U obrazloženju predloga su naveli da tužilaštvo tokom postupka nije dokazalo postojanje novca koji je navodno bio predmet pranja, njegovo kriminalno porijeklo, niti konkretne radnje koje bi optužene povezale sa izvršenjem krivičnih djela, piše Pobjeda.

Sa druge strane specijalana tužiteljka Tanja Čolan Deretić zatražila je da se stariji Koprivica i njegov zet Duško Roganović koji je u bjekstvu kazne sa po osam godina robije, sin Strahinja sa sedam a supruga Radosava sa šest godinma zatvora.

Sudija Višeg suda Nikola Boričić zakazao je izricanje presude za 18. avgust.

Advokati Miloš Vuksanović, Danilo Mićović i Matija Bilatović su se u završnim riječima saglasili da se optužnica isključivo zasniva na komunikacijama sa aplikacije Sky ECC, čija autentičnost, potpunost i povezanost sa optuženima, prema stavu odbrane, nijesu potvrđene materijalnim dokazima.

Vuksanović, branilac Duška Roganovića, poručio je da se na kraju postupka više ne može odlučivati na osnovu početne sumnje, medijskih interpretacija ili utiska koji stvara obimna optužnica.

“Danas pred ovim vijećem više ne stoji samo optužnica. Danas pred ovim vijećem stoje isključivo dokazi, kojih u prilog optužbe nema ili makar nijesu odmakli od osnova sumnje u vidu određenog nestabilnog sadržaja Sky ECC”, naveo je Vuksanović.

On je istakao da za donošenje osuđujuće presude nije dovoljan visok stepen vjerovatnoće, već da krivica mora biti dokazana van razumne sumnje.

“Sud ne odlučuje da li postoji mogućnost da su navodi Tužilaštva tačni. Sud ne odlučuje ni da li postoji vjerovatnoća da su optuženi učestvovali u radnjama koje im se stavljaju na teret. Sud odlučuje isključivo o tome da li su te tvrdnje dokazane do nivoa koji isključuje svaku razumnu sumnju”, kazao je Vuksanović.

Prema njegovim riječima, odbrana nije bila dužna da dokazuje nevinost optuženih, već je teret dokazivanja tokom cijelog postupka bio isključivo na tužilaštvu.

“Pretpostavka nije dokaz”, poručio je Vuksanović, ocjenjujući da su pretpostavke tužilaštva pretočene u navode optužnice i zatim predstavljane kao utvrđene činjenice.

Odbrana optuženih prigovorila je na autentičnost i integritet Sky ECC materijala.

Vuksanović je naveo da digitalne komunikacije mogu biti korišćene kao dokaz, ali samo ukoliko su njihova izvornost, cjelovitost i način pribavljanja pouzdano provjereni.

“Prije nego što Sud uopšte počne tumačiti sadržaj bilo koje komunikacije, mora biti potpuno siguran da raspolaže autentičnim i provjerljivim dokazom. Ukoliko ta sigurnost izostane, tada svako dalje tumačenje ostaje opterećeno istom onom sumnjom koja prati sam dokaz”, kazao je on.

On ej podsjetio da je tokom postupka predlagao vještačenje iz oblasti digitalne forenzike, ali taj predlog nije prihvaćen iako je morao.

Upozorio je i da se tokom postupka sam naziv Sky ECC gotovo poistovjećivao sa nespornim dokazom.

“Nijedan dokaz nema unaprijed određenu dokaznu snagu. Nijedan dokaz nije izuzet od sudske ocjene”, kazao je branilac.

Vuksanović je naglasio da postojanje određene komunikacije nije isto što i dokaz da ju je vodio konkretni optuženi.

Prema njegovim riječima, potrebno je zasebno utvrditi da li komunikacija postoji, ko je koristio nalog, da li je sadržaj potpun, šta poruke znače i da li iz njih proizlazi izvršenje konkretnog krivičnog djela.

“Ako nije nesporno dokazano ko koristi određeni komunikacioni nalog, tada nije moguće ni utvrditi ko je autor određene poruke. A ako nije moguće utvrditi autora poruke, tada nije moguće ni iz sadržaja te poruke izvoditi zaključke o krivičnoj odgovornosti”, naveo je Vuksanović.

