Video
Poznata po svojoj posvećenosti i emotivnim interpretacijama, Milica Raičević je sopran čiji glas i scenska pojava nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Pred koncert u Kuslevovoj kući, razgovarali smo sa Milicom koja nam je otkrila kako je rad s mentorima poput Vladimira Vanjejeva i Nelli Manuilenko oblikovao njen umjetnički izraz, zašto su rad i disciplina ključni u svijetu opere i kakve poruke želi da prenese budućim generacijama muzičara.
Sa osmijehom nam otkriva da su pripreme za sjutrašnji koncert u punom jeku i obećava da će svaka nota donijeti posebno praznično raspoloženje.
STANDARD: Milice, opersko pjevanje je izuzetno zahtjevna umjetnost koja traži mnogo posvećenosti. Šta vas je motivisalo da se odlučite baš za ovaj oblik muzike i kada ste prvi put postali svjesni svog talenta?
Raičević: Još u ranom djetinjstvu pokazivala sam talenat za pjevanje ali ni na kraj pameti mi nije bila pomisao da ću sa 14 godina odlučiti da su muzika i pjevanje nešto što će biti moj život. Bilo je sumnje i razmišljanja da li sam ispravno postupila dok se nije desila prva nagrada na državnom takmičenju mladih solo pjevača. Od tog trenutka svaka sumnja je nestala.
STANDARD: Koji su najvažniji momenti u vašem obrazovanju i umjetničkoj karijeri koji su oblikovali vaš glas i pjevačku tehniku? Da li postoji neki ključni mentor koji je imao presudan uticaj na vaš razvoj?
Raičević: Moram istaći rad sa profesorom i još uvijek aktivnim pjevačem, profesorom Vladimirom Vanjejevim sa kojim sam radila u toku svojih studija a od kojeg sam upijala znanje ne samo o vokalnoj tehnici, već i o psihičkoj spremnosti kada je u pitanju rad na liku iz opere. Govorio je o tome kako je sarađivao sa dosta pjevača koji su vokalno-tehnički bili spremni za neku od uloga dok sa psihološke strane nijesu mogli razumjeti lik. Naravno, moram pomenuti i moju profesorku sa Akademije, Nelli Manuilenko, sa kojom sam i dan danas u kontaktu i sa kojom se savjetujem oko budućih angažmana i programa.
STANDARD: Kako izgleda vaš svakodnevni režim treninga? Koliko je važna fizička priprema u vašoj profesiji i kako balansirate fizičke i emocionalne aspekte umjetničkog nastupa?
Raičević: Slobodno mogu reći da sam non-stop u treningu! Šalu na stranu, rad sa klincima u okviru muzičkih radionica “La Scala” koje sam osnovala prije tri godine, zajedno sa radom i angažmanom u Muzičkom centru iziskuje kako fizičku tako i vokalno-tehničku spremnost. Nekad se desi da se ulijenim ali je sve to kratkog trajanja.
STANDARD: Kada birate repertoar za solistički koncert, da li preferirate da se držite klasičnih kompozicija ili istražujete novije autore i djela? Kako odabir repertoara utiče na vaš lični umjetnički izraz?
Raičević: Uvijek biram djela i kompozicije koje mogu donekle da poistovijetim sa sobom. To je jedini vjerodostojan način kako me publika može upoznati. I kao čovjeka i kao umjetnika. S druge strane, da bi klasična muzika pronašla put do publike, umjetnici imaju zadatak da na svojim koncertima osim klasike uvrste i druge muzičke forme, kao što su mjuzikli, filmska muzika i sl.
STANDARD: Vaš nastup u posljednje vrijeme privukao je veliku pažnju. Možete li podijeliti s nama koji vam je nastup do sada bio najposebniji i zašto? Šta je to što vas lično ispunjava i motiviše dok ste na sceni?
Raičević: Svaki nastup je drugačiji, počev od ambijenta, povoda realizacije istog, programa, što ih i čini posebnim. Zahvalna sam na svakoj ukazanoj prilici da nastupam i trudim se da prenesem tu emociju zadovoljstva, sreće, ispunjenja koje muzika u meni budi i srećna sam kad dobijem povratnu “informaciju” od publike jer onda znam da sam u tome uspjela.
