Pobjedu Studentske liste na izborima u Srbiji Marković vidi kao politički preokret koji neće ostati bez posljedica po Crnu Goru i region.
„Pobjeda Studentske liste na izborima u Srbiji je prije svega tektonska politička promjena za Srbiju. Ona nije označila samo kraj vladavine Aleksandra Vučića već i težak poraz opozicionih stranaka koje nijesu prošle cenzus. Istovremeno je u političku prošlost otišla jedna od najdugovječnijih političkih stranaka i stranaka vlasti – SPS. Dakle, svjedočili smo izbornom fenomenu: izbore su izgubili i vlast i opozicija“, kazao je Marković za Standard.
On smatra da je takav rezultat velika prilika za Srbiju.
„Ovo je prije svega velika prilika za Srbiju, ali će zasigurno imati pozitivan efekat i na Crnu Goru, pa i cijeli region.“
Govoreći o političkim snagama u Crnoj Gori koje su se oslanjale na podršku dosadašnje vlasti u Beogradu, Marković tvrdi da Vučićeva strategija nije bila ograničena samo na politički uticaj.
„Strategija Vučićeve vlasti bila je politička, bezbjednosna i ekonomska kontrola Crne Gore. Ona je imala za cilj kontinuiranu nestabilnost kako bi se usporila ili dovela u pitanje evropska agenda.“
Za ostvarivanje takve politike, tvrdi, Vučić je godinama gradio razgranatu mrežu uticaja.
„Za tu svrhu izgradio je široku i efektivnu mrežu uticaja – nekoliko parlamentarnih stranaka, desetine pojedinaca koji su kroz samostalno političko djelovanje, ali i kroz druge forme, u kontinuitetu kompromitovali crnogorski nacionalni korpus, crnogorsku samostalnost i suverenitet“, kaže sagovornik Standarda.
Marković potom navodi i druge djelove te mreže, uključujući ozbiljne optužbe o prisustvu kriminalnog novca i uticaju na državne institucije.
„Veliki broj elektronskih i štampanih medija i portala, upliv u crnogorski obavještajni sistem, upliv u strateške ekonomske resurse – Elektroprivredu i turistički sektor, upliv novca iz kriminalnih poslova, usaglašavanje ruskih interesa i interesa ‘srpskog sveta’ i, naravno, Srpska crkva koja drži pod kontrolom političke procese, ali i najveći broj institucija“, navodi Marković.
Prema njegovoj ocjeni, upravo je takav uticaj Beograda bio presudan i prilikom formiranja izvršne vlasti u Crnoj Gori nakon promjene vlasti 2020. godine.
„To je dovelo i do toga da su sve vlade u Crnoj Gori od 2020. godine bile formirane pod snažnim pokroviteljstvom Vučićevog režima“, tvrdi bivši premijer.
SPAJIĆEV „EURO MODEL“ JE IZBORNI MODEL – UGROŽENE PENZIJE I RADNA MJESTA
Marković nema dilemu ni o političkoj pozadini ekonomskog programa koji najavljuje premijer Milojko Spajić.
„Pravilnije je ‘Euro model’ nazvati IZBORNIM MODELOM. Ako bude usvojen kao u predlogu, svjedočićemo najvećoj ikada viđenoj kupovini glasova budžetskim novcem“, smatra bivši premijer.
On upozorava da bi posljedice takve politike mogle biti dalekosežne, posebno za mala i srednja preduzeća, zaposlene i javne finansije.
„Gotovo svi ključni subjekti crnogorske ekonomije i finansijskog sistema ukazuju na pogubne posljedice ovog pristupa. Ne samo na javne finansije već i na opstanak velikog broja malih i srednjih preduzeća, gubitak velikog broja radnih mjesta u tim preduzećima i gubitak konkurentnosti naše ekonomije“, kaže Marković.
Marković ukazuje i na stanje zdravstvenog i penzionog sistema, za koje smatra da već trpe posljedice prethodnih reformi.
„Mi već svjedočimo krahu zdravstvenog sistema kao posljedici prethodnih reformi, a sada se ugrožava i stabilnost finansiranja Fonda PIO. Penzioneri ne samo da će dodatno osiromašiti već strepe i za sigurnost svojih penzija“, kaže Marković.
Podsjeća da rezerve prema najavljenom modelu ne dolaze samo od političkih protivnika Vlade.
„Uostalom, kada za ovaj model rezervu iskazuju Privredna komora, Unija poslodavaca, Savjet stranih investitora, brojni ekonomski i finansijski eksperti, jasno je da je iza ovog modela politika, a ne ekonomski interes građana“, zaključuje predsjednik SEP-a.
