Jedan od težih koncerata u njegovom životu, kaže Šerbedžija, bio nedavni koncert u Nikšiću, prisjeća se, a sve radi posto oporavka od operacije kuka, i pretjerivanja, kako kaže, sa vježbama u teretani.
Za sebe kaže da nije pravi muzičar, iako pravi muzičari vole sa njim Raditi, kaže Šerbedžija, zbog njegovog, kako kaže, pravog osjećaja prijateljstva prema ljudima.,,Ima koncerata koje radim sa, vjerovatno, najvećim muzičarima trenutno na ovim prostorima, sa Miroslavom Tadićem, Vlatkom Stefanovskim…Muzika je moj hobi! Od ranog djetinjstva sam pjevao, posle sam sa Arsenom Dedićem, on me uveo, zapravo, u poluprofesionalni, sa moje strane, način bavljenja muzikom, jer sam išao sa njim na koncerte, sve moguće, i on me učio, na neki način, kao mladog dečka, jer sam imao 20 godina kad me pozvao prvi put da budem njegov gost, i bili smo prijatelji, od mladosti moje. Imao sam tu sreću da sa tako velikim čovjekom drugujem i da učim mnogo od njega. Inače on nije volio kad glumci pjevaju, rekao je Rade nešto malo, svi ostali ništa, zezao se s tim stvarima, nije on doslovce tako mislio”, rekao je Šerbedžija.
Njegova prva i najjača umjetnost je gluma, podsjeća Šerbedžija, teatar, film, televizija, ističe on, i to je ono za šta osjeća, kako kaže, da je najpodesniji i naspremniji.
,,Vjerovatno sam svojim životom, svim tim filmovima koje sam radio, i teatrom, dokazao da je imalo smisla da se bavim tim poslom. Ovo je sve usut, iako je, poslije nogometa, za koji sam imao najviše talenta, od svih ovih talenata, knjiga i pisanje bilo na drugom mjestu u mojoj mladosti. I stalno sam kyo mlad, već od svoje četrnaeste, petnaeste godine, uvijek maštao da ću jednog dana studirati književnost, i da ću jednog dana, nijesam bio toliko ohol da kažem biti pjesnik ili književnik, nego da ću se jednoga dana baviti literaturom, možda biti profesor, ili novinar, ili bilo šta što je blisko pisanju, jer sam uvijek dobro pisao i imao najbolje zadatke u razredu”, ističe Šerbedžija.
Savjete ne daje, poručuje Šerbedžija, čak ni svojim studentima, jer je pravi profesor ne onaj koji uči učenike, ističe on, nego onaj koji uči od svojih učenika.
Preporučeno
,,Ja sam zaista doživio, i shvatio da je Sokrat u pravu, da se uči od učenika, i najistinitiji teatar, najbožanstveniji teatar i upošte umjetnost te vrste je akademija, i rad sa mladim ljudima, ono što dobiješ od njih, ono što ja njima dam. Nikad nijesam davao savjete tipa e sad glumi ovako, učio sam ih da budu plemeniti, da budu dobri, da budu blagi, da budu oštri, da budu jaki, da budu revolucionarni i da budu svoji. Pomagao sam im da što prije dođu do svoje slobode, jer mislim da svaki čovjek, svaki od nas, svaki, imamo nešto toliko interesantno u svojoj unutrašnjosti, u svom biću, pa čak i u svojoj fizionomiji. Nije Robert De Niro najdivnija fizionomija glumačka, kad bi čovjek razmišljao, ima toliko zanimljivijih, naročito sa ženske strane gledanja, glumaca, ali De Niro ima to nešto svoje. Tako svako može biti od vas, govorio sam svojoj djeci, svako može biti Robert De Niro, ako uspije da dođe do svoje slobode, i da ono što ima, to je jedno silno bogatstvo koje svi mi imamo, i posebnost, ako uspije da dođe do toga, i da hrabro to pokaže, kome već, svijetu…”, zaključio je Šerbedžija.
Video