Uspjeh strip izdanja Njegoševih djela, MIROVIĆ za Standard: “Gorski vijenac” prodat u 11.000 primjeraka, uskoro “Lažni car Šćepan mali”

Prijatelji i saradnici, urednici u izdavačkoj kući Forma B, jedan iz Nikšića, drugi sa Cetinja, Predrag Roćenović i Ilija Mirović, oduvijek su hteli da urade crnogorski strip. S obzirom na to da su obojica porijeklom iz Crne Gore jednoglasno je “pala” odluka da se prvo krene sa “Gorskim vijencem” i na taj način pruži doprinos crnogorskoj strip umjetnosti.

Za kratko vrijeme Njegoševi stihovi pisani 1846. godine prvi put su osvanuli u strip izdanju, djelo Geza Šeteta, koje je prodato u više od 11.000 primjeraka. Logično, uslijedila je “Luča Mukrokozma”, koja je izdata krajem prošle godine, a “Lažni car Šćepan mali” je skoro pri kraju i najvjerovatnije će svjetlost dana ugledati na jesen ove godine.

Uspjeh Njegoša u “modernom ruhu”, ističe Mirović, samo govori o tome da djelo koje ima istinsku vrijednost ne može pregaziti nikakakva nova tehnologija.

Ko sačinjava Vaš tim i kako ste najprije došli na ideju da Njegoševa djela pretvorite u strip?

Glavni članovi tima Forme B su Predrag Roćenović i Ilija Mirović – urednici, Radojica Todorov, Aleksa Parapid, Marin Marinić i Miodrag Vuković – saradnici na dizajnu i pripremi za štampu. Ali ako mislite na tim koji je stvorio stripove koristeći djela Vladike Rada, onda su to autori projekta Predrag Roćenović, Ilija Mirović, scenarisrta i crtač Geza Šetet, crtač i tušer Miodrag Ivanović, autor naslovnica Željko Pahek, rad sa fontovima Aleksa Parapid, skeniranje i priprema za štampu Miodrag Vuković, Marin Marinić i Boban Knežević, autor pratećih tekstova Rade Perović i lektor Vesna Tešić.

Ideja da se Njegoš publikuje u stripu postoji od mojih najranijih interesovanja za strip i književnost. Znači od odnovne škole kada sam i sam pokušavao da crtam stripove. Videvši da su mnoga djela svjetske literature pretočena u strip i na taj način približena mladim naraštajima, poželio sam da i domaća djela uradimo na sličan način. Dotatni poticaj je bio što sam ja inače profesor u školi i ideja da djeci učinim prijemčivijom literaturu koja je vrhunski domet naše kulture je učinio da u tome i istrajemo. U