Video
Aleksandra Đurić juče je u podgoričkom Višem sudu kazala da joj je pokojni suprug Dalibor Đurić godinu prije nego što je ubijen u spuškom zatvoru ispričao da je pokušana njegova likvidacija unutar zidina ZIKS-a, piše Pobjeda.
Preporučeno
Ona je ovo kazala prilikom svjedočenja na suđenju Dejanu Pavićeviću i Milošu Trbu, optuženima za pomaganje u uništavanju dokaza nakon ubistva Đurića koje se dogodilo u spuškom ZIKS-u 22. septembra prošle godine.
Đurić je ubijen hicem iz snajpera dok je vježbao u otvorenoj teretani Poluotvorenog odjeljenja u spuškom zatvoru. Proces vodi sudija Dragoje Jović.
Supruga pokojnog Đurića juče je pred vijećem sudija kazala da joj je suprug 12. septembra 2015. ispričao da je dok se nalazio u krugu zatvorenog dijela ZIKS-a čuo pucanj i da je siguran da je metak bio namijenjen njemu.
“Rekao je da je siguran da su pucali na njega. Zatvorski čuvari su ih odmah vratili u sobe i zaključali. Rekao mi je da su potom tražili čauru, ali da je nijesu našli”, kazala je ona.
Ona je pojasnila da se sjeća tačnog datuma jer je tog dana njen sin punio dvije godine. Navela je da iz viđenja poznaje okrivljene Dejana Pavićevića i da joj je od pokojnog supruga poznato da nije bio u dobrim odnosima sa njim.
“Kum Dejana Pavićevića, Slobodan Stevović je pucao na mog supruga, a ovaj gospodin (misleći na Pavićevića) mu je pomogao da pobjegne nakon pucnjave tako što ga je povezao autom od mjesta pucnjave. To znam od muža, jer te 2006. godine kada se to dogodilo, imala sam 16 godina i nikog od njih nijesam poznavala”, saopštila je Aleksandra Đurić. Sa druge strane, optuženi Pavićević je kazao da je samo 20 minuta nakon ranjavanja pokojnog Đurića te 2006. uhapšen.
“Zadržan sam dva dana i potom pušten na slobodu, jer je utvrđeno da sam neosnovano držan u pritvoru”, kazao je Pavićević.
Iste godine, kako je naveo, pucano je i na njega, nakon čega je zvao policiju. Tada su pronađene čaure, a Pavićević navodi da je inspektorima kazao da nije vidio napadača. Aleksandra Đurić je pojasnila da je njen pokojni suprug nakon ranjavanja 2006. godine bio više mjeseci na bolničkom liječenju u Risnu i Beogradu, pa nije logično da se napad na Pavićevića dovodi u vezu sa pokojnim Đurićem.
Prilikom davanja odbrane, sredinom septembra, Pavićević je naveo da je prije deset godina imao problema sa škaljarskim klanom kome je pripadao pokojni Đurić. On je pojasnio da je do pretpostavke da je neko od ,,škaljaraca” pucao na njega došao na osnovu uličnih priča čiju tačnost nije nikada provjeravao.
“Kako sam čuo, neki su pretpostavljali da sam ja bio u društvu kuma Slobodana Stevovića kada je napao ,,škaljarce” i da je zbog toga pucano na mene”, pojasnio je ranije Pavićević.
U nastavku suđenja svjedočio je i vlasnik kafića ,,Sweet-heart” u Danilovgradu, Darko Radonjić koji je rekao da je od radnica čuo da su u lokalu bili gosti koji su se čudno ponašali i polomili su punjač.
On je, kako tvrdi, preko video-nadzora pokušao da vidi ko su bile te osobe. Tada je primijetio da vrijeme na risiveru nije realno. O susretu sa Pavićevićem i Trbom govorio je i stric Dejana Pavićevića, Milosav, na šta odbrana posebno ukazuje jer, kako kažu, kod tužioca nije upozoren da kao privilegovani svjedok može i da ne svjedoči zbog krvnog srodstva sa okrivljenim.
“Dejan je došao sa drugom i nas trojica smo kratko sjedjeli ispred moje kuće. Iznenadio sam se kad je Dejan došao po mraku i nije mi rekao gdje je bio, a ja ga nijesam ni pitao. Sa njegovim drugom nijesam ništa pričao. Znam da je Dejan bio u zatvoru, ne znam zašto, znam samo da nikoga nije ubio”, rekao je Pavićević.
On je istakao da nikada nije opisivao druga koji je došao sa Dejanom iako tako stoji u iskazu koji je dao kod tužioca i potpisao ga. Pavićević i Trbo optuženi su da su bitno doprinijeli još neidentifikovanim osobama da na podmukao način i iz koristoljublja ubiju Đurića koji je navodno bio blizak ,,škaljarskom klanu”. Sljedeće suđenje zakazano je za 25. januar.