Prema stavu odbrane, tužilaštvo je najprije pretpostavilo da određeni Sky identitet pripada određenom licu, zatim je sve poruke sa tog naloga pripisalo toj osobi, a potom sadržaj tumačilo u najtežem mogućem značenju.

“Dovoljno je da samo jedna od tih pretpostavki nije dokazana da bi cijela konstrukcija izgubila svoju čvrstinu”, kazao je Vuksanović.

Novac

Branioci Duška i Radosave Koprivice takođe su ustvrdili da tokom postupka nije pronađen novac koji se pominje u optužnici, niti bilo kakva bankarska transakcija, fiktivni ugovor, prenos imovine ili drugi materijalni trag pranja novca.

Optužnicom se Duško, Radosava i Strahinja Koprivica terete da su, po zahtjevu Duška Roganovića, navodno držali i prenosili najmanje 964.850 eura na relaciji Herceg Novi–Nikšić, znajući da taj novac potiče od kriminalne djelatnosti.

Branioci su, međutim, istakli da u postupku nije dokazana ni jedna od osnovnih činjenica na kojima počiva takva optužba.

“Da bi pranje novca bilo dovršeno, mora realno postojati novac ili imovina koja potiče od kriminala. Ukoliko novca ili druge imovine nema, djelo se ne može kvalifikovati kao svršeno”, naveli su advokati Bulatović i Mićović.

Odbrana je ukazala da tokom brojnih pretresa stanova, kuća i drugih objekata koje su koristili optuženi nije pronađen sporni novac, niti skriveni prostor u kojem je mogao biti čuvan.

“Ne samo da u postupku nema pronađenog novca, već nema ni traga kojim bi se dokazalo da je taj novac ikada postojao”, kazali su.

Oni smatraju da se krivično djelo pranja novca ne može dokazivati isključivo na osnovu poruka u kojima se pominju određeni iznosi, bez materijalne potvrde da je novac zaista postojao, da je predat ili prenesen i da potiče iz kriminalne djelatnosti.

Kao poređenje, naveli su da ne može postojati krivično djelo neovlašćene proizvodnje i prometa droge bez pronađene supstance i vještačenja kojim bi se potvrdilo da je riječ o drogi, niti krivično djelo nedozvoljenog držanja oružja bez pronađenog i funkcionalnog oružja.

Prema stavu odbrane, na isti način ne može se govoriti o pranju novca bez pronađene imovine ili makar pouzdanog traga koji potvrđuje njeno postojanje i kriminalno porijeklo.

Skrivanje nije što i prikrivanje 

Istakli su da je Duško Koprivica dobrovoljno predao policiji svoj mobilni telefon i pristupnu šifru, omogućavajući istražiteljima da pregledaju njegovu komunikaciju.

“Analizom telefona nije pronađena komunikacija sa Duškom Roganovićem niti bilo koji drugi podatak kojim bi se Koprivica povezao sa navodnim pranjem novca”, kazali su.

Naveli su i da su objekti porodice Koprivica u nikšićkom naselju Duklo korišćeni kao turistički apartmani i bili pokriveni video-nadzorom te da bi policija tokom istrage pronašla materijalne dokaze ili tragove da su se u tim objektima odvijale nezakonite aktivnosti.

Posebno su osporili tvrdnju da je Duško Koprivica koristio raniji položaj u policiji kako bi pomogao Roganoviću.

Mićović i Bilatović ukazali su da se u optužnici ne pravi jasna razlika između skrivanja novca i prikrivanja njegovog nezakonitog porijekla.

Oni su objasnili da građani novac i dragocjenosti mogu držati van pogleda drugih zbog privatnosti i bezbjednosti, ali da to samo po sebi nije krivično djelo.

Za pranje novca, kako su naveli, trebalo bi da postoji trag radnji usmjerenih na lažno predstavljanje njegovog porijekla, poput korišćenja fiktivnih kompanija, neistinitih faktura, lažnih konsultantskih usluga, ofšor računa ili digitalnih novčanika.

“U ovom predmetu nije pronađen nijedan takav trag”, istakli su.

