojica nikad nijesu izručeni Crnoj Gori iako je zahtjev upućen.

Prema optužnici Specijalnog državnog tužilaštva na čijem je čelu Milivoje Katnić, oni su bili dio kriminalne organizacije čiji je zadatak bio da izazovu haos na ulicama Podgorice, izvrše napad na institucije, upadnu u zgradu crnogorskog parlamenta i ako im se ukaže prilika uhapse i ubiju tadašnjeg premijera Mila Đukanovića.

Glavni cilj ovog plana, prema navodima Tužilaštva, bio je zaustavljanje Crne Gore na putu ka NATO-u. Operativci koji su stojali iza ove akcije, bili su pripadnici ruske obavještajne službe GRU Eduard (Širokov) Šišmakov i Vladimir Popov.

Šišmakov i Popov saslušani su u Moskvi i očekivano su negirali umiješanost u pokušaj terorizma u Crnoj Gori, ali su priznali da su bili u Beogradu tokom oktobra 2016. godine. Rusiji nije ni padalo na pamet da ovu dvojicu izruči Crnoj Gori.

Šok na dan izbora

Javnost je bila šokirana kada je grupa od 20 srpskih državljana uhapšena na dan izbora 16. oktobra 2016. godine. Oni su, kako su tada kazali došli u iz Srbije da “pomognu svojoj braći da sruše Mila Đukanovića”. Međutim, na konferenciji za medije koju je nedugo potom održao glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, koji je vodio istragu u slučaju pokušaja terorizma, iznio je detalje plana koji je treblo da se realizuje na dan izbora 2016.

Optužnica je podignuta u aprilu 2017. godine, a suđenje je trebalo da počne 19. jula, ali je odloženo zbog zahtjeva branilaca da se izuzme materijal prikupljen mjerama tajnog nadzora nad poslanicima Mandićem i Kneževićem. Suđenje je konačno počelo 6. septembra iste godine.

Svedočenje Sinđelića i Velimirovića

Nešto više od mjesec nakon početka u sudnici se pojavio ključni svjedok saradnik Saša Sinđelić, koji je govorio o vezi sa ruskim agentom Šišmakovim, ulozi lidera DF-a u pokušaju terorizma, napadu na institucije, preuzimanju Skupštine, kao i o tome da je planirano hapšenje tadašnjeg premijera Mila Đukanovića. Sinđelić je kazao da je više puta boravio u Rusiji da bi se sastao sa Eduardoma (Edijem) Šišmakovim, koji mu je, prema njegovim riječima davao novac i uputstva.

Sinđelić je nedavno u emisiji novinara Milomira Marića potpuno promijenio priču i kazao da “nije bilo planirano nasilje u Podgorici na dan parlamentarnih izbora 2016. godine”. Par dana nakon toga u javnost su se našli snimci na kojima Sinđelić priznaje da se na njega vršio stravičan pritisak da promijeni svoju priču o pripremi terorističkih akcija u Crnoj Gori. Ništa od ovoga “materijala” Sud nije uzeo u obzir jer je sa pravne strane sve bilo jasno – dokazni postupak je odavno završen i Sinđelić je mogao da priča bilo šta, to ne bi imalo nikakvog uticaja na presudu.

Još jedan od ključnih svjedoka bio je i Mirko Paja Velimirović koji je priznao da je nabavio automatske puške koje su trebale da budu upotrebljene 16. oktobra, ali da je onemogućio da se unesu u Crnu Goru i da ih je rasklopio i bacio u jezero Gazvode na Kosovu.

Odgovarajući na pitanja odbrane kazao da je oruže kupio od izvjesnog Albanca sa Kosova Fadilja. Rekao je da nije imao povjerenje u kolege iz svoje policije pa je zato prijavio slučaj crnogorskoj policiji, kao i da mu je Sinđelić bio šef i nakon predaje policiji i tužilaštvu.

Brajan Skot nije htio da se miješa zbog navoda o GRU

U međuvremenu izređali su se mnogi svjedoci, predočeno je mnoštvo posrednih i neposrednih dokaza, vještačeni su zaštićeni telefoni, preslušavani snimljeni rezgovori…

Jedan od svjedoka bio je i američki državljani Brajan Skot, koji je kazao da je odbio ponudu bezbjednjaka Džozefa Asada (Joseph Assad) da pomogne evakuaciju i kontrazaštitu osoba u Crnoj Gori u vrijeme parlamentarnih izbora, zbog navoda da je u čitav slučaj umiješana ruska obavještajna služba.

Brajan Skot

“Sami ti navodi, da je možda uključena ruska obavještajna služba u aktivnosti političke partije (DF) u jednoj državi koja čini napor da se pridruži NATO-u, predstavljaju značajan element od uticaja na moju odluku da se ne uključim u ovu aktivnost sa Džozefom Asadom u Crnoj Gori”, rekao je Skot u svom svjedošenju pred Višim sudom.

Svjedočeći o ulozi Asada u pokušaju tereorizma u Crnoj Gori, Skot je istakao da je upozorio Asada da se ne upušta u operaciju u Crnoj Gori, ali da je Asad odlučno naveo da će “obaviti posao koji mu je ponudio Aron Šaviv”. Uz to, Skot je rekao i da je upozorio Džozefa Asada na prisustvo ruskih obavještajnih službi u Crnoj Gori i konekciju sa DF-om.

