Video
Današnji pretres u slučaju pokušaja terorizma obilježio je niz incidenata – kako u sudnici tako i va nje. Zbog vrijeđanja sudije i nepoštovanja suda do kraja dokaznog postupka iz sudnice su udaljeni optuženi Andrija Mandić i Milan Knežević. Bilo je psovki i uvreda, a njih dvojica su poručila da se slučaj “prosuo” kao što je Mirko Velimirović, koji je inače sve prijavio nadležnima, prosuo 50 pušaka i oko tri hiljade metaka u Gazivodsko jezero na Kosovu. To je uradio, kako kaže, po nalogu glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića. Velimirović je rekao da je puške kupio od izvjesnog Fadilja s Kosova, i da je za puške koje su bile stare i pune zemlje dao 25.000 eura. On je ispričao i da je Katnić sumnjao u njegovu priču sve dok nije prošao poligrafsko ispitivanje u Podgorici. Zanimljivo je i to što on, koji je predsjednik Ravnogorskog pokreta i četnički vojvoda nije znao da objasni što podrazumijeva titula četničkog vojvode.
Njega ispituje specijalni tužilac Saša Čađenović.
{youtube}4Hu4JF_FTzQ{/youtube}
Čađenović: U razgovoru sa Sinđelićem pominjete termin “RUJA”. Na šta se to odnosi?
RUJA se odnosi na ovu grupu specijalaca, ti ljudi za koje je oružje.
Čađenović: Pominjete i helikopter.
Misli se na dron da bi se sve moglo snimiti.
Čađenović: Gdje se nazali Ibarski Kolašin?
Na Kosovu.
Čađenović: Jeste li čuli za mjesto Kolašin u Crnoj Gori?
Čuo sam.
Čađenović: Da li u Ibarskom Kolašinu postoji četnički pokret?
Srpski četnički pokret.
Čađenović: Postoji li u crnogorskom Kolašinu?
Ne znam.
Čađenović: Koji je položaj svjedoka u toj četničkoj organizaciji?
Ja sam četnički vojvoda i predsjednik sam Ravnogorskog pokreta Kosova i Metohije.
Čađenović: Da li je svjedok poznaje Bratislava Živkovića?
Da, upoznao sam ga oko 2009. godine na Ravnoj Gori, a onda smo bili zajedno na raznim skupovima.
Čađenović: Koja je priroda tog odnosa?
Bili smo ranije prijatelji, sad više nijesmo.
Čađenović: Zašto?
Zato što je Živković napravio problem na KiM. D
Čađenović: Da li je svjedok dolazio ranije na skupove u Crnoj Gori?
Mislim da sam bio samo jednom u mjestu Gornje Zaostro.
Čađenović: Kojim povodom?
Bili smo pozvani na obilježavanje dana podizanja spomenika Pavlu Đurišiću. Ne znam koje je to tačno godine bilo. Možda 2014-2015. godine.
Čađenović: Da li svjedok poznaje Miletu Jelića?
Da. Mislim da je on iz Berana.
Čađenović: Ima li Mileta Jelić ikakve veze sa ovim događajima u Crnoj Gori?
Nema nikakve, koliko ja znam. Čuo sam se s njim kad sam došao u Crnu Goru da ovo prijavim. Mislim da sam bio u Beranama kad sam ga pozvao.
Čađenović: Koji je razlog?
Eto, da ga pitam je li upućen… Ima li što od onoga što mi je pričao Sinđelić.
Čađenović: Jeste li se sastali s Jelićem?
Ne, on nije bio tu. Bilo je u Herceg Novom… Negdje na moru, nijesmo se vidjeli. Telefonom nijesmo o ovome pričali.
Čađenović: Poznajete li još neku osobu iz CG koja baštini četničku ideologiju?
Ima neki Mileta, zovu ga Čiča, on je dolazio na skupove. On nema veze s ovim.
Čađenović: Da li poznajete osobu koja se zove Dobrilo Dedeić?
Ne znam.
9:35
Odbrana traži da dobije transkript slobodnog svjedočenja Velimirovića od 7. februara kako bi mogli da postavljaju pitanja.
Puza 10 minuta.
Velimirovića ispituje optuženi Bratislav Dikić.
Dikić: Jesmo li se znali prije 15. oktobra 2016. godine?
Ne sjećam se. Dikić je general, moguće je da sam ga nekad pozdravio.
Dikić: Dakle, mi se srijećemo ispred Delte. Padala je kiša. Predali ste mi telefon i šta ja radim s njim?
Uzeli ste, ja sam Vam rekao da je striko poslao rakiju.
Dikić: Gdje sam stavio telefon?
Držali ste ga u ruci kad smo izašli.
Dikić: Kad ste mi predali telefon da li sam Vas pitao jeste limi kupili karticu?