Vuksanović je iznio sličan stav, navodeći da nije dovoljno dokazati da određena osoba raspolaže novcem, već da tužilaštvo mora dokazati da konkretna sredstva potiču upravo iz krivičnih djela obuhvaćenih optužnicom.

Sva trojica branilaca ukazala su na imovinsko stanje porodice Roganović i mogućnost da je novac, ukoliko je postojao, poticao iz zakonitih porodičnih izvora.

Prema odbrani, značajnu imovinu porodice nije stekao Duško Roganović, već njegov pokojni otac Niko Roganović, koji je posjedovao hotel, ribarnice, poslovne prostore, nepokretnosti, brodove i druge vrijednosti.

Vuksanović se pozvao na iskaz Branke Roganović, koja je pred sudom govorila o imovini koju je porodica stvarala decenijama i odluci Nika Roganovića da materijalno obezbijedi sina nakon što je u eksploziji ostao bez obje noge.

“Tužilaštvo nije ponudilo nijedan dokaz kojim bi osporilo istinitost tih iskaza. Nije dokazalo da hotel nije postojao. Nije dokazalo da ribarnica nije postojala. Nije dokazalo da poslovni prostori nijesu postojali. Nije dokazalo da porodična imovina nije postojala. Nije dokazalo da nasljedstvo nije postojalo”, naveo je Vuksanović.

Mićović i Bilatović takođe su se pozvali na iskaze članova porodice Roganović, prema kojima je dio porodičnog novca čuvan u sefu, jer Niko Roganović nije imao povjerenja u banke, a nakon njegove smrti sredstva su, u skladu sa njegovom željom, predata sinu.

Prema njihovom stavu, Duško i Radosava Koprivica vjerovali su da imovina porodice Roganović potiče iz zakonitih poslova i porodičnog nasljeđa, zbog čega nije dokazano da su znali ili mogli znati da bilo koji novac ima kriminalno porijeklo.

Optuženja Roganovića

Mićović i Bilatović osporili su tvrdnju tužilaštva da su Koprivice morale znati za kriminalne aktivnosti Duška Roganovića zato što su protiv njega vođeni drugi krivični postupci.

Odbrana je istakla da su optužnice na koje se tužilaštvo poziva podignute tokom 2022. godine, dok su navodne radnje članova porodice Koprivica izvršene između oktobra 2019. i marta 2021. godine.

-U jednom od tih predmeta pominje se iznos od 19.000 eura koji je navodno plaćen za nabavku 500 grama kokaina, ali nema optužbe da je Roganović drogu dalje prodavao ili iz tog posla ostvario prihod. Iz takve optužbe ne može se izvesti zaključak da je stečen gotovo milion eura, koliko se navodi u ovom postupku – ocijenili su branioci.

Oni su ukazali i da u tim predmetima nije pokrenuta finansijska istraga kojom bi bilo utvrđeno postojanje nezakonitih prihoda ili nesrazmjera između

Roganovićevih prihoda i imovine.

Prema njihovom stavu, mora postojati konkretna, neposredna i dokazana veza između određenog predikatnog krivičnog djela i novca koji je navodno bio predmet pranja.

Osporili su i tvrdnju tužilaštva da su Duško i Radosava Koprivica morali znati da novac potiče iz nezakonitih izvora zato što se Roganović navodno skrivao od organa gonjenja.

Prema odbrani, Roganović se od 2019. do sredine 2021. godine slobodno kretao Crnom Gorom, išao na liječenje i prelazio državnu granicu.

Za njim, kako su naveli, u tom periodu nije bila raspisana lokalna, nacionalna ili međunarodna potjernica.

Branioci su podsjetili da je Roganović 21. decembra 2020. godine priveden na informativni razgovor u Specijalno policijsko odjeljenje, nakon čega je vraćen kući u Herceg Novi.

“Ne postoji nijedna službena zabilješka koja bi pokazala da Duško Roganović nije pronađen na adresi boravka ili da se skrivao od policije”, naveli su advokati.

Odbrana je istakla da je riječ o osobi sa stoprocentnim invaliditetom kojoj je potrebna pomoć najmanje dvije osobe, zbog čega bi skrivanje u malom gradu bilo teško izvodljivo.

