Da se razumijemo, nijesam obišao cio svijet i sve svjetske metropole, dakle tu smo neđe sa putničkim iskustvom. Na posao sam do nedavno išao kolima svaki dan, baš kao i ti. Imam neko auto za koje sam se zajmio kod familije i daleko je od skupog, taman kao tvoje. Ne postoji u mom životu previse stvari koje me čine važnijim od tebe, niti će iko znati za mene 100 godina od danas, kao što neće ni za tebe. Vjerovao/la ili ne.
Sa druge strane, kad sam van kuće, ništa od gore navedenog nije tačno. Podgorica je moja. Ostavio mi je Velimir (đed rodjeni Šavničanin) u amanet. Svi vi sugrađani ste najobičniji bezvrijedni kmetovi. Nemate svoje obaveze, niđe ne treba da stignete na vrijeme i postojite samo da bi meni otežali život. To što vi stojite u gužvi dok ja kupujem hladno cijedjenu papaju u “Profesorskoj” je zato što niti imate porodice, niti imate posla ili treba da odete u Deltu (nikad se neće zvati Big) po robu koju kupuju, naravno, samo kmetovi. Mi bogovi trgujemo kod Veselog. Po moju cijeđenu papaju moram kolima. Papaja je zdrava, dok je šetnja totalna boleština današnjeg društva. Vidio sam na reel-u da se od nje brže lipsava.Nazad na kmetove, ali one u kružnom toku, najboljim parking mjestom. Ja, podgorička veličina, moram, ali pazi, moram da se provozam onim točkom nebeskim što Đika nekad instalira pored Petra. Sa sve papajom. Moram da auto ostavim na sva četiri blizu ograde i hop u korpicu. Cio instagram po vas dan čeka da vidi kako se njišem iznad Atlasa (ni to se nikad neće zvati Kapital Plaza), dok veseli kmetovi čekaju da odblokiram kružni tok, presrećni jer činim nadljudska djela za njihovo dobro. Put Delte neću, ona je preko puta Beransela. Idem direkt u onaj lokal preko puta najveće i najstarije podgoričke rupe. Tamo kmetovi ne sjede. Sva četiri. Para imam kao pljeve (nemam pojma šta je pljeva), ali za parking ne dam. Parking je pesetcenti sat, a na rilove sam vidio da je vrijeme novac i najviše ga cijenim jer je moj otac bogati, ne siromašni, kao vaš, kmetski. Ti što si krenuo u bolnicu me ne zanimaš, mogao si pored Vektre lijevo, a i na Zabjelo se može obilaznicom, svakako ti je brže i ne smrdi kao na krivom mostu. Ja sad moram da jedem, kuvar im je iz Bolivije – Pablo, strašne njoke mi napravi sa kremom od visibabe. Sreća tvoja, što ovo čitaš, pa danas ne idem đe dalje, ni ti ga ne bi u dom ulazio.
Da jednom ne okrivim vlast, sadašnju, prošlu ili buduću. Da ostavim izvan ovoga politiku, urbanizam i planiranje parking mjesta, čak i komunalnu inspekciju iako mi to najteže pada. Kriv sam ja, a ti viđi jesi li bolji ili bolja, vjerovatno jesi.
Preporučeno
Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala Standard.
Video