03.08.

21:00h

Da li postoji neko ko zbilja misli da je ova Vlada plod strateško – političkog promišljanja aktera koji su njeni konstituenti.

Posljednja dešavanja bjelodano govore da je ona produkt minulog sociohaosa i apsurdnosti u ponašanju i obnašanju politike od onomad, pa do 30. avgusta.

Ona je samo rezultat poigravanja sa crnogorskim konstantama koje su, iako utemeljene zadnjih 300 godina, naglavačke sve prevrnute.

I to baš ono što je crnogorsko.

Ma koliko se neki sada upinju da sve to brane, braneći tobože Crnu Goru i crnogorske interese.

Potom se desilo, da se na nivou izgradnje stabilne i brojne većine u koaliciji, “pomire” Bošnjaci i Srbi, Srbi i Albanci, Partizani i Četnici, Mirko i Slavko sa Bajom Knindžom, Puniša Račić sa Mirkom Srzentićem, Pavle Đurišić i Đido.

Tu je i Osman Rastoder, kako tako, ali dobi ulicu u Petnjici.

Adem Jašari se pominje na svim slavljima u Crnoj Gori. I moji Srbi to ne čuju, jer se Pavle Đurišić opjevava na svim svadbama.

Zavladala je ljepota.

Svi popušili. Lulu mira.

Samo je Krsto Zrnov ostao po strani.

On, koji je do 2020. godine, pa poslije čak postao simbolom navijača svih CG reprezentacija.

Uz guranje DPS-a.

Iako slave tekovine Blaža Jovanovića.

Koji je dao da se Krsto proglasi ratnim zločincem.

Volio se Blažo od 1945. ali se pjevalo Krstu.

Zadnjih godina.

Koji nema ulicu u Podgorici, a Blažo ima most.

Promjena loga DPS-a iz ćirilice u latinicu rodila je u ilegali 41, 42, 43. i 44. Vladu.

Samo što to niko nije vidio.

Neskromno – ja jesam.

Lajao sam na sav glas da će sve to voditi do haosa koji će svoj legitimitet dobiti na izborima.

Gurali smo i izgurali crnogorsku ćirilicu, da bi sada dobili izvornu – srpsku.

I sada smo tu đe smo.

Antisociološko i antiantropološko poigravanje sa većinskim ustaljenim u narodu crnogorskim narativom, krunisano je Pažinovim zakonom po kojem lice A uzima imovinu licu B, a ovaj može, kako je taj lik naglašavao, u trostepenoj zaštiti pred upravnim organima tražiti iznova svojinu.

Neka što je postavio bombu pod temelje Rimskog prava, nego je nadobudna i nedorasla pamet u tadašnjem DPS-u uhapsila Amfilohija, koji je samo rekao, citiram: uklonite član 62. tog zakona i Crkva će glasati DPS (sic!).

Iš, odgovoreno mu je. I evo krešenda. 44. Vlada.

I zato onaj iz Tuzi može predsjedniku Crne Gore da kaže kako bi ga po du*etu prutom, kako mu je i majku pominjao.

Zato kao mentalno oboljeli imamo priliku da slušamo Bogdanovića, Paunovića, Šaranovića, zato referendum za UNESCO i osuđeni na anketnom odboru.

Otud i Dritan daje dokument sačinjen od strane šefa OKG za šverc, braneći tim aktom upravo taj isti šverc.

Sve ovo, bruka je za dva svijeta, a ne ovaj jedan jedini, već sjebani.

I zato moj drug Mickey ne zna šta mu je činiti. Vidi da nema posla sa građanima i predstavnicima građana u partijama. Već sa Srbima, Bošnjacima, Albancima kao kolektivitetima.

Koji su u sred Crne Gore, crnogorsku Vladu podijelili na obore svojih naroda.

A Crnogorce gurnuli u brda, njihova prirodna staništa. Da guslaju o Krstu, i popu Milu.

Ludilo trenutka i paradoks je da međusobna mržnja u Vladi čuva jedinstvo nje same. I to se golim okom vidi. Što se više gađaju loncima i šerpama, to glasnije govore da će cijeli mandat. Samo u inat DPS-u.

U čemu se sastoji snaga 44. Vlade?

Pa, u faktu da tu niko nikome ne može ništa. Što god uradio. Ovo je jedina sinekurna nesloga koja daje stalnost.

Jer je predavgustovska izvrnuta crnogorska vječnost porodila ovu frankenštajnsku koja ima svoj izborni legitimet zahvaljujući postizbornoj koheziji Tita i Draže, plus Adem Jašarija, minus Osmana Rastodera. Krsto i Blažo još su u zavadi.

Elem, sve Vlade posle 30. avgusta rezultat su svih partija iz političke svakodnevnice. Svih.

Što direktno, što indirektno. I ovih u njoj i onih što su sada protiv nje.

Ovi drugi dovođenjem nereligioznih Crnogoraca do religioznog transa koji je na izbore povukao i one koji za izbore nikada čuli nijesu. A sve to kroz litije.

Krsto contra omnes?

Teško!

Kako onda?

E, to ne znam.

Znao sam što će da se desi, ali se postupilo po onoj: ne vjeruj crnogorskom Srbinu ni kad ti priganice donosi.

P.S: Crna Gora grabi ka stvaranju etničkih feuda. Zato je dopušteno prvi put u njenoj istoriji da predsjednik nije dobrodošao u Malesiju ili bilo gdje drugo.

Sjutra neće smjeti na Cetinje, Pljevlja i Petnjicu.

Mi nestajemo kao država. I NATO – badava.

Vesela družina vodu ovu istorijsku državu, sprda se, svija svoje. Ćute kad ne smiju.

I da im kažem. Što god kazali DPS-u, malo su rekli.

Ali, DPS je izmislio svijet za ove. Mogao si da kradeš (kradeš i sada), da ubijaš (ubijaš i sada), ali ti na pamet nije smjelo pasti da se sprdaš sa jednom od najslavnijih, najstarijih država na svijetu.

Makar stajala iza tebe sva dijaspora i cijeli Capitol hill.

I tako je bivalo kod Crnogoraca vazda.

Dok ne dođoše neki iz Azije.