Vlast koja na prinudu računa, na prinudu je osuđena, reče Borislav Pekić
26.03.
14:14h
Kada me dotakne nepravda onda sam sopstvenoj unutrašnjosti najveći dušmanin. I to nezavisno da li je lična ili nije.
I sve to kao potvrda one Frojdove da nema potpuno zrelog čovjeka, jer bi zreli profesionalac prisilnu pravnu nenormalnost u ovoj ćumur državi – sve primio normalno, kao dokaz društvenog simulakruma.
Zato, da bi poslije ovoliko dana od odluke Višeg suda da potvrdi optužnicu protiv Zorana Lazovića, pospješio sopstveno vraćanje u mentalnu normalu, ugrabio sam da jutros, time izazvan, odem do Pinješa.
Čeka me, da ga konačno završim, roman naziva adekvatnog trenutku, Sartrova “Mučnina”.
Razmišljao sam nausput. Jesam, zbilja.
Vijeće Zorana Radovića vratilo je, sada vidim, kobajagi, optužnicu tužiocu da im, između ostalog, kaže kada je ko postao člana OKG, jer ih tamo u startu nema troje.
Tužilac mudar. Da ne bi u istraživanju gubio vremena jer su mu dali tri dana, on napiše – svi istovremeno.
To, bre, tako je.
Kako se toga nisi sjetio odmah, nego moramo da te napomenemo. Uzviknuli su, pretpostavljam, a možda i nijesu, članovi Vijeća.
Eto, vidiš, kako ne treba da brzaš.
To su pomislili sigurno.
Iako ne znam jesu li uzviknuli.
P.S: Vlast koja na prinudu računa, na prinudu je osuđena, reče Borislav Pekić.
P.S.1: Kada ljudi pod uticajem mijenjaju svoje mišljenje, nemaju mnogo razloga ni da ga uopšte imaju.
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
Video