Komentarišući izbor bivšeg lidera DPS-a Mila Đukanovića za počasnog predsjednika te stranke, Vujović je rekao da, ako bi Đukanović želio da bude faktički predsjednik DPS-a, to bi nanijelo veliku štetu svemu što je urađeno sa podmlađivanjem rukovodstva, pa i njemu, ali ako se on bude ponašao u okvirima ovlašćenja počasnog predsjednika, lidera sa velikim autoritetom među biračima ove partije, spreman da pomogne DPS-u na terenu, onda će partija imati puno da dobije takvom njegovom odlukom.

Koalicioni potencijal

Na pitanje kako će izbor Đukanovića uticati na koalicioni potencijal DPS-a, Vujović je rekao da je odlazak bivšeg lidera DPS-a imao za cilj da poveća koalicioni potencijal partije, iako je, kako je kazao, bilo jasno da će to smanjiti partijski rejting.

– No, to je bio izbor. U DPS-u su vjerovali da će imati manju podršku građana, ali se mislilo da će se to kompenzovati time što će partija biti pogodan partner za formiranje koalicija, ako ne na nacionalnom, onda makar na lokalnom nivou. Znači, povratak u vlast na mala vrata. Međutim, odlazak Đukanovića nije promijenio odnos onih koji su proistekli iz 30-avgustovske većine prema DPS-u. DPS je i dalje za njih ostao neprihvatljiv partner – kazao je Vujović.

Prema njegovim riječima, postoje dva ključna razloga za neprihvatljivost DPS-a, odnosno njegov smanjen koalicioni potencijal.

– Prvi je njegova veličina, a drugi njegova identitetska orijentacija. DPS je i dalje pojedinačno najjača partija prema istraživanjima javnog mnjenja. Ako ste najjača partija koja ima podršku četvrtine biračkog tijela, teško da možete biti ukras u nekom koalicionom aranžmanu. Posebno ako je riječ o jakoj organizacionoj strukturi i veoma homogenizovanom biračkom tijelu – kazao je Vujović.

Istakao je da je drugi razlog – crnogorsko-građanska identitetska orijentacija.

– DPS je u najdužem dijelu svoga trajanja bio i građanski i crnogorski, ako se izuzmu periodi ranih devedesetih i saradnje sa velikosrpskim projektom. Sadašnje vladajuće partije stoga sa pravom vide DPS kao stožer opozicije, ali i nove vlasti, bez obzira na vrijeme kada će se to desiti. Da bi recimo partije srpskog bloka bile neizostavan dio vlasti potrebno je po svaku cijenu DPS držati kao partiju koja je neprihvatljiva da bude dio vlasti. Da nema te stigme, DF, Demokrate… bile bi zamjenjive. Posebno ta identitetska dimenzija dolazi do izražaja kada se uzmu u obzir takozvani veto igrači kao što su SPC, srpski predsjednik Vučić, i preko njih zvanična Moskva – ocijenio je Vujović.

Stoga, da li je Đukanović stvarna prepreka? Mislim da je, rekao je Vujović, on više sredstvo nego stvarni razlog, odnosno instrument dalje stigmatizacije, da ne kažemo „strašenja“ razočaranih glasača tridesetoavgustovskog bloka. Tako da je tačno da će Đukanović biti korišćen kao sredstvo za homogenizaciju tog bloka. Lakše je to raditi sa Đukanovićem nego sa Živkovićem, Vukovićem, Erakovićem ili Janovićem. Ali to nije stvarni razlog. Stoga treba demistifikovati priču o koalicionom potencijalu DPS-a. Da DPS ima pet odsto podrške bio bi prihvatljiv koalicioni partner vlastima, ako bi im trebao, kao što su to današnje manjinske partije. Isto bi bio prihvatljiv ako bi podržao ideje „srpskog sveta“, čak i kad bi zadržao sadašnju popularnost među biračima. I Evropski savez bi bio prihvatljiv u potpunosti da nema jakog DPS-a, i bliske saradnje tih partija.

Što partija dobija

Prema njegovim riječima, postavlja se pitanje što partija dobija dolaskom Đukanovića.

– Partija je izgubila pod pet do sedam odsto glasova povlačenjem Đukanovića, a nije dobila očekivani koalicioni potencijal. Logično je da partija procjenjuje da li dolazak Đukanovića na mjesto počasnog predsjednika partije može partiji pomoći da pređe 30 odsto podrške birača, da makar zaprijeti rezultatom iz 2020. godine. Naredni lokalni izbori, posebno u Nikšiću, će dati makar djelimičan odgovor na to pitanje. Jasno je da će Đukanović nositi kampanju u svom gradu, ali sa punim legitimitetom, sa pozicije počasnog predsjednika partije – kazao je Vujović.

Istakao je da se stiče utisak da su u DPS-a procijenili da im je bolje da u prvi plan stave rast rejtinga nego da se vrte u krug sa „jačanjem koalicionog potencijala“.