Rekao sam da mi je Sinđelić predao to, da je riječ o specijalnom telefonu i da ima kartica.
Dikić: Da li ste mi rekli da je to specijalni telefon?
Ja mislim da sam Vam rekao da je to specijalni telefon.
Dikić: Da li ste mi nešto objašnjavali oko toga telefona?
Da, rekao sam da Sinđelića možete da dobijete preko broja devet.
Dikić: Jeste li mi još nešto rekli u vezi sa protestom?
Da budete tu, da se narod okupi oko Vas, rekao sam Vam za lente… Vi ste rekli “Pa, on je lud”. Djelovali ste mi začuđeno.
Dikić: Da li ste mi rekli da treba da Vas vozim negdje?
Moji ljudi su bili kombijem i s njima je trebalo da se vratim u Srbiju. Tražio sam od Vas da me povedete do kuće da Vam pokažem gdje je rakija (oružje).
Dikić: Juče ste rekli da je moja prijateljica ušla u auto prije nas. Koliko je vremenski prije nas ušla u kola?
Od dva do pet minuta.
Dikić: Juče ste rekli da sam ja rekao Kristini Hristić da ide u auto. Je li bilo tako ili je ona sama, zbog kiše, odlučila da ode u kola?
To nijesam čuo.
Dikić: Gdje ste sjedjeli?
Na zadnjem desno sjedištu.
Dikić: Jeste li Vi pokazivali put do kuće?
Rekao sam da treba da izađemo na magistralu prema Beranama. Pogriješili smo isprva. Onda smo se okrenuli, i od kružnog toka skrenuli u prvu ulicu lijevo, druga kuća s desne strane.
Dikić: Da li sam ja nešto rekao kad smo prošli pored bezinske pumpe?
Ne sjećam se.
Dikić: Da li sam pomenuo da treba da spima gorivo?
Nijesam čuo.
Dikić: Šta me pitate kad stižemo ispred kuće?
Da svratite i vidite rakiju.
Dikić: Da li da vidim ili da probam rakiju?
Da vidite.
Dikić: Šta sam odgovorio?
Rekli ste da ne pijete. Ja sam mislio da Vi zbog te ženske ja nijesam smio ništa da pričam. Nijesmo otvoreno pričali o oružju.
Dikić: Da li ste mi pomenuli oružje?
Ne.
Dikić: Da li smo ispred te kuće izlazili iz auta?
Ne.
Dikić: Pošto sam odbio da probam rakiju, šta me pitate?
Ne sjećam se.
Dikić: Jeste li tražili da Vas povedem na benzinsku pumpu da sačekate prijatelje?
Ne sjećam se, moguće jer je kiša padala.
Dikić: Šta se desilo kad sam stao?
Kad ste stali, izašao sam i rekao da se vidimo sjutra. Kad sam izašao, tada smo uhapšeni.
Dikić: Da li ste ostavili nešto u auto?
Te ključeve od kuće.
Dikić: Da li ste Vi, kad ste mi dali telefon, rekli da mi Sinđelić šalje specijalni telefon ili da mi striko šalje rakiju?
Kad sam predao telefon rekao sam ‘Evo ti striko Pero šalje rakiju’. Tako mi je rekao Sinđelić da bismo se prepoznali.
Dikić: Da li ste pomenuli da ste meni rekli Evo Vam specijali telefon?
Ja stvarno… Mislio sam da ste sve znali. Ja ne znam jeste li znali ili nijeste. Rekao sam da se Sinđelić zove na broj devet… Ja sam bio zbunjen. Možda me nije shvatio.
Velimirovića ispituje advokat Vaso Bečanović.
Šta ste bili po zanimanju prije penzionisanja?
Bio sam policajac.
Pa, je li Vam poznato da okupljanja moraju da se prijave policiji?
Da.
Zašto 16. oktobra bježite od policije ako ste 12. oktobra sve prijavili Katniću?
Tu su bila i icivilna auta, ja nijesam znao ni ko su ni što su.
Velimirovića ispituje advokat Dušan Radosavljević.
Radosavljević: Šta znači vojvoda?
Ne znam šta znači vojvoda.
Radosavljević: Ne znate što znači vojvoda, a Vi ste vojvoda? Kažete da ste predsjednik Ravnogorskog pokreta i četnički vojvoda… Idemo dalje. U kakvim ste odnosima bili s Predragom Bogićevićem?
U dobrim. On je bio predsjednik Ravnogorskog pokreta
Radosavljević: Koliko ste puta vidjeli Sinđelića prije ovoga?
Neka bude pet puta.
Radosavljević: Da li je dolazio Sinđelić na KiM?
Ne.
Radosavljević: Kako Vam se predstavio?
Kao Sinđelić, Sinđa.
Radosavljević: Kako ste se upoznali? Jeste komunicirali?
