I da se pitam, a ni doma se ne pitam, IBAR-a ne bi gledali

01.06.

03:20h

Kao što vidite, noć u poodmakloj dobi.

Moj pokušaj za snom, udara u uzaludnost.

Povezani članci

hronika

HRA: Sedmi put blokiran izbor predsjednika Vrhovnog suda – sudije protv EU

drustvo

Sudije Apelacionog suda Raičković i Milanović, Savić nije prošao

drustvo

Begović: Ulagati u bezbjednost sudova, izabrati nove sudije

Reakcija je to fakta, da ponašanje Apelacionog suda u slučaju pritvora za Zorana Lazovića, prevazilazi moju predstavu o elementarnim postulatima i neizmjenjenim pravilima sudskog postupka i poslovnika o radu svih sudova.

Dodavanje tačke 4, člana 175 kao osnov za pritvor, donijelo je, maltene, građansko vijeće.Koje je našu žalbu odbilo.Tužiočevu prihvatilo.

Samo je, umjesto sudije krivičara u tročlanom krivičnom vijeću trebalo staviti još jednog građanskog i imamo sve pretpostavke za odlučivanje o svojini, sticanju bez osnova, službenosti.

A ne o pritvoru.

Prije nego li dobiju IBAR, ovi iz vlasti trebalo bi da pitaju sudski savjet: mogu li u Norveškoj,Njemačkoj, civilne sudije da odlučuju po izjavljenim žalbama u pritvorskom predmetu.

A posebno, kada ih je dvoje u tročlanom vijeću.

Koja je to koncetracija krivične kompetentnosti kod ovog frapantnog fakta, koja treba stručno da odluči u par ekselans krivičnoj materiji, ako dvoje od troje donosilaca odluke o tome ima pravnu predstavu na nivou “španskog sela”.

Nagomilana mudrost, obrazovanje i edukacija svakog pojedinca u sistemu pravosuđa nije dovoljna da se bude –  SUDIJA OPŠTE PRAKSE.

Ovdje sve može.

I da se pitam, a ni doma se ne pitam, IBAR-a, ne bi gledali.

Svi znaju o čemu pričam.

Uostalom, optužnica za aferu “stanovi”, potvrđena je odlučujućim glasom sudije parničara.

Što ni malo ne dotiče kolege iz Sudskog savjeta.

Imaju pravo.

Što fali ako o pravnom pitanju ili o nekoj procesnoj radnji u vezi, recimo, održaja, odluku po žalbi donesu dva krivičara i jedan civilista.

Sve je to normalno.

Što bi rekao čuveni košarkaški trener Muta Nikolić.

A ja?

Ja nijesam ni vrana.

Ja sam kokot, koji, kao što vidite, ranom zorom – prvi kukurijekne.

Nikada u horu, jer često nema članova.

Mudri se boje onog lonca u kojem prvi kukurijek u selu – obično završi.

Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.