– Budva je pokazala da koalicioni potencijal nije problem, ako su personalni sukobi unutar vladajućeg bloka dublji od jaza između vlasti i opozicije, odnosno ako su baš ti mandati potrebni da bi se formirala vlast. Što partija ima više mandata u parlamentu, biće im lakše da nađu neku partiju „sa te strane“ koja je razočarana i spremna za prekompoziciju političke scene – istakao je Vujović.

Govoreći o reformama u DPS-u i da li je dovoljno urađeno, te komentarišući izjavu Danijela Živkovića da će građani to najbolje ocijeniti na izborima, Vujović je kazao da je „veoma teško definisati koji je to nivo dosegnutih reformi jedne partije da bismo rekli da su se desile stvarne reforme“.

– Veliki broj najvećih svjetskih politikologa bio je stava da su političke partije stubovi demokratije, ali i da ukoliko su one demokratske iznutra, to više šteti demokratiji unutar države, odnosno čini državne institucije nestabilnim zbog unutarpartijskih procesa, nego ukoliko to nijesu u potpunosti. Tako da su partije u dominantom procentu nedemokratske, da ne kažem taoci svojih partijskih rukovodstava. Ja sam od onih koji smatraju da partije treba da imaju jasne i efektivne demokratske procedure. No, daleko smo od toga da kažemo da na Zapadnom Balkanu ima istinski demokratskih partija. Stoga, političke partije, istorijski gledano niti su demokratske, niti su progresivne same po sebi. Stoga je veoma teško definisati koji je to nivo dosegnutih reformi jedne partije da bismo rekli da su se desile stvarne reforme. Odnosno prevedeno, kada je riječ o partijskoj demokratiji nema bitnih razlika kada govorimo o području Zapadnog Balkana – kazao je Vujović.

Prema njegovim riječima, radikalne reforme su se dešavale poslije nekih velikih istorijskih lomova, recimo nakon prelaza iz jednopartijskog u višepartijski sistem, ili recimo nakon okončanja velikih ratova.

– Najbliže čega se sjećamo jeste transformacija bivših komunističkih partija u državama bivše Jugoslavije kao što su DPS, SPS, SDP… Međutim, promjene u partijama se uglavnom svode na personalne. Ako se pogleda sa aspekta „personalno“, teško da je koja partija u savremenoj Evropi doživjela toliki stepen personalnih promjena na svim nivoima kao što je to DPS u zadnje tri decenije. Međutim da li je to dovoljno? Dovoljno za koga? Za sadašnje vladajuće partije, SPC… Ne. Naravno da ne. Za birače? To zavisi kako će reagovati njihovo „tržište“ na izborima. I Živković jeste u pravu kada kaže da će birači dati konačan sud. Zbog reakcija birača, odnosno njihovih glasova, DPS je otišao u opoziciju, te ih samo glasovi tih birača mogu vratiti na vlast – kazao je Vujović.

Prema njegovim riječima, opravdanje stava da je DPS neprihvatljiv bili su korupcijski skandali i povezanost određenih struktura sa organizovanim kriminalom.

– I to je bio jak i čvrsto utemeljen argument. Peta godina vladanja tridesetoavgustovske većine je pokazala jasnu potvrdu teze da se organizovani kriminal uvijek konektuje sa onima koji su u vlasti, koji kontrolišu policiju, carinu, brodarske, avio-kompanije, aerodrome… a to su oni na vlasti. Bio je to nekad DPS i njihovi koalicioni partneri, sada su to DF, Demokrate, PES… i njihovi koalicioni partneri… i kad se ponovo promijeni vlast ti isti kriminalci će praviti konekcije sa novom vlašću. Tako da sada građani jasnije vide da korupcijske veze DPS-a nijesu neki izuzetak na političkoj sceni, nego nažalost pravilo koje važi prije svega za one koji su na vlasti. Tako da sada imamo puno partija koje imaju jake konekcije sa organizovanim kriminalom i korupcijom – kazao je Vujović.

Rekao je da „ne postoji neka crno-bijela slika, već puno nijansi sive“.

– Birači su ti koji će na izborima procijeniti koja nijansa sive im je prihvatljiva, jer one čisto bijele boje neće naći koliko god budu tražili – kazao je Vujović.

Komentarišući spekulacije u pojedinim krugovima da može doći do raskola u DPS-u nakon izbora Đukanovića za počasnog predsjednika, kao i pojedine drugačije stavove u stranci, poput Nikole Janovića, Vujović je rekao da se podjele u partiji dešavaju i u demokratskim i u autokratskim partijama.