Pa, pričali smo o četništvu, o srpstvu… Možda smo i 2015. pričali o Rusiji, pričao je da je bio sa Bratislavom Živkovićem u Ukrajini, ne znam gdje…
Sinđelić je tražio po 50 pušaka i pištolja, kao i municiju. Ja sam odmah rekao da ne moge da nabavim pištolje, ali da ću vidjete mogu li nabaviti puške. Pitao sam ga čemu oružje, da ja idem sa mojim ljudima u drugu državu još sa oružjem jesi normalan ti. Ja ove ljude jedva da mogu da pokupim da pređu preko granice a ne još da im dam oružje. On je rekao nemoj da se sjekiraš to oružje nije za tebe… Sinđelić nije precizirao koje puške treba da nabavi. Mislim da sam se čuo 9. oktobra sa tim Šiptarom koji mi je nabavio oružje. Čovjek se zove Fadilj i znam ga jer smo išli u lov zajedno i družili se.
Radosavljević: Da li ste član lovačkog društva?
Ne mogu da odgovorim jer mi je to problem na Kosovu.
Radosavljević: Kad ide u lov, pretpostavljam da nosi pušku?
Imam očevu pušku, ali nemam dozvolu.
Radosavljević: Kako kontaktirate s Fadiljom?
Vidio sam se s njim na Mokroj gori.
Radosavljević: Kako ste otišli tamo?
Kolima, pa pješke do vijenca.
Radosavljević: Odadkle Vam ideja da ćete vidjeti Fadilja tamo?
Pa, obično izađu gore svako malo. Imao sam sreću da ga nađem 9. oktobra.
Radosavljević: Jeste li pošli s namjerom da kupite oružje ili da prošetate?
Da kupim oružje. Imao sam sreće da ga nađem.
Radosavljević: Je li Fadilj bio sam?
Jeste. Stotinjak metara od njega su bili drugi lovcu koji su pustili kerove.
Radosavljević: Jeste li Vi bili sami?
Jesam.
Radosavljević: Znači, slučajno se nalazite na planini. Šta tražite od njega?
50 automatskih pušaka.
Radosavljević: Ranije ste rekli da ste bili policajac. Da li Vam je poznato da postoje različite vrste automatskih pušaka?
Može kalašnjikov, a može i kineski.
Radosavljević: Zašto prvi put pominjete kalašnjikove?
Niko me nije pitao.
Radosavljević: Tražili ste i municiju. Jeste li tražili posebo pakovanje?
Nijesam pominjao sanduke i pakovanja, tražio sam tri hiljade metaka.
Radosavljević: A, za puške, jeste li pričali o ambalažama i kutijama?
Ne.
Radosavljević: I, šta Vam je rekao?
Rekao mi je da se vidimo za dva dana da vidimo šta on može da nađe.
Radosavljević: Je li Vam pominjao cijenu?
Ne.
Radosavljević: Kažete da ste čuli razgovor Sinđelića sa prodavcem u vojnoj prodavnici. Šta ste čuli?
Tražio je kombinezone, maske i opasače. S tim da budu kombinezoni malo veći.
Radosavljević: Zašto ste juče pomenuli samo kombinezone?
Pomenuo sam uniforme i još neke stvari.
Radosavljević: Da se nećete sjetiti još nečega?
Rekao je da mu treba većih 50 uniformi, 50 maski i 50 opasača. I otišao je sa prodavcem u drugu prostoriju.
Radosavljević: Prvo pričate o kombinezonima, a sad o uniformama. Pa, je li Vama to isto?
Jeste.
Radosavljević: Koje je doba dana kad ste bili u prodavnici?
Možda oko 12, 13 sati.
Radosavljević: Kako ste došli u Srbiju?
Autobusom do Kraljeva, pa me je Sinđelić pokupio plavim pikapom.
Radosavljević: Jeste li svraćali negdje?
Ne… Ustvai, svratili smo do neke kuće u Smederevu.
Radosavljević: Šta ste Vi radili dok je on svraćao?
Svratio sam i ja i popio kafu.
Radosavljević: Je li bilo nekoga?
Jeste. Žena sa djetetom. To je Sinđelićeva žena.
Radosavljević: Da li lično poznajete predsjednike odbora Ravnogorskog pokreta u Srbiji?
Po imenu i prezimenu ne znam.
Radosavljević: Da li ste u vezi sa ovim događajem kontaktirali nekoga od tih ljudi?
Ne.
Radosavljević: Zašto?
To je bio Bogićevićev zadatak, nije moj. Bogićević je predsjednik Ravnogorskog pokreta u Srbiji. A, o ljudima s Kosova sam ja odlučio ko će da ide, a ko ne. Ja sam odlučio da je za taj skup dosta da odu ljudi iz Zubinog Potoka.
Radosavljević: Da se vratimo na sastanak s Fadiljem 9. oktobra. Vi ste 12. oktobra došli u Crnu Goru. Kako ste došli?
