Video
„Znaš li ti što je bubica? To je ono što jede ljude…“
Sjećate se, sigurno, onog simpatičnog dječaka s televizije, koji objašnjava kako je bio miran kao bubica i što je to bubica.
E, pa neka čudna bubica izgleda je progutala spin majstora iz Farmaka. Nije ga bilo posljednjih par dana. Nije se osjećalo njegovo prisustvo. A onda se osjetilo. Grandiozno. Doduše u pisanoj formi što svakako ne umanjuje propratne efekte.
Tema je bila progon Danila Marunovića. I opet isti šablon: noćne more, duhovi prošlosti, tanjiri supe, šefovi…
Boris Bogdanović je, očito, iskoristio priliku i za popunjavanje biografije. Doduše, svako sa sličnim životopisom ima apsolutno opravdan razlog za to. Dakle, Boris Bogdanović je u svom bogatom životnom iskustvu, čitajte koji nijeste, bio – disident. Pa još reče da je bio na listama BIA?!
Tako proizilazi iz konteksta i nema se šta dodati. Kad BIA ne bi imala razne liste. I, ko zna, možda je na nekoj listi i „prijatelj“ kodnog imena „Farmak“, recimo. Mada, ima puno onih koji su ubijeđeni da u Crnoj Gori ima jedan saradnik srpske službe kodnog imena – ,,Mali Berija“.
I onda se pitamo mi, sa tankim i nezanimljivim biografijama – šta to bi sa Danilom Marunovićem. Jasno je: o njegovom liku i djelu je BIA upozorena odavde iz Crne Gore, od nekog dobrovoljnog saradnika.
Ali, da se vratimo danima u kojima Borisa nije bilo.
Prethodio je tome niz čudnih događaja i nenadani višak prisustva te osobe u medijskom prostoru. Kolega s fakulteta Mace Diskrecije, sjećate se, ranije je obično imao uglavnom samo po jedan napad lupetanja po zasjedanju, nakon kojeg bi, samozadovoljen, tihovao.
I tako je bilo, sve do prije par dana. Nakon što je u već opšte poznatom govorničkom transu ispalio ono što se ni od Tijane Ajfon nije moglo očekivati – da novinare njemu mrskih medija zajedno plaćaju članovi i kavačkog i škaljarskog klana (ako neko na planeti ne zna – preko 60 osoba je ubijeno u njihovom međusobnom sukobu) i to po osam hiljada eura po tekstu, spin majstor iz Farmaka se javio još dva puta, snažno potvrđujući autorstvo nad jednom od najvećih gluposti koju je crnogorska javnost imala priliku da čuje, otkad postoji.
A onda je neočekivano zatihovao. Valjda je, konačno, nakon što su brojne nevladine organizacije, udruženja i pojedinci reagovali i upozorili da, po ko zna koji put, bez osnova targetira ljude i dovodi u opasnost njih i njihove porodice, ukapirao da ne treba to da radi.
Da – ako ima informaciju, dokaz, svjedočanstvo – treba da pod hitno aktivira svoje partijske drugove koji, u međuvremenu, staljinistički čiste policijske i vojne redove od poštenih i časnih ljudi i konačno inicira ono o čemu priča od kad se bavi politikom. Dakle, konkretno: ako je neko uzeo ili uzimao osam hiljada za tekst – objaviti ko, od koga, za koji tekst ili tekstove, krivično prijaviti, pokrenuti proceduru. Prestati praviti budale od građana Crne Gore, za koje Demokrate misle da im mogu prodati šta god im padne na pamet i to više puta. I konačno očistiti ovo društvo od „sprege politike, medija i kriminala,“ čega god…
Ali, Boris Bogdanović to neće nikada uraditi. Ima i ,,opravdanje za tu neaktivnost“ – jer ne govori istinu! A kad ne laže, onda ćuti kao bubica na, recimo, u targetiranim medijima objavljene SKAJ poruke i presretnute telefonske razgovore u kojima se jasno i čuje i vidi da su njegovu partiju, Demokrate, na vlast dovele upravo organizovane kriminalne grupe. I to sa sve imenima, prezimenima i ciframa.
Žalosniji od Borisa Bogdanovića i u aktuelnom slučaju bili su pokušaji njegovih kolega da ga zaštite. Siroti Momčilo Leković, još jednom je pokazao da mu je za četrnaest godina studiranja ipak u glavu ušlo manje nego Maci Diskreciji. Pokušavajući da insinuira da glavni i odgovorni urednik ETV Draško Đuranović u svom komentaru, navodno, čita tuđe tekstove – u postu na FB-u napisa da ih čita sa – telopa!?
A da se Momo ipak drži prava? Jedino je tu jači nego u opštem obrazovanju. Dakle, naprava sa koje se čita na televiziji a koju koristi ogromna većina ljudi koji se pojavljuju na ekranu, nije telop, nego teleprompter ili samo prompter. Ili, kolokvijalno, među TV poslenicima, a to će Momčilu biti najbliže – „idiot“.
Elem, ni ovdje nije kraj. U normalnim zemljama, najnormalnije bi bilo da se ovim povodom odmah oglasila ministarka informisanja. U našoj, oslobođenoj pameti, bolje da nije.
Fizijatrica, ministarka i kulture i medija, učinila je ono što bi i svaki pravi Demokrata, kao već rečeni Momčilo. Umjesto da ćuti na ono što se zdravim razumom ne može braniti, doktorka ministarka je uzela za pravo da tumači šta je zapravo njen partijski kolega htio da kaže. I uprkos tome što postoji i video i tonski zapis onoga što je Bogdanović rekao, doktorka ministarka je, veli, razgovarala sa njim i cijeni da on nije targetirao novinare nego da njegove izjave spadaju u okvir parlamentarne rasprave i političke borbe, a ne u ograničavanje slobode govora.
Taman kad smo pomislili da gore ne može (fraza je u našoj stvarnosti toliko izanđala da je odavno koristim sa nelagodom), nasuprot mišljenjima novinara, organizacija, udruženja, javnosti, doktorka ministarka informisanja dozvolila je sebi da izvali veću glupost od one koju je pokušala da odbrani. Za pedalj, glavu, koplje, kilometar…
Ministarka Tamara Vujović je ovaj put, prosto – pojela Borisa Bogdanovića.
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
