Video
Umjesto dijaloga sa Draganom Markovinom, koji nije uspio da dođe do Podgorice, Nikolaidis je svoje posljednje literarno djelo predstavio monološkom metodom, te je uz čitanje odlomaka i razgovor sa publikom uspio da pobudi interesovanje za „Anomaliju“.
ĐAVO PRIPOVIJEDAČ
Pozivajući se na Bernharda, Nikolaidis je rekao da bi piscima trebalo zabraniti da govore o svojim knjigama.
“Sa druge strane, Oskar Vajld se šalio i tvrdio da posao pjesnika nije toliko u pisanju poezije koliko u izmišljanju razloga zašto bi ta poezija bila vrijedna divljenja. I to je istina. Postoji, zahvaljujući tehnologiji, mnogo načina da se knjiga promoviše i, po meni, kratki razgovor sa autorom bez posrednika nije najgori od načina na koji se knjiga može predstaviti”, rekao je Nikolaidis.
„Anomalija“ je kratki roman iz dva dijela. U prvom dijelu, „Tokata“, ima devet cjelina pisanih u maniru američkog neorealizma, od kojih svaka može funkcionisati kao kratka priča. Drugi dio, „Fuga“, nudi melanholiju i duge rečenice.
“Da su mene poslali na kurs kreativnog pisanja, prvo što bi mi tamo rekli je da ne pišem duple krajeve. Šta god da pišete, stvar bi trebalo završiti jednom. Malo je stvari gorih od toga kada tekst prirodno završi, a vi tome dodate još nešto. I to je očita greška. Ja sam tu grešku napravio ravno devet puta u prvom dijelu ovoga romana. U pitanju nije greška nego koncept, jer je zapravo narator prvoga dijela sami đavo. A onda nakon toga slijedi njegov komentar vlastite proze. Intonacija tog komentara je radikalno drugačija od te proze jer je đavo zavodljiv, šarmantan i trudi se da se dopadne”, rekao je Nikolaidis.
Drugi dio je, prema njegovim riječima, zbir čudnih dešavanja koja uključuju prilično ozbiljna prostorno-vremenska iskrznuća.
“Sve su to znaci propasti svijeta, a ovo je još jedan moj roman o apokalipsi”, rekao je autor.
VIZIJE SVIJETA
Nikolaidis tvrdi da u svemu na svijetu vidi apokalipsu i da se zbog u toga nekoliko svojih knjiga bavi upravo ovom temom.
“Deset mojih romana govori o tome da je ovo što vam pričam više od šale. Više i ne razmišljam zašto o tome razmišljam, tako je od djetinjstva. Još kao klinac imao sam te vizije svijeta koji je prazan i u kojem sam ostao samo ja i, toga se sjećam, zlatna guska sa kojom ja potom jurim po katakombama”, ispričao je Nikolaidis.
Za njega važi, kako je istakao, ono što kaže filmska teorija reditelja.
“Jedan reditelj uvijek snima jedan te isti film, ja uvijek pišem jedan te isti roman. Mijenja se forma, mijenjaju se imena likova, mijenja se i sami zaplet, ali u biti sve su to priče o apokalipsi i o tome šta, prije svega, meni apokalipsa znači. Usput pišući, a to je i moj osnovni razlog zašto pišem, pokušavam sebi objasniti svijet i sebe u tom svijetu, i pritom, dakako, spektakularno ne uspijevam, ali to me neće pokolebati da sa jednakom količinom neuspjeha i žara nastavim s tim, jer pisanje je jedini zanat koji znam raditi”, rekao je Nikolaidis.
U nastavku programa Nikolaidis je bio u ulozi moderatora na promociji romana „Strašna djeca Averroesova“ Emine Smailbegović, a predstavljene su i djelatnosti multimedijalnog instituta „MAMA“, posebno izdavačkih, kroz razgovor sa jednim od osnivača, Petrom Milatom. Festival je završen panel-diskusijom pod nazivom „Antifašistički ustanak“ u kojoj su, pored Milata, gostovali Milica Nikolić, antropološkinja i Miloš Vukanović, istoričar.
UGREŠIĆ: KULTURA SE POKUŠAVA PRIKLONITI NACIONALISTIČKOM KONCEPTU
U posebno snimljenom razgovoru koji je vodila sa Petrom Milatom, Dubravka Ugrešić obratila se posjetiocima festivala „Odakle zovem, Podgorica 2022“.
Ona se, prema riječima Milata, zaista ispisala iz hrvatske i jugoslovenske književnosti.
“Iako piše na hrvatskom, zapravo ona ne piše primarno sa idejom da se obraća hrvatskoj i jugoslovenskoj publici”, rekao je Milat.
Multimedijalni institut ,,MAMA“ iz Zagreba objavio je njene tri knjige, a posljednja je „Brnjica za vještice“, razgovor s teoretičarkom književnosti i feministkinjom Merimom Omeragić.
Preporučeno
“Nema književnosti ako nema komunikacije. Autor šalje neku poruku, gradi neku poruku, i ona treba biti primljena da bi uopšte postojao taj kontakt koji se zove knjiiževnost. U tom smislu za mene u Hrvatskoj malo znaju, upravo zato što nema interesa, a osim toga ako i postoji neki interes, onda se on potire. Ja vidim šta se zapravo radi tamo i to na drugi način od kojega drugi ljudi koji žive u Hrvatskoj ne vide. Koja je to manipulacija, koji je to težak rad na toj kulturi koja se pokušava sve vrijeme prikloniti konceptu nacionalističkom, ne nacionalnom, nego nacionalističkom. Tu se miješati i tu tražiti svoje čitaoce – ja se uopšte ne kanim. Ali što je najljepše od svega – čitaoci pronalaze mene”, rekla je Ugrešić.