Platio sam dečka koji me je doveo. On se zove Stefan Velimirović. To mi je bratanić.
Radosavljević: Kad ste prešli granicu?
Izjutra, moguće oko 5-6 sati. Granični prelaz kod Rožaja.
Radosavljević: Dolazite do Podgorice. Kad ste došli?
Možda oko 12, 13 sati. Ne mogu vremenski da se sjetim.
Radosavljević: Rekli ste juče da ne poznajete dobro Podgoricu. Da li to znači da, kad ste prešli granicu, išli direktno do Podgorice?
Stajali smo na Crkvine da odmorimo i ručamo.
Radosavljević: Kad ste prešli granicu da li ste imali neki telefonski kontakt s nekim crnogorskim mobilnim operaterom?
Ne. Ustvari, jesam, imao sam jedan poziv kad sam zvao Miletu Jelića.
Radosavljević: Kako ste našli policiju, kako ste znali gdje da se javite?
Raspitao sam se. Stali smo prije onog poznatog mosta u Crnoj Gori, kod crkve ispod stadiona smo popili kafu. Ja sam vidio na jednoj raskrsnici patrolu policije. Ja sam tu patrolu pitao za jednog čovjeka koji je ranije bio policajac kod nas. Oni su mi rekli da ga ne znaju. I, onda sam njih pitao gdje je stanica policije i oni su mi objasnili da prođem park i mostić i onda dalje da pitam. Otišao sam sam, a bratanić je ostao u kafiću.
Radosavljević: Rekli ste da su Vas primili prvo čovjek u civilu pa načelnik sa saradnikom. Da li znate kako se zovu ti ljudi?
Ne znam, ali je načelnik krupan čovjek, razvijen, širokih ramena, do 40 godina. A, ovaj drugi je mlađi prosijedi čovjek.
Radosavljević: Da li su Vas poveli u SDT?
Ne znam ja gdje su me vodili dalje.
Radosavljević: U SDT-u ste upoznali glavnog specijalnog tužioca.
Kad je došao Katnić rekao mi je da mu sve slobodno ispričam. Bili smo nasamo.
Radosavljević: Da li je bilo koje treće lice ušlo u tu prostoriju?
Možda je tada, a možda i kasnije dolazio i ovaj drugi tužilac.
Radosavljević: Juče ste rekli da Vam je Katnić rekao “Ti pomozi nama, mi ćemo tebi”. Kako ste mislili da Vi možete da pomognete?
Tako kako sam uradio. Da ne dođe do toga da se donese oružje i ljudi izginu. Vi meni sačuvajte familiju i djecu. Nemojte da se sazna za mene.
Radosavljević: Jeste li u tom trenutku već kupili oružje?
Ne. Nijesam ga preuzeo već samo obezbijedio.
Radosavljević: Zašto ste mislili da je ugrožena bezbjednost?
Zato što mi je i dan danas sve ugroženo. Ja sam Katniću i Čađenoviću rekao da za mene ne smije da se zna, da ne smije da se zna da sam ja sve priznao. E, oni to nijesu uradili. Mogli su da urade mnogo drugačije.
Radosavljević: Da li se uopšte pričalo o tome da se Vama ponudi pomoć, jeste li je tražili?
Mislio sam da mogu da mi pomognu da se ne sazna da sam izdao.
11:50
Pauza jer je Dikiću loše.
12:10
Suđenje nastavljeno.
Radosavljević: Kazali ste da ste 12. oktobra po dolasku u Crnu Goru telefonom razgovarali samo sa Jelićem. Međutim, prema dokumentaciji, bila su tri tefonska razgovora. Jedan razgovor je u 8:32, a dva u trenutku kad je u SDTu- i to u 11:32 i 19:57.
Ne sjećam se s kim sam i da li sam razgovarao osim sa Miletom Jelićem.
Radosavljević: 12. oktobra u 8:36 se desio jedan razgovor. Jeste li se tada čuli sa Sinđelićem?
Mislim da jesam.
Radosavljević: A, poziv u 19:57?
Vjerovatno je taj broj koji su mi dali da bih komunicirao.
Radosavljević: Koliko ste vremenski ostali u SDT-u?
Dosta dugo, do uveče u mrak. Oko 4 ujutru sam stigao u Zubin Potok.
Radosavljević: A, gdje se nalazio 12. oktobra 2016. u 18 sati?
Prvo su me ispitali, pa sam otišao brataniću da se javim jer je bio u kombiiju. Pustili su me i rekli da moram da se vratim. Bio sam po gradu. Ne znam tačno gdje sam bio u 18 sati.
Radosavljević: Dok ste bili u SDT-u jeste li se čuli sa Sinđelićem?