– Uvijek postoje oni koji su nezadovoljni. I u DPS-u ima puno nezadovoljnih. Ali to što je neko nezadovoljan ne znači da je spreman da formira političku partiju. Za uspjeh partije je važno da je inkluzivna. Da pruži dovoljno prostora i onima koji različito gledaju na određene poteze rukovodstva. Janović uživa veliku popularnost u javnosti i jedan je od rijetkih u DPS-u koji ne duguje sve partiji. U DPS-u moraju shvatiti da zatvaranje partije u sebe ne vodi povratku na vlast. Moraju da se otvore i da shvate da što više kvalitetnih profesionalaca privuku to će im biti veće šanse da se vrate na vlast. Što je neko bio uspješniji prije partije, to je manje spreman da klima glavom. Nažalost, sve partije u Crnoj Gori i u regionu više vole one koji klimaju nego one koji su spremni da iskažu svoj stav. Mislim da u DPS rukovodstvu ima dosta kvalitetnog kadra, uključujući i Janovića. Živković se mora postaviti kao selektor, a selektor želi u svom timu najbolje. Svaki tim bi poželio Janovića. Ali dobar selektor treba i da obezbijedi dobar timski rad, a to znači da svi u timu shvate da je uspjeh tima značajniji od individualnih bljeskova. Naći balans je i recept uspjeha svakog selektora – kazao je Vujović.

Uticaj

Govoreći o uticaju Đukanovića u partiji i da li je kao bivši lider uticao na stranačke odluke, Vujović je kazao da je on imao, ima i imaće još dugo veliki uticaj na procese u DPS-u.

– I to nije nikakva posebnost Đukanovića u odnosu na neke druge bivše partijske lidere. Bajden je kao aktivni predsjednik i kandidat za predsjednika morao povući svoju kandidaturu usred kampanje zbog uticaja bivših visokih funkcionera Demokratske partije kao što su Obama, Nensi Pelosi, bračni par Klinton…, veći dio njih više od 75 godina stari. Prosto, bivši lideri često imaju veliki uticaj. Posebno kad je riječ o istorijskim liderima partije. Đukanović je više od dvije decenije bio na čelu partije, i što je važnije obnovio je nezavisnost države. Recimo, kancelar Helmut Kol, lider njemačke CDU, koji je ujedinio Njemačku, imao je veliki uticaj i nakon povlačenja ali i presudno uticao da ga Angela Merkel naslijedi – kazao je Vujović.

Istakao je da su , kada je riječ o Đukanovićevom izboru za počasnog predsjednika, važnija druga dva pitanja.

– Koliki je trenutni uticaj Đukanovića, te da li će on biti pozitivan za partiju. Niko ne može izmjeriti uticaj, ali ako bi Đukanović želio da bude faktički predsjednik partije to bi nanijelo veliku štetu svemu što je urađeno sa podmlađivanjem rukovodstva. To bi nanijelo štetu i njemu. Međutim, ako se on bude ponašao u okvirima ovlašćenja počasnog predsjednika, lidera sa velikim autoritetom među biračima ove partije, spreman da pomogne DPS-a na terenu, onda će partija imati puno da dobije takvom njegovom odlukom – kazao je Vujović.

Poručio je da je ključno pitanje za odgovor ko će upravljati DPS-om – ko će od njenih lidera donositi najviše glasova partiji.

– Isto kao u kompanijama, odlučuje onaj ko ima najviše vlasništva, odnosno u partijama onaj ko donosi najviše glasova, odnosno učešće u vlasti. Vrijeme će pokazati ko je ta osoba – dodao je Vujović.

  DPS-u fali da bude stožer svih opozicionih aktivnosti

Zlatko Vujović je, na pitanje kakvu vidi budućnost DPS-a, kazao da ta partija treba da se fokusira na rad sa biračima i da pokuša da vrati izgubljene pozicije. Kazao je i da DPS-u fali da bude stožer svih opozicionih aktivnosti.

– Vlast se dobija na izborima, što znači da, iako ne treba zanemarivati značaj koalicionog potencijala, broj osvojenih mandata na kraju presuđuje. DPS je daleko od rezultata koji su ga držali na vlasti, stoga za partiju je najvažnije da se fokusira na rad sa biračima i pokuša da vrati izgubljene pozicije. A to znači ne manje od 35 odsto podrške za samu partiju. To je prilično daleko od sadašnje pozicije, ali s obzirom da pad podrške vlastima, ne i nemoguće. Ali da bi to mogli da ostvare, moraju biti više otvoreni modelu catch all partije, nego što su radili u posljednjih par godina – kazao je Vujović.

Istakao je da su im za takvo nešto sada bolje šanse nego prije nekolike godine, ali, kkao je kazao, i dalje im fali da pozicija da budu stožer svih opozicionih aktivnosti, bilo partijskih, bilo građanskih.

– Moraju da povećaju saradnju sa svim društvenih grupama, posebno onima koje su kritične prema vlastima, te podstaći djelovanje svih onih koji u porazu vlasti vide svoju pobjedu, bez obzira da li imaju ili nemaju političke ambicije. Objedinjavanje energije nezadovoljnih ovom vlasti, te veliki broj akcija manje ili veće snage vodi raspadu ova vladajuće koalicije, odosno potencijalnoj prekompoziciji vlasti – dodao je Vujović.