Video
Osnovni sud u Podgorici presudio je da knjiga Marka Vešovića i Šekija Radončića „Miško Kesedžija i njegove bize“ nije djelo prepuno vulgarnosti, gadosti i uvreda, kako u svojoj tužbi i u medijima tvrde Milka Tadić-Mijović i Milena Perović- Korać, već književno djelo o montenegrinskom zlu, objavljeno u interesu javnosti i crnogorskog društva.
Na osnovu dvadesetak grubo istrgnutih riječi iz knjige od 350. strana, tužiteljke su na „ime teških duševnih patnji i bolova, i povrede časti i ugleda“, od tužene „Pobjede“, Srđana Kusovca i države Crne Gore, tražile obeštećenje od čak 30.000 eura.
„AD Pobjeda“ tužena je kao izdavač knjige, Kusovac u svojstvu glavnog urednika tih novina, a Država Crna Gora kao osnivač te novinsko-izdavačke kuće.
No, nakon što je sud izveo dokaze, saslušao parnične stranke i svjedoka Šekija Radončića, te izvršio uvid u knjigu „Miško Kesedžija i njegove bize/esej o montenegrinskom zlu“, sudija Osnovnog suda u Podgorici Dragan Šćepović donio je presudu po kojoj su svi tužbeni zahtjevi dvije tužiteljke odbačeni kao neosnovani.
Stoga je sudija Šćepović naložio da tužiteljke Milka Tadić-Mijović i Milena Perović-Korać, umjesto da dobiju traženo obeštećenje od 30.000 eura, tuženima isplate 2899. eura na ime sudskih troškova.
U obrazloženju presude navodi se kako su „dvije tužilje u tužbi i na raspravi, tvrdile da su u knjizi vrijeđane i klevetane“, da su, između ostalog, nazivane „ovisnice o laganju, medijske siledžije u suknji, novinarsko smeće, uposlenice organizovane kriminalne grupe, vrane, kerovi, ćurke, džukele, bize…“, kao i da je napisano da je „Kilomudićka najveći mudonja među Crnogorkama, to je komisijski konstatovano kada je plesala na Milovom stolu, a dvojica podvirivali…“, čime su im, kako tvrde, „prouzrokovani duševni bolovi jakog intenziteta, koji traju od objavljivanja do danas i ubuduće“.
S druge strane, precizira se u obrazloženju presude, Srđan Kusovac izjavio je da tužba obiluje „čitavim nizom neutemeljenih tvrdnji i insinuacija“, te da je on „vođen javnim interesom i pravom crnogorske javnosti da zna istinu o medijskog mafiji u Crnoj Gori odobrio objavljivanje tekstova i književno-literarnog djela Vešovića i Radončića, zasnovanog na činjenicama iz nedavne crnogorske prošlosti“.
Šeki Radončić, u svojstvu jednog od autora knjige, svjedočio je, navodi se u presudi, da je svaki Vešovićev i njegov tekst u Pobjedi, samim tim i u knjizi, bio direktan odgovor na dugogodišnju hajku i najmonstruoznije bljuvotine vlasnika koncerna Vijesti i njihovih medijskih specijalaca, koja još traje, na „ogavne diskvalifikacije, laži i klevete, koje su objavile i objavljuju tužiteljke i svi uposlenici Monitora, osim stražara Hasa.“
Radončić se izjasnio i na tvrdnje dvije tužiteljke da su ih Vešović i on upoređivali sa stokom.
Kako bi dokazao da je posrijedi licemjerje tužiteljki, on je sudu predočio naslovnu stranu Monitora od 30.09.2011. godine, na kojoj je preko čitave strane objavljena fotografija glave ovce, sa naslovom „OTPOR STOKO“. koju je objavila direktorica „Monitora“ Milka Tadić.
„Kada se čitav jedan narod, odnosno građani Crne Gore upoređuju sa stokom, preciznije sa ovcama, koje su, medicinski je dokazano, najgluplje životinje na svijetu, tu nije u pitanju stilska figura, već čisti fašizam“, konstatovao je Radončić.
On je predočio sudu i specijalni dodatak Monitora, sa naslovom „IZ MOG UGLA“, od 18. oktobra 2002. godine, „kada je direktorica Milka Tadić učinila baš ono za što sada tuži urednika Srđana Kusovca: objavila je i ukoričila zbirku polemičkih tekstova Vešovića sa Kilibardom, Perovićem, Brkovićem… u kojima se on obračunavao sa njima, istim izrazima, stilom i stilskim figurama kao i sa Tadićkom i Perovićkom“.
To jest „sočno, produhovljeno, muški i bez pardona“, kako je u pogovoru tog izdanja nadahnuto konstatovala Milka Tadić.