Iako me je možda zvao možda sam mu se javio. Dok sam bio sa tužiocem nijesam mogao da pričam jer su me prije pretresli i oduzeli telefone. Moguće je kad su me pustili da sam se čuo sa Sinđelićem. Izvinjavam se, oduzeli su mi jedan telefon, a ne telefone.
Radosavljević: Da li je Velimirović rekao Sinđeliću da je išao u tužilaštvo?
Ne.
Radosavljević: Zašto?
Pa, došao sam da prijavim sam. Kako da kažem čovjeku koji mi je tražio puške da sam to prijavio?
Radosavljević: Da li ste u tom razgovoru pomenuli SInđelića?
Jesam.
Radosavljević: Da lis te pomenuli neko drugo lice?
Ne.
Radosavljević: Da li ste na bilo koji način ukazali na čovjeka od kog je trebalo da kupite oružje. Danas ste kazali da je to Fadilj.
Rekao sam da sam se vidio s njim i da sam obezbijedio oružje. Tražio sam da mi kažu šta da radim dalje.
Radosavljević: Da li ste dali tačnu lokaciju susreta s tim licem?
Rekao sam samo na Kosovu i Metohiji.
Radosavljević: Jeste li pomenuli ovo što ste sad nama rekli, ovo Mokra Gora…
Nijesu me pitali. Detalje nijesam pričao.
Radosavljević: Juče ste rekli da su Vam u SDT-u rekli da kupite oružje i daga uništite. Možete li detaljnije da objasnite?
Rekli su mi da kupim oružje sjutra i da ga bacim u jamu.
Radosavljević: Da li ste pričali, u bilo kom smislu, da treba da dokumentujete kupovinu i uništavanje oružja?
Nijesmo ništa pričali. To je država. Vjerovatno da su imali nekog ko me prati. Ništa mi nijesu ni rekli.
Radosavljević: Svjedok kaže da ne zna da li će ga pratiti. Da li je to podrazumijevalo i praćenje na teritoriji KiM?
Nijesam vidio, ali sam to podrazumijevao.
Radosavljević: Svjedok je rekao da je u 4 ujutru došao u Zubin Potok. Gdje je prešao Crnu Goru?
Preko Rožaja do Brnjaka.
Radosavljević: Svjedok je rekao da je bratnića ostavio u kafiću, a maločas da je u kombiju. Da li je komunicirao sa bratanićem dok je bio u tužilaštvu?
Ne. Telefon mi je bio ugašen.
Radosavljević: Da li je taj čovjek bio upoznat sa tom namjerom?
Ne, on ne zna ništa. Njemu sam samo platio gorivo.
Radosavljević: Dolazimo do 13. oktobra. Kad ste se tačno našli sa Sinđelićem?
Oko pola devet ujutru.
Radosavljević: Da li ste bili sami?
Taksista me je vozio do Raške jer je bratanić bio umoran.
Radosavljević: Da li je Sinđelić bio sam?
Bio je sam dok smo ručali, a da li je bio neko pored njega, ja ne znam.
Radosavljević: Koliko ste se zadržali?
Možda nekih sat.
Radosavljević: Da li ste obavijestili tužilaštvo o sastanku sa Sinđelićem?
Ne.
Radosavljević: A, kad ste im javili?
Kad sam došao u Crnu Goru.
Radosavljević: Kad?
14. oktobra. Ustvari, preko noći s 13. na 14. oktobar.
Radosavljević: Kad je to bilo?
Kad sam ušao u Crnu Goru bilo je oko 4-5 sati popodne.
Radosavljević: Na tom sastanku u Raškoj dobili ste 15.000 eura. Tada je pomenuto da je jedna puška 450 eura. Kako objašnjavate to da sa Fadiljem nijeste pričali o cijeni puške?
To nije tačno. Pitali ste me za 9. oktobar. Nijeste me pitali jesam li se i 11. oktobra vidio sa Fadiljem i dogovorio za puške i cijenu.
Radosavljević: Tog 11. gdje ste se vidjeli?
Prema istoku, na samoj granici srpsko-šiptarskog dijela.
Radosavljević: Kako ste se dogovorili?
9. oktobra smo dogovorili da se nađemo 11. oktobra u 11 sati.
Radosavljević: I, šta ste pričali?
Rekao mi je da nije problem da nabai puške. 450 eura po komadu i euro metak. To su stare puške, bile su zakopavane. Nijesu nove.
Radosavljević: Kako su bile zakopavane?
Ne znam kako ih je našao ali mi je rekao da su polovne.
Radosavljević: Koliko ste platili?
25.000 eura.
Radosavljević: Zatim odlazite u Zubin Potok. Šta radite nakon toga?
Idem na jezero, raturio to i bacio.
Radosavljević: Rekli ste da je sastanak sa Fadiljom bio 13:30. Koliko je trajalo to?
Možda 10 – 15 minuta, nije više.