EVROPA MOŽE ZAŽMURITI NA MANDIĆA, ALI CRNA GORA RIZIKUJE GODINE MONITORINGA
Na pitanje može li Crna Gora postati članica Evropske unije sa Andrijom Mandićem na čelu Skupštine i političkim vrijednostima koje on zastupa, Marković odgovara da je država već nadomak članstva, uprkos sastavu aktuelne vlasti.
„Crna Gora je već na vratima Evropske unije i sa Andrijom Mandićem kao predsjednikom Skupštine i njegovom strankom kao ključnim akterom ove Vlade.“
Takav pristup Brisela, smatra Marković, nije novost u politici proširenja.
„Nije prvi put da u politici proširenja, kao geopolitičkom interesu, Evropa zažmuri na očigledne slabosti kandidata i da onda decenijama troši energiju i novac da te zemlje dovede u red demokratskih i organizovanih država – Rumunija, Bugarska, Mađarska“, kaže Marković.
Ipak, upozorava da se unutar Evropske unije sve otvorenije postavlja pitanje vrijednosti koje zastupa crnogorska vlast.
„Kako se približavamo datumu članstva, sve je više glasova unutar Evropske unije koji problematizuju vrijednosni karakter ove Vlade“, razmišlja prvi čovjek SEP-a.
Na pitanje predstavlja li veći problem Mandićeva politika ili Spajićeva spremnost da joj se prilagođava radi opstanka na vlasti, Marković odgovara:
„I jedno i drugo je veliki problem“, jasan je on.
Za Crnu Goru, kaže, nije dovoljno samo formalno članstvo u Evropskoj uniji ukoliko država ne bude spremna da iskoristi njegove mogućnosti.
„Crnoj Gori su potrebne stvarne i suštinske promjene kako bismo ulaskom u EU bili spremni da osjetimo brze benefite članstva. A oni su veći nivo održivog standarda, sveukupnog razvoja, mobilnosti i novih prilika za mlade ljude.“
Međutim, način na koji Vlada vodi evropske integracije, prema Markovićevoj ocjeni, mogao bi dovesti do sasvim drugačijeg ishoda.
„Način na koji nas u EU uvodi ova Vlada dovešće nas u situaciju da godinama budemo na provjeri, monitoringu, ograničavanju pristupa EU fondovima. Dakle, bez brzih benefita i jasne perspektive“, smatra Marković.
Govoreći o otvorenim pitanjima sa Hrvatskom, Marković kritikuje odnos crnogorskih zvaničnika prema Zagrebu, smatrajući da umjesto ozbiljnih razgovora i traženja kompromisa dodatno komplikuju odnose.
„Umjesto da već imamo političke i ekspertske timove koji će se na dnevnom nivou sa Hrvatskom baviti pronalaženjem rješenja za otvorena pitanja u duhu povjerenja i partnerstva, naši zvaničnici neuko svakog dana nas udaljavaju od rješenja ili kompromisa.“
Marković smatra da poruke koje dolaze iz Hrvatske treba shvatiti ozbiljno.
„Hrvatski stavovi nas upozoravaju na površnost, neukost, ali i neodgovornost Vlade.“
OPOZICIJA BEZ STVARNE SARADNJE – SVI BI DA BUDU LIDERI
Za razliku od ocjena koje se povremeno mogu čuti o zajedničkom djelovanju opozicionih partija, Marković otvoreno priznaje da takve saradnje još nema.
„Suštinske i stvarne saradnje u opozicionom bloku za sada nema.“
Razlog vidi u ambicijama za političkom dominacijom unutar opozicije.
„Ne može je ni biti dok god živi potreba za liderom opozicije i političkim monopolom na opozicionom političkom polu.“
Prema njegovim riječima, odnosi među opozicionim partijama moraju se graditi na drugačijim osnovama.
„Mora se uspostaviti praksa poštovanja i povjerenja koja uvažava ideološke i programske različitosti.“
Marković vjeruje da bi Evropski savez, kojem je pristupila i njegova Stranka evropskog progresa, mogao predstavljati početak drugačijeg opozicionog organizovanja.
Preporučeno
„Formiranje nadstranačke političke platforme u okviru Evropskog saveza je prvi ozbiljan korak u smjeru jačanja opozicione političke scene koji će, siguran sam, dovesti do novog kvaliteta u političkoj ponudi, veće integracije, a vjerujem i stvarne prilike za promjenu ove neodgovorne, nekompetentne i bahate vlasti“, poručio je Marković u razgovoru za Standard.















