Video
25.07.
22:20h
Pažljivo sam pročitao (zamislite kako je pažljivo čitati pacijenta) što je, obrazlažući iznova izrečeno o koleginici Vučinić u vezi predloga predsjednika Milatovića, kazao potpredsjednik Vlade Momo K.
I nikako da pohvatam izrečeno, skapiram poentu. Momo otprilike ovako razmišlja:
Ima ova Vučinić pravo da zastupa koga hoće, ali to zastupanje zbog prirode klijenta-mora da “plati”.
Odmah joj nedostaje nešto. Sumnjiva. Latentno nemoralna. I ne bi zbog tog fakta mogla da radi u MUP-u na izdavanju ličnih karata.
Ne smijem da razvijem misao o tome – šta se to čovjeku vrzma po glavi, koje su to misli, porivi, svjetonazori koji rađaju verbalnu dijarejičnu kašu o čemu god progovori.
I nije najgore sto čovjek targetira damu koja je puno starija od njega, i što o njoj ne zna ama baš ništa.
Nije najgore ni to što o švercerima duvana iz Bemaxa govori u množini, jer biće da mu Aco izgleda kao dvojica.
Nije najgore ni to što govoreći o zloupotrebama Bemaxa tupavo reskira da ga neko upita – o kojim zloupotrebama pričaš?
Reci jednu!
Reci jedan postupak koji se vodi protiv te firme zbog zloupotrebe nečega. Bilo čega.
Od pacijenta ne možeš da tražiš preciznost, normalnost, bistri tok misli, i gle čuda, što bi sam sebi rekao u bradu, ni verbalnu konzistentnost. Istinu.
Sad ste već nestrpljivi i pitate me – pa, šta je najgore, reci već!
Evo!
Tačno je da razmišljanje znači stimulans, ono istovremeno može da u procesu mišljenja predstavlja ne samo ometajući nego i degradirajući faktor.
P.S.1 znate li koja je razlika izmedju Moma K i glupana?
Momo ne vjeruje u ono što vidi, a glupan vjeruje i u ono što ne vidi.
P.S.2 a možda sam u P.S.1 zamjenio mjesta.
Provjerite umjesto mene.
Pa, javite Bemaxu.
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