Radosavljević: Zašto ste išli do Zubinog Potoka?
Da bih došao do tog sela, moram da dođem do sela da bih pošao na jezero.
Radosavljević: Kad ste došli na jezero i na kojoj tačno lokaciji?
Već oko 14 sati sam bio na lokaciji do jezera. To jezero je oko 10 kilometara od Zubinog Potoka. Od tog mjesta gdje sam uzeo oružje.
Radosavljević: Gdje je parkirao vozilo?
Preko puta brane. Tačnije, preko puta sela Rezala. Tu se može prići vozilom do vode same i tu imaju čamci.
Radosavljević: Uzeli ste čamac. Opišite ga?
To je tzv. čamac “dunavac”. Ima nekoliko takvih.
Radosavljević: Je li bilo ljudi tu?
Ne.
Radosavljević: Je li an brani bilo nekog?
Portir. A, ona je udaljena nekih 300 do 500 metara.
Radosavljević: Koliko ste puta išli do kombija pa do čamca?
Mislim sedam puta.
Radosavljević: Rekli ste juče da ste municiju prosipali usput.
Da ne bih acio sanduk nego sam ga otvorio i prosipao kako sam išao.
Radosavljević: Šta ste uradili s tim sanducima?
Bacio sam ih između jereza i Rezele.
Radosavljević: Jeste li rastavljali puške?
Jesam.
Radosavljević: Jeste li rasklopili svih 50 pušaka?
Jesam.
Radosavljević: Zašto nijeste snimili bilo šta od toga?
Jer sam mislio da me prate.
Radosavljević: Na koga mislite?
Na tužilaštvo i na tužioca kom sam sve ispričao. Nijesam odmah obavijestio tužioca o tome nego sam došao u Crnu Goru.
Radosavljević: Možete li da nam objasnite sljedeću stvar – dali ste 25.000 eura za oružje, preuzeli ga i bacili u jezero. Zašto ste se nalazali s njim i kupovali oružje koje ćete baciti?
Zato što mi je tužilac tako rekao. Ja sam ispričao da ih nijesam kupio u tom trenutku. Rekao sam “Naučite me šta je najbolje da uradim s tim”.
Radosavljević: Znate li težinu jedne puške?
Ne znam.
Radosavljević: Koliko vremena treba od Zubinog Potoka do granice sa Crnom Gorom?
Od pola sata do 40 minuta. Zavisi od administrativne linije s Kosovom, pa od srpske policije dok dođem do crnogorske carine.
13:00
Optuženi za pokušaj terorizma Andrija Mandić i Milan Knežević udaljeni su iz sudnice do kraja dokaznog postupka. To je odlučila sudija podgoričkog Višeg suda Suzana Mugoša.
Odluka je uslijedila pošto je tokom svjedočenja Mirka Velimirovića koji je inače cijeli slučaj prijavio crnogorskim organima i ispričao da je oružje za planirani napad kupio i bacio u jezero na Kosovu po nalogu glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića. Upravo je Katnić rekao sudiji da mu Mandić psuje majku.
{youtube}5RAgJescaMk{/youtube}
Mugoša je konstatovala da tu psovku vijeće nije čulo.
“To nije tačno. Nijesam psovao majku nego sam rekao da to radi svjedok izjavom da je bacio oružje u jezero. To je krivično djelo i rekao sam Katniću da će za to krivično djelo odgovarati u Srbiji”, naveo je Mandić.
{youtube}p4tnV8ElECw{/youtube}
“Šta radi svjedok sa svojom izjavom, da čujemo sad sve što ste rekli?”, kazala je Mugoša.
“Sram Vas bilo, kako mi se to obraćate. Ko ste vi bre, kao da ste mi razredna”, odgovorio joj je Mandić.
Zbog vrijeđanja, sudija ga je udaljila sa suđenja do kraja dokaznog postupka.
Situacija se tu nije smirila. Naprotiv.
Bez dozvole da govori, ustao je i optuženi Milan Knežević.
“VIdite li da Vam je sve pošlo u jezero ovoga lažova. Vama je u interesu da nas udaljite jer ste prosuli ovaj proces i izigravate razrednog starješinu liderima Demokratskog fronta. Udaljavate nas da se ne bi čula istina. Umjesto da uhapsitie ovoga (Katnića) nas udaljavate”, rekao je Knežević.
Prilikom izlaska, Knežević je poručio Katniću: “Sram te bilo, pa smo na tvoju majku. Đubre jedno. Ja sam ti na raspolaganju. Druga ulice od željezničke stanice”, rekao je on.
Knežević ni zgradu suda nije napustio mirno. Došlo je do guranja s policijom, a bilo je i psovki. Policija će razmotriti podnošenje krivične prijave.
13:30
Velimirović nastavlja da svjedoči.
Radosavljević: Kad ste došli u Podgoricu?