“Operativni podaci policije pokazuju da je Duško Roganović boravio u svojoj kući na Savini, kretao se radi liječenja, uredno prelazio državne granice i u julu 2021. godine regularno napustio Crnu Goru preko Aerodroma Podgorica”, naveli su branioci.

Prema njihovom stavu, Roganović je ograničavao kretanje zbog straha za život, nakon ubistava oca, brata i brata od strica, a ne zato što se skrivao od policije.

Mićović i Bilatović detaljno su pred sudom osporili pojedinačne iznose navedene u optužnici, tvrdeći da se tužilaštvo uglavnom oslanja na poruke drugih osoba u kojima se planira ili pominje predaja novca, bez potvrde da je novac zaista preuzet i prenesen.

Odbrana je analizirala i poruke u kojima se navodi da se određene stvari ne govore roditeljima, što, prema njenom tumačenju, pokazuje da Duško i Radosava Koprivica nijesu bili dio zajedničkog dogovora.

“Ukoliko se nešto radi iza leđa optuženih Duška i Radosave Koprivice, onda ne može biti riječi o njihovoj svjesnoj i udruženoj kriminalnoj aktivnosti”, poručili su branioci.

Posebno su istakli da Duško i Radosava Koprivica nijesu imali Sky naloge i da nije pronađena nijedna njihova direktna komunikacija sa Duškom Roganovićem o prenosu ili čuvanju novca.

“Ne postoji nijedan razgovor u kojem Duško Roganović našim branjenicima daje zadatke ili određuje uloge”, naveli su advokati.

Sva trojica branilaca osporila su postojanje organizovane kriminalne strukture opisane u optužnici.

Vuksanović je kazao da krivični postupak ne poznaje kolektivnu odgovornost i da se odgovornost svakog optuženog mora dokazivati pojedinačno.

“Sud ne može zaključiti da je neko izvršio krivično djelo zato što poznaje određene osobe. Sud ne može zaključiti da je neko kriv samo zato što je sa nekim bio u komunikaciji”, naveo je on.

Mićović i Bilatović ukazali su da bi za postojanje kriminalnog udruženja trebalo dokazati trajno i organizovano djelovanje, jasnu hijerarhiju, podjelu zadataka, unutrašnja pravila i zajednički kriminalni plan.

Sky poruke kao ,,rekla-kazala“

Mićović i Bilatović su naveli da se optužbe protiv njihovih branjenika izvode iz razgovora drugih osoba, iako Koprivice nijesu učestvovale u tim komunikacijama.

Prema njihovom stavu, riječ je o situaciji u kojoj dvije osobe razgovaraju o trećoj, bez potvrde da je ta osoba znala za razgovor, prihvatila zahtjev ili preduzela radnju koja joj se pripisuje.

Odbrana je takve komunikacije opisala kao oblik „rekla-kazala“, koji bez materijalnih dokaza ne može predstavljati osnov za osuđujuću presudu.

Branioci su osporili i način na koji su podaci pribavljeni i dostavljeni domaćim organima, navodeći da je riječ o materijalu prikupljenom tokom masovne međunarodne operacije, a ne ciljanog nadzora konkretnih osoba.

Zbog toga smatraju da bi Sky materijal trebalo izdvojiti iz spisa kao pravno nevaljan dokaz.

Vuksanović je zaključio da u ovom predmetu ne postoji samo jedna, već više razumnih sumnji – u autentičnost digitalnog materijala, identitet korisnika naloga, značenje poruka, postojanje organizovane strukture i kriminalno porijeklo imovine Duška Roganovića.

“Svaka od tih sumnji pojedinačno dovoljna je da spriječi donošenje osuđujuće presude”, naveo je on.

Prema riječima Vuksanovića, kada se iz optužnice uklone komentari, interpretacije i pretpostavke tužilaštva, ostaje pitanje koliko je činjenica zaista dokazano.

“Broj stranica nikada nije bio dokaz”, podsjetio je branilac.

Vuksanović je na kraju poručio da ovaj postupak ne bi trebalo posmatrati kao test odlučnosti države u borbi protiv organizovanog kriminala.

“To nije uloga ovog suda. Ovaj predmet je test snage vladavine prava”, kazao je Vuksanović.