Bivši operativac američke Centralne obavještajne agencije (CIA) Džozef Asad, nakon svjedočenja Skota, uhapšen je u Abu Dabiju po potjernici crnogorskih vlasti, pod sumnjom da je bio dio logističke mreže koja je pripremala terorističke napade na dan izbora.

Asad

Asad je svojevremeno od SDT predložen za svjedoka na suđenju za pokušaj terorizma, sa ciljem da objasni kako ga je, i zbog čega, angažovao ključni kreator kampanje DF-a za izbore 2016. Aron Šaviv za operaciju u Crnoj Gori. Međutim, bivši operativac CIA je izbjegao svjedočenje pozivajući se na Peti amandman Ustava SAD koji omogućava američkim državljanima da ne daju iskaz pred sudom ukoliko im to može štetiti u procesu.

Specijalno tužilaštvo je nakon toga donijelo naredbu za sprovođenje istrage protiv njega.

Uvrede, incidenti i udaljavanje iz dokaznog postupka

Suđenje za pokušaj terorizma ostataće upamćeno i po mnogim incidentima izvan i unutar sudnice Višeg suda u Podgorici. U izazvianju incidentara prednjačili su lideri DF-a Andrija Madnić i Milan Knežević koji su se često direktno uvredlivo obraćali svjedocima, tužiocima ali i sudiji Suzani Mugoši i sudskom vijeću.

Jednom prilikom tužilac Milivoje Katnić tražio je da se opomene optuženi Andrija Mandić jer mu je, kako je tvrdio, psovao majku. Sutkinja Suzana Mugoša je kazala da vijeće to nije čulo, a Mandić je na to kazao “nijesam opsovao majku tužiocu, već da je to svjedok svojom izjavom uradio”.

Knežević je jednom prilikom nakon što je izlazio iz sudnice zastao pored tužioca Katnića i rekao mu “da dođe ako smije, zna đe živi kod željezničke stanice u Zetu”.

Zbog čestih udaljavanja sa suđenje i “ometanja procesne discipline” Knežević i Mandić su udaljeni sa suđenja do kraja dokaznog postupka.

Završne riječi

Iznošenje završnih riječi počelo je 19. marta izlaganjem tužioca Saše Čađenovića, a završeno je devet dana kasnije 28. marta kada je završnu riječ iznio lider DNP-a Milan Knežević.

Tužilac Saša Čađenović u svojoj završnoj riječi konstatovao je da je na osnovu iznesenih dokaza i svjedočenja “jasno da su iskazi svjedoka saradnika Saše Sinđelića istiniti”.

Čađenović je kazao da ne vidi nikakvu olakšavajuću okolnost za Šišmakova i Popova i da za njih predlaže sudu maksimalnu moguću kaznu. Maksimalnu kaznu predložio je i za Bogićevića i Nemanju Ristića. Za Dikića je kazao da je djelovao korektno, “išao ka razrješenju slučaja i praktično priznao svoje djelovanje, te da je vrijeme provedeno u zatvoru praktično odslužilo svoje”.

Kada je u pitanju liedr DNP-a Milan Knežević, Čađenović je kazao da je “njegovo učešće bilo ideološke prirode i nije stekao nikakvu materijalnu korist, pa je predložio sudu da mu izrekne blažu kaznu, dok za njegove kolege Andriju Mandića i Mihaila Čađenovića kazao da nema olakšavajućih okolnosti i predložio da njihova kazna bude veća”.

Svi optuženi i njihovi advokati su u završnim riječima kazali da nijesu krivi za ono što im se stavlja na teret i tražili su oslobađajuće presude. Lider NOVE Andrija Madnić je poručio da ne priznaje ovaj sud jer je on “ključni alat u montiranju jednog političkog procesa, u kojem je DF-u već presuđeno po nalogu vrha režima”. Optuženi Milan Knežević kazao je u svojoj završnoj riječi da je “ovo montirani proces protiv Srba, kojima žele da stave žute trake i da ih getoiziraju”.

Bezbjednosni rizik

Lideri DF-a su se u završnim riječima potrudili da ovo suđenje predstave kao politički motivisano i usmjereno protiv srpskog naroda. Već tada su nagovijestili da neće tek tako pristati da se pomire sa eventualnom osuđujućom presudom.

Iz Fronta danima šalju poruke da su spremili “određene akcije”, pominju se “napadi na kuće visokih državnih zvaničnika”, “skidanje glava”, “barikadirenje u Skupštini” i šta sve već ne. Jedino je izvjesno da tenzija pred sjutrašnju odluku Višeg suda u javnosti raste.

Premijer Duško Marković kazao je juče da procjene, uoči izricanja presude za pokušaj terorizma, pokazuju da nema nikakvih najava da bi se u Crnoj Gori mogla desiti nestabilnost ili vanredna situacija. Da li je to tačno osteje da se vidi sjutra nakon što sudija Suzna Mugoša pročita presudu.

B.K.