13. oktobra oko 22, 23 sata.
Radosavljević: Da li ste se zadržavali na graničnom prelazu sa Predragom Mihailovićem?
Možda nekih 20 minuta na srpskom prelazu.
Radosavljević: Da li, kad ste ulazilu CG, pokazali neli kični dokument?
Ličnu lartu.
Radosavljević: Kako objašnjavate da nije registrovan Vaš ulazak?
Ja sam uredno predao ličnu lartu kao i dečko koji me je vozio.
Radosavljević: Sad kažete da ste u PG stigli 13. oktobra oko 22, 23 sata. Gdje ste prvo otišli?
Na ulazu u PG ima hotel s desne strane. Tu sam ostavio ovoga momka, a ja sam se našao sa tužilaštvom. Sačekao me je neki čovjek i vozilom me odveo kod Katnića i Čađenovića.
Radosavljević: Kako ste se dogovorili s tim čovjekom?
Preko broja koji su mi dali.
Radosavljević: I, šta je bilo?
Ja sam rekao da moram oružje da slikam ovdje u Crnoj Gori. Oni su našli kuću i ja sam tamo slikao oružje.
Radosavljević: Da li ste prije rekli tužiocu da morate da slikate oružje?
Ne, nego sam to rekao kad sam došao.
Radosavljević: Jeste li rekli tužiocu da ste dali 25.000 eura za oružje?
Jesam.
Radosavljević: Smatrate li da ste oštečeni za taj novac?
Ne, zašto?
Radosavljević: Koliko je bilo sati kad ste došli do te kuće da slikate oružje?
Ne sjećam se, ne znam. Možda su prošla dva tri sata dok sam bio s njima…
Radosavljević: S kim ste bili do te kuće i znate li čija je kuća?
Ne znam, nijesam pitao.
Radosavljević: Kako izgleda kuća?
Ima dva – tri sprata, velika metalna kapija, stepenice s lijeve strane…
Radosavljević: Koliko ima prostorija kuća?
Trebalo je da boravim u toj kući. Sad sam se sjetio da sam bio u toj kući. Ušao sam gore. Ima predsoblje, dnevni boravak, terasa i tri sobe.
Radosavljević: Da li je svjedok sa bilo kim pregovarao oko zakupa te kuće?
Ne.
Po nalogu Sinđelića trebalo je da iznajmim kuću u kojoj je trebalo da budem sa oružjem. Tu kuću je našlo tužilaštvo.
Radosavljević: Juče ste rekli da je ta kuća trebalo da bude korišćena za oružje i za ljude koji će doći. Da li je to tačno?
Za Sinđelića da. Ja sam rekao da sam našao kuću i da sam obezbijedio oružje.
Radosavljević: Ko je slikao oružje i koliko ste fotografija napravili?
Ja, šest sedam fotografija sam uradio.
Radosavljević: Da li ste ikad nakon 14. oktobra bili u toj kući?
Ne.
Radosavljević: Da li ste imali ključeve te kuće?
Ne.
Radosavljević: Ko je svjedoku rekao “Mi tebi vjerujemo, ali bi bilo dobro da odeš na poligraf”.
Poslije slikanja počli smo u tužilaštvo. Tu su bili Katnić i Čađenović. Oni su mi rekli da mi vjeruju, ali da bi bilo dobro da odem na poligraf. Ja sam pristao.
Radosavljević: Da li je izvršeno poligrafsko ispitivanje?
Ispod sat i po – dva nije.
Radosavljević: Koliko je lica učestvovalo u tome?
Jedno lice me je ispitivalo.
Radosavljević: Da li ste nakon ispitivanja pričali s Katnićem i Čađenovićem?
Ne. Do tada mi nijesu vjerovali. Kad sam završio poligrafisanje od tada su počeli da imaju povjerenje u mene.
Radosavljević: Da li je tužilaštvo tražilo neki Vaš broj?
Ne.
Radosavljević: U spisima predmeta piše da imate dva broja.
Možda oko 14. oktobra sam nabavio drugi jer mi je Sinđelić rekao da je moj star i krči.
Radosavljević: Nijesam pitao za aparate nego za brojeve.
Jedan je bio Telekom a drugi Telenor.
Radosavljević: Da li su slični brojevi?
Ne sjećam se.
Radosavljević: Kako objašnjavate to što su dva broja potpuno ista, samo je pozivni drugačiji?
Neko drugi iz moje porodice je uzeo broj na moje ime.
Radosavljević: Kad ste napustili Podgoricu?
Ne znam tačno. Nije baš ni bilo jutro. Možda je bilo oko devet – deset sati.
Radosavljević: Jeste li spavali te noći?
Malo sam spavao u kolima.
Radosavljević: Ako ste krenuli oko devet-deset ujutru, kako objašnjavate činjenicu da je evidentiran Vaš izlazak iz Crne Gore 14. oktobra u 4:26 na graničnom prelazu Dračenovac?
