Video
Prva je glumica iz Crne Gore koja je dobila priznanje ,,Evropske zvijezde u usponu” i to je predivan i neočekivan osjećaj, kaže Kordić uz zahvalnost Filmskom centru Crne Gore koji je, kako kaže, sve to pokrenuo.
,,Veliko hvala Filmskom centru jer me od prvog filma prate, kad mi je prvi film išao u Kan, kratki, i sjećam se da su mi oni omogućili da uopšte odem tamo, da pogledam premijeru. Hvala im od srca, a ja evo pokušavam da im na neki način vratim, nadam se da je ovo zasad dovoljno, i da su i oni svi ponosni”, rekla je Kordić.
Biti dio programa European shooting stars je nešto o čemu se mašta, poručuje Kordić, i sve je čudno, ističe ona, ali u isto vrijeme joj je drago što ima priliku i nosi odgovornost, kako navodi, kao prva iz Crne Gore.
,,Ogromna je stvar! Mislim da može dosta da se postigne time, ne samo meni na poslovnom planu, nego uopšte to što mogu da malo poguram i crnogorske glumce. Nadam se da će nas više primjećivati, to uporno govorim, nadam se da ću moći nešto takvo da napravim time, vidjećemo, nadam se”, poručila je Kordić.
Pohvaljena je za filmove Diva futura i Radnička klasa ide u pakao, s tim što je uloga u filmu Radnička klasa ide u pakao uloga bez teksta, samo mimika i mnogo je teško, prisjeća se Kordić, dočarati emocije bez teksta.
,,Meni je to bio jedan od najdražih zadataka i challengea, jer ni ja nijesam znala šta radim, naravno, niko ne zna sve dok ne krene. Sad kad gledam, naravno da je moglo bolje petsto hiljada puta, ali ja sam zadovoljna, jer sam u tom trenutku dala sve što sam mogla od sebe. Nama glumcima i glumicama je teško ostvariti, napraviti neku interakciju sa ljudima, bez govora, pa se nadam da je to okey, a vjerujem pošto su to pomenuli, da je njima to bilo okey”, istakla je Kordić.
Nema puno razlike u radu na međunarodnim projektima, objašnjava Kordić, u odnosu na regionalne projekte, i jedina je razlika, kako kaže, u finansijskim ulaganjima.
,,Oni ulažu mnogo više u filmove, u kulturu, nego mi, tako da je to najveća razlika. Drugo je, naravno, nemamo svi istu školu, ali mi smo bića koja se adaptiraju na nove situacije, to uopšte nije nešto drastično drugačije, ali imaju neke male stvari, na koje se čovjek adaptira. Uopšteno za snimanje, možda u Italiji, razlika je što se tiče naših snimanja to što oni snimaju deset sati, mi dvanaest. Način na koji rade, i kako tome pristupaju, ne razlikuje se puno”, naglasila je Kordić.
Voljela bi da na filmu igra muškarca, kaže Kordić, jer misli da bi to odigrala, dodaje ona, a takođe, ističe, oduvijek joj je želja da se oproba, kako kaže, u horor žanru.
,,Volim horore, ali jako su loši postali, pa ih sve manje gledam. Sad gledam samo dokumentarce i crtane filmove”, ističe Kordić.
Kao srednjoškolka je bila zaljubljena u muziku, prisjeća se Kordić, i bila ubijeđen da je muzika njen put, sve dok nije upoznala čuvenog reditelja Petra Pejakovića, koji joj je, kako kaže, prenio ljubav prema pozorištu.
Nije uspjela da se upiše na studije glume u Crnoj Gori, dvije godine, prisjeća se Kordić, ali je u Sarajevu odmah primljena i uspješno završila, ističe ona, studije na Odsjeku za glumu Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Preporučeno
,,Mislila sam da je najveća tragedija ako nijesam primljena u Crnoj Gori, ali valjda se nešto dešava i sa razlogom otišla u Sarajevo, nakon dvije godine pokušavanja, i kad sam otišla u Sarajevo prvi put odmah su me primili. To je stvarno nešto što je meni trebalo da se desi! Svakome je drugačije, naravno, ali ja vjerujem da se sve s razlogom dešava, a ovdje je Akademija takva da volim te ljude, volim te profesore, volim način na koji rade. Uvijek to može da bude bolje, ali sam zahvalna što sam dio Akademije, prije covida, sad je možda malo to promijenjeno, ali definitivno me preoblikovalo potpuno. Sad više ne znam ni koji akcenat govorim, samo ako od toga krenemo, tako da se svašta dešavalo, i taj put je bio vrlo uzbudljiv”, zaključila je Kordić.
