Video
Bez komentara sam na pojedinačne skandale koji ne samo da potresaju, nego da se adekvatnije izrazim – razaraju Crnu Goru i donekle izgradjen sistem vrijednosti.
Ispričaću medjutim legendu o istorijskom kralju Lidije, Gigu, opisanu u Platonovoj “Državi”.
Gig je bio pastir koji je u pećini, na mrtvom čovjeku, pronašao čarobni prsten.
Na prstenu je bilo jedno oko i mogao je onoga ko ga stavi učiniti nevidljivim. Uz njegovu pomoć, Gig je stekao bogatstvo i slavu i titulu kralja. On je najprije činio dobra djela hvatajući zločince, ali je završio tako što je, željan sve veće raskoši, ubio kralja i oženio se njegovom ženom. Dakle, Gig je, usljed nevidljivosti, mogao činiti bilo šta bez straha od posljedica.
Suštinski je posrijedi test pravičnosti i morala.
Koliko nas bi zapravo činilo dobra i pravična djela kada bi postojala mogućnost da za loša, ne budemo ni otkriveni ni kažnjeni?
Da li mislite da biste mogli da kontrolišete porive kada biste imali Gigov prsten? U zavisnosti od odgovora trebalo bi razmotriti šta je osnova pravičnosti i mogu li mudrost i etika biti jače od pobuda za moći (i državnom platom i službenim vozilom)?
Činjenje nedjela prema Državi i gradjanima je reklo bi se, postalo svakodnevica. Nekažnjivost, nefunkcionalnost, pravna nesigurnost, zabrinjavaju i nas najveće vjerujuće u svijetlu civilizovanu, evropsku, budućnost.
Nerado konstatujem (a voljela bih da nijesam u pravu) da je rijetko ko pročitao ili adekvatno tumačio Platonovo djelo „Država“, u trenutnoj državnoj upravi. Ali možda se zainteresuje neko za antičke mislioce.
Vratiću sebi dah optimizma i ponoviću se: loše je što se dešava, dobro je što se sve vidi.
Danas Crna Gora, moguće i svijet, stoje pred Platonovom dilemom:
Da imas čarobni prsten (u slučaju Crne Gore državnu/javnu funkciju), šta bi te spriječilo da činiš gnusna djela?
Preporučeno
Mislite o tome.