Ne znam za to. Znam da sam se vratio dolje za Srbiju.
Radosavljević: Rekli ste da ste onda išli za Požarevac. Šta ste radili do trena kad ste se vidjeli sa Sinđelićem?
Sjedjeo sam u kafani.
Radosavljević: Kako ste stigli do Požarevca?
Autom.
Radosavljević: Da li ste i bili vozač?
Ne.
Radosavljević: Ko je?
Isti ovaj dečko.
Radosavljević: Kojim autom?
Pasat karavan, stari tip.
Radosavljević: Kad ste prvi put sa Sinđelićem pričali da neka oprema treba da se preveze?
14. oktobra uveče.
Radosavljević: Kad ste se vidjeli s njim?
Tog 14. oktobra.
Radosavljević: Jeste li o tome pričali preko telefona ili kad ste se vidjeli?
Kad smo se vidjeli. Rekao mi je da se vratim u Srbiju čim Nikoli (Dikić) predam specijalni telefon i ključeve (od oružja) da bih prenio i opremu.
Radosavljević: Kad ste dobili telefon jeste li znali šta je aplikacija Groundwire?
Ne.
Radosavljević: Jeste li dobili punjač za telefon?
Možda, ne sjećam se.
Radosavljević: Kad ste dobili specijalni telefon jeste li imali svoj novi telefon?
Da. Oism njega imao sam stari koji je krčao.
Radosavljević: Da li Vam je Sinđelić okazao kako taj telefon radi?
Rekao mi je da sam odmah s njim na vezi čim klinem broj devet.
Radosavljević: Kad ste kupili taj novi telefon?
Stvarno ne znam.
Radosavljević: Jeste li tim telefonom slikali oružje?
Da.
Radosavljević: Šta ste uradili s tim ffotografijama?
Ostale su u telefonu, nijesam ih brisao.
Radosavljević: Da li ste obavijestili tužilaštvo o tom sastanku sa Sinđelićem?
Da. Ispričao sam sve što mi je ispričao Sinđelić.
Radosavljević: Jeste li tada pomenuli tu opremu?
Da, rekao sam da se vratim da bih preuzeo ostalu opremu. Uniforme i to.
Radosavljević: Gdje ste pošli poslije sastanka sa Sinđelićem?
Za Crnu Goru.
Radosavljević: Rekli ste da ste bili s tim vozačem Predragom Mihailovićem. A, kako je onda 15. oktobra u 8:35 registrovan relazak državne granice sa sedam lica u kombiju kog je vozio Stefan Velimirović?
S Mihailovićem sam došao u Crnu Goru i vratio se u Požarevac. Od Požarevca sam krenuo s mojim ljudima kombijem za Crnu Goru.
Radosavljević: Sjećate li se kad ste došli sa svima njima?
Ujutru okosedam – osam sati.
Radosavljević: Jeste li uopšte spavali te noći?
Spavao sam te noći. Prvo sam vozio ja, a onda ovaj dečko i tada sam spavao.
Radosavljević: Gdje ste prvo pošli kad ste stigli u Podgoricu?
U tužilaštvo.
Radosavljević: Da li ste nekoga zvali?
Jesam, taj broj iz tužilaštva, Salekali su me na istom mjestu gdje i prvi put.
Radosavljević: Je li Vas čekala ista osoba?
Mislim da nije.
Radosavljević: Kako ste se prepoznali?
Rekao mi je “Pajo, hajde uđi”. Pošli smo u tužilaštvo.
Radosavljević: S kim ste prvo imali kontakt?
Sa Katnićem i Čađenovićem.
Radosavljević: DA li ste se, prije dolaska u tužilašvo, čuli s nekim ljudima koji treba da dođu u CG?
Jesam.
Radosavljević: Da li je tužilaštvo tražilo da identifikujete ljude s kojima ste ili s kojima ćete komunicirati tog dana?
Ne.
Radosavljević: Jeste li im dali Vaš telefon?
Ne.
Radosavljević: Da li su Vas obavijestili da se sprovode mjere tajnog nadzora nad Vama?
Ne.
Radosavljević: Da li ste vi tužilaštvu ikad dali Sinđelićev broj?
Ne.
Radosavljević: Da li ste se 15. oktobra čuli sa licem koje se zove Siniša Ćetković?
Vjerovatno se radi o licu koji mi se javio na telefon i dao mi Sašu Aleksića.
Radosavljević: Kad ste se čuli s njim?
Možda oko 13-14 sati.
Radosavljević: U spisima predmeta postoji dokaz da ste se čuli u 8:35?
Moguće da me je prethodno zvao, a ja njega da mu kažem da sam stigao.
14:20
Preporučeno
Pretres se nastavlja u petak 9. februara u 9 sati.
