Radončić je kao povod za pisanje kolumni naveo tekst Željka Ivanovića pod naslovom ”Dobro jutro Crna Goro” od 20. januara 2019. godine u kome je, kako je kazao, prozvao njega i još 25 novinara nazivajući ih ”kancerom društva i plaćenicima Mila Đukanovića”.

Radončić je još u svjedočenju ustvrdio da se njegov serijal tekstova koji je objavljen od strane portala Standard, dominantno bavio djelovanjem Duška Kneževića i kako je on to kazao, bankarskom pljačkom stoljeća u njegovoj režiji.

”U tekstu se Željko Ivanović pominje samo kao sporedan lik. Kada su u pitanju navodi koji se odnose na Ivanovića, to je moj vrjednosni sud, a oni su prema mom mišljenju korišćeni u skladu sa pozitivnom evropskom praksom. Sa tom praksom možda među prvima u Crnoj Gori počeo je upravo Željko Ivanović, jer je u svojim tekstovima koristio slične izraze, te je tako, primjera radi nazivao bivšeg šefa ANB Duško-dugouško, našu koleginicu Ivanu Šebek ”striptizetom” dovodeći njen rad u vezu sa akcijom policije ”Lutka” koja se odnosila na prostituciju, kao i Nebojšu Medojevića koga je nazivao mravom. Kada Ivanovića nazivam ”rubljov” to se odnosi na činjenicu da je on prije desetak godina, kada smo još bili u dobrim odnosima Rusima prodavao svoj stan u Petrovcu od 50 metara kvadratnih, za 400 hiljada eura. Takođe i zbog navoda Milana Kneževića koji je kazao da je on primao novac iz Rusije, o čemu je nedavno govorio i glavni specijalni tužilac”, ispričao je Radončić u svom svjedočenju.

Dalje je naveo još nekoliko primjera u kojima Ivanović koristi termine slične gore navedenim, za opisivanje određenih ličnosti.

Radončić je na pitanje sudije objasnio i zašto u svom serijalu govori o ”pljačkanju kolega” i istakao da se radi o tome da su Vijesti osnovale 11 suosnivača, te kazao da je 2008. godine iz medija saznao da su Vijesti procijenjene na 8 miliona eura i da su Ivanović i Perović prodali 50% austrijskom Wacu.

”Tada sam utvrdio da su potpisi ostalih suosnivača falsifikovani, i da smo se mi navodno odrekli naših akcija”, rekao je Radončić i dodao da su kasnije dogovorom nekima od njih isplaćeni djelimično njihovi djelovi.

U toku davanja iskaza, objasnio je i navode iz serijala poput ”špekulacija na berzi”, gdje Radončić tvrdi da su Vijesti vodile hajku svojim tekstovima na pojedine kompanije, kako bi im smanjile rejting na berzi, zatim ih kupovali, pa afirmativnim tekstovima podizali rejting na berzi i prodavali ih.

On je kazao da je sve to pisao i svojoj knjizi ”Anatomija jedne hajke”, za koju ga  pomenuti vlasnici Vijesti, nikada nisu tužili.

Govorio je i o hajkama na konkretne ljude i dao primjere poznate javnosti, tvrdeći da su određene osobe zbog medijske hajke izvršile samoubistvo ili doživjele srčani udar. On je dodao da ima svjedoke za navedene tvrdnje.

Na pitanje punomoćnika tuženog, svjedok Šeki Radončić je kazao da tužioca u ovom slučaju Željka Ivanovića, poznaje od 1990. godine, kada je počeo da radi za Monitor. Naveo je da mu se Ivanović nije obraćao povodom objavljenih tekstova, niti je koristio svoje pravo na demant.

Punomoćnik Ivanovića predložio je da sud usvoji tužbeni zahtjev kako je preciziran, a tražena je naknada štete od 10.000 eura od strane portala koji je prenio navedeni serijal, u ovom slučaju portala Standard.

Punomoćnik Standarda je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev u cjelosti.

U tužbi koju je jedan od osnivača i direktor Vijesti Osnovnom sudu predao 30. marta 2019. godine, navodi se da je Standard u periodu od 30. januara do 4. februara objavio “neistinite i uvredljive informacije, čime je Ivanoviću povrijedio prava ličnosti i pravo na psihički integritet”.

Sporni tekstovi autora Šekija Radončića, koje je Stadard prenio, a u kojima se, kako se navodi u tužbi, vrijeđa ugled Ivanovića, su: “Radončić: Kuća srama i užasa u Zeti” objavljen 28. januara, “Radončić: Sačekuša za Mila” – 29. januar, zatim “Radončić: Ej Dik, vrati pare” od 30. januara, “Radončić: Žuti mravi” od 31. januara i “Radončić: Spasavanje redova Rubljova” objavljen 4. februara.

A.T.