Iz izvedenih dokaza, navodi se dalje u presudi, „sud je utvrdio da knjiga ‘Miško Kesedžija i njegove bize’, predstavlja esej o montenegrinskom zlu i da se iz sadržaja ovog djela vidi da su autori inspiraciju nalazili u napadima drugotužilje Milene Perović i tekstovima koji su objavljivani u Monitoru, čija je direktorica bila prvotužilja Milka Tadić.“
Pošto je sud zaključio da su tužiteljke javne ličnosti i da nijesu osporile niti jednu navedenu činjenicu iz knjige, u presudi se naglašava „da sloboda izražavanja ne važi samo za informacije koje se smatraju poželjnim i neuvredljivim, već i za one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju, u skladu sa čl.10 st 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda“.
U obrazloženju presude ističe se i da je „utvrđeno iz iskaza svjedoka Radončića da su književno djelo i tekstovi nastali zato što ,Monitor’ i koncern ‘Vijesti’ nijesu htjeli da objavljuju demanti, pa su autori knjige svoja reagovanja objavljivali u ,Pobjedi’. Dakle, tekstovi u ‘Monitoru’ su, prema svjedočenju Radončića, bili konkretan povod za objavljivanje spornih tekstova u ‘Pobjedi’, pa samim tim sud nije mogao prihvatiti navode tužilja da su ‘Pobjeda’ i njen urednik, obavezni da im nadoknade štetu“.
Kao jedan od brojnih primjera takvog pisanja, naveden je tekst Milene Perović iz ‘Monitora’ u kojem je doslovce konstatovano: “Šarićev klan je do nedavno bio suvlasnik Pobjede, a sada će ih tamo zamijeniti klan Radončića i tu nema razlike”.
Osim što su Šarići pali, a Radončići nijesu, ali vrijeme radi protiv njih i to nije utjeha nego istina“.
Sud je takođe konstatovao da ne „postoji odgovornost tužene „AD Pobjede“ za naknadu nematerijalne štete, jer je ona otišla – u stečaj i izbrisana iz registra. Nova „Pobjeda“, dakle, nema nikakve veze sa starom, jer je od nje, kako je istakao advokat Nikola Martinović, „otkupila samo naziv, ali ne i naznačeno privredno društvo“.
Sličnu presudu Osnovni sud u Podgorici je, prije dvije godine, izrekao u i slučaju tužbe novinarke Sonje Radošević.
Ona je, na ime pretrpljenih duševnih patnji i bolova, od Vešovića, Radončića i „Pobjede“, kao izdavača njihove knjige „Miško Kesedžija i njegove bize/esej o montenegrinskom zlu“, tražila odštetu od 10.000 eura.
No, po presudi sudije tog suda Jelene Vuković, Sonja Radošević je obavezana da tuženima isplati 430 eura na ime troškova sudskog postupka.
Radončić: Riječ je o velikom književnom djelu
Radončić je poručio da ova presuda pokazuje da se crnogorsko pravosuđe oslobađa od straha i okova medijskog koncerna Vijesti i donosi presude u skladu sa crnogorskim i evropskim zakonima.
Preporučeno
“Jer, doista bi bilo poražavajuće da se u jednoj demokratskoj državi, po direktivi šefova novinarskog kriminalnog klana, osuđuju pisci i izdavači knjiga, a književna djela zabranjuju. Dakle, srećan sam da sudija Dragan Šćepović nije podlegao pritisku vlasnika posrnulog koncerna Vijesti. Posebno kada imamo u vidu činjenicu da je prilikom mog svjedočenja, u sudnici veličine omanje kancelarije, kabadahijski upalo tridesetak novinara i urednika tog koncerna, predvođeni svojim gazdama Miodragom Perovićem i Željkom Ivanovićem i raznim upadicama vršili pritisak na sudiju.
Na kraju je, kao što znamo, inače tolerantni sudija Šćepović morao da prekine suđenje zbog kočijaškog dobacivanja univerzitetskog profesora Miodraga Perovića, koji je na taj način pokušao da izdjejstvuje osuđujuću presudu, kako bi potom sa svojim ortacima išao od ambasade do ambasade da prosi grantove, tj. pare za svoje tobože ugrožene nezavisne a privatne medije.
Takođe mi je drago da su čak i tužiteljke priznale da je knjiga „Miško Kesedžija i njegove bize“, veliko književno djelo, jer su u tužbi navele, pravdajući svoj zahtjev za enormno obeštećenje, da će tu knjigu čitati njihovi unuci i praunuci. A, kao što znamo, samo velika književna djela će čitati generacije koje dolaze.
Srećan sam i da su naši Rableovski književni likovi, opisani u našoj knjizi-albumu o medijskim zulumćarima koji su godinama harali Crnom Gorom, (Miško Kesedžija, Govedo Sa Kršteniciom, Kilomudićka, Mitingaševa Ćurka, Esad Mitingaš, Slobo Minhauzen, Veseljko Pršutar, Milan Avetinja, Šogo Grof…), već ušli u legendu i narodna predanja. I da će ti opjevani likovi, poput poštanskih markica, vremenom još više dobijati na književnoj vrijednosti.
Potaknut svim ovim zbivanjima planiram uskoro da otvorim „Agenciju za zaštitu od medijske mafije“, koja će biti na usluzi građanima, privrednicima, naučnicima, piscima, novinarima… od 0-24h”, zaključio je Radončić.