STANDARD: Učestvovali ste u brojnim opernim produkcijama. Koji su najveći izazovi s kojima se suočavate u okviru tih predstava u odnosu na solističke nastupe? Koje su razlike u emocijama i energiji koju morate donijeti na scenu?
Raičević: Rad na operi je mnogo kompleksniji nego solistički nastup. Daleko od toga da nipodaštavam koncertne produkcije, naprotiv, samo su jednostavnije za organizaciju nego sama opera. Pripreme za ulogu traju do dva mjeseca intenzivnog rada: sa korepetitorom, dirigentom, režiserom, scenografom, kostimografom, horskim i orkestraskim ansamblom. U realizaciji opera uključeno je oko 200 ljudi koji moraju biti sinhronizovani u svakom trenutku. A što se tiče emocije, morate je pružiti, bilo da je u pitanju opera ili solistički koncert.
STANDARD: U vašem radu, koja djela ili kompozitori su za vas najuzbudljiviji i zašto? Da li postoji neko muzičko djelo koje biste voljeli da izvodite, a još niste imali priliku?
Raičević: Stvoriti bezvremenska djela klasične muzike je zaista za poštovanje i divljenje. Kompozitori su u njima proželi svoje najdublje i najiskrenije emocije koje možete osjetiti ne samo kroz izgovorenu ili otpjevanu riječ već i u talasu melodija koje orkestar zna iznijeti. Kako mi je već pomenuti profesor Vanjejev jednom rekao, sve u svoje vrijeme. Vremenom sazrijevamo i postoji taj trenutak kad sami spoznamo za šta smo spremni.
STANDARD: Koje su vaše ambicije za budućnost? Da li imate neki specifičan cilj u svojoj karijeri koji biste željeli da postignete u narednim godinama, ili možda neko djelo s kojim se nadate da ćete se uskoro upustiti?
Raičević: Ova godina mi je donijela brojne angažmane kao i lijepa poznanstva koja će u 2025.godini rezultirati saradnja i projektima. U planu mi je da se aktivno bavim pjevanjem do svoje 45-50 godine a potom da se potpuno predam pedagoškom radu. Dolaze nove generacije koje trebaju da dobiju prostor da se pokažu a meni, kao budućem pedagogu će biti cilj da svo znanje prenesem na svoje učenike i kako bi moja profesorka rekla: “Najveći uspjeh jednog profesora jeste kada da njegov učenik nadmaši”.
STANDARD: U svijetu opere, vaša interpretacija likova i emocija na sceni je nevjerovatno snažna. Kako birate koje emocije ćete prikazati u određenim arijama i kako dolazite do tog dubokog emocionalnog povezivanja sa likovima?
Raičević: Otpjevati ariju i iznijeti ulogu nije jednostavan posao. Morate duboko ući u lik i njegovo psiho-emotivno stanje, kako biste razumjeli zbog čega u baš tom trenutku izgovara/ pjeva riječi i u kojem nabolju emocije.
STANDARD: Kada govorimo o vašem solističkom koncertu, šta bi publika mogla da očekuje u ovom specifičnom nastupu? Da li planirate da priredite neka iznenađenja, i ako da, na koji način?
Raičević: Ako Vam kažem koje je iznenađenje u pitanju, onda to više neće biti iznenađenje. Jedino što mogu podijeliti sa Vama jeste da je program sačinjen od evergrina, filmske muzike, mjuzikala i melodija koje će upotpuniti ovo predpraznično raspoloženje što sam sigurna da nikog neće ostaviti ravnodušnim.
STANDARD: Da li je bilo trenutaka tokom vaše karijere kada ste se suočili sa sumnjom u svoje sposobnosti? Kako ste se nosili s tim izazovima i šta vam je pomoglo da nastavite dalje?
Preporučeno
Raičević: Pa ne bih to nazvala sumnjom…već izazivanjem same sebe i sopstvenih mogućnosti. Šta i koliko mogu a šta ne? Na taj način testirate svoje granice kao umjetnik i pronalazite zapravo svoj umjetnički pravac.
