Video
U oba slučaja, ovo je prvi put da ovo dvoje umjetnika sarađuju sa našim simfoničarima.
“Ovonedjeljni rad sa CSO je bio veoma interesantan i orkestar mi se dopao. To je jedan dobar spoj iskustva i mladosti. Uslovi su dobri, orkestar je vrlo voljan za rad i veoma disciplinovan”, prve su impresije Dinića.
Ovo je moj prvi nastup sa simfoničarima i uopšte moja prva posjeta Crnoj Gori, tako da su utisci snažni, potvrdila je Hut.
“Na probama se osjeti veliko zadovoljstvo i želja za radom, kao i sinergija s orkestrom. Vrlo lako se pronađe kompromis i svi su jako susretljivi i marljivi. Jedan od orkestara koji će zasigurno ostaviti traga u mom umjetničkom radu i čije ću se saradnje rado prisjećati. Tu je i izvrstan maestro Dinić, u čiji rad i sugestije imam potpuno povjerenje”, istakla je ona.
Na večerašnjem repertoaru simfoničara naći će se kompozicije: “Adađo za gudače” jednog od najizvođenijih američkih kompozitora XX vijeka – Semjuela Barbera, “Zalazak Sunca” italijanskog kompozitora Otorina Respigija i Simfoniju u g-molu, broj 40 koja nosi naziv “Velika” Volfganga Amadeusa Mocarta.
“Repertoar je jako lijep i različit od djela do djela. Barberov ‘Adagio’ je veoma poznat i popularan među ljubiteljima klasične muzike. Jedna reminiscencija na baroknu muziku sa neprekidnim kretanjem ka skoro ekstatičnoj kulminaciji. Respighiev ‘Tramonto’ je jedno prelijepo djelo za mecosopran i gudački orkestar sa izuzetno snažnim tekstom i interesantnim bojama i harmonijama. Mocartova g-Moll simfonija sa svojim čuvenim prvim stavom u remek-djela klasicizma”, primjećuje dirigent.
Moja solo dionica zapravo je jedno vrlo neobično i misteriozno djelo skladatelja O. Respighija: “Zalazak sunca” (Il Tramonto) koje je komponovao za gudački kvartet i glas, sopran ili mezzosopran, pojašnjava Hut. Riječ je o vrlo potresnoj priči, dodaje ona, životnoj i vrlo realnoj. Jedno od njenih dražih djela.
“Djelo je satkano od različitih emocija bazirano na ljubavnom paru koji doživljava svaki trenutak, prirodu, svoja različita stanja, vrlo duboko. Zagrljeni zaspu u noć u iščekivanju izlaska sunca, ali mladić neočekivano premine i djevojka ostaje sama u milosti i nemilosti života kojeg će provesti bez svog ljubljenog”, ističe solistkinja.
Provela je šest godina živjeći i radeći u Holandiji, gdje se, kako primjećuje, umjetnici puno cijene, poštuju i dobro su plaćeni.
“Opera nije toliko ‘u modi’ kao možda u regionu. Možda se ne njeguje dovoljno, nije toliko zasićena i kao takva postoji samo u njihovom glavnom operskom pozorištu – u Amsterdamu. U Hrvatskoj ima nekoliko operskih pozorišta i još uvijek se pokušava održati tradicija izvođenja velikih kompozitora opere. Ne znam tačno kakva je situacija u Crnoj Gori s operom, ali vjerujem da ima mnogo potencijala i da je publika željna”, kaže sopranistkinja.
I maestro Dinić je najveći dio karijere napravio u inostranstvu, pa mu se čini da ne može baš da pruži pravu sliku izazova za jednog dirigenta na Balkanu.
“Situacija sa klasičnom muzikom u Srbiji, Crnoj Gori i ex Jugoslaviji nije loša, ali je daleko od idealne. Potrebna je prije svega još veća zainteresovanost, a i podrška politike i države klasičnoj muzici. Kultura je izuzetno važan stub svakog društva i mora da zauzima još značajnije mjesto u svakodnevnom životu ljudi”, poručuje srpski dirigent.
Hut je mišljenja da današnju publiku treba znati privući, možda i više nego ikad.
Preporučeno
“Vremena su drugačija, kultura je na nekim drugim nivoima, a i ne zna se više šta sve spada u kulturu. Je li svaki žanr muzike uopšte muzika? Danas se svašta prodaje pod muziku, a mladima je dobro ono što je većini dobro…nažalost. Opera moze ‘kupiti’ mlađu publiku modernijim režijama npr. ili jednostavno uvrstiti jedan ‘izlet’ u opersko pozorište u dio školskog kurikuluma pa da oni sami odaberu je li to nešto što ih privlači ili ne. U svakom slučaju, bez publike nema ni nas umjetnika, pa je velika odgovornost na svima nama. Pitanje je kome ostaviti muziku i kako je do tad najbolje moguće njegovati i čuvati”, pita se i ujedno zaključuje hrvatska umjetnica. M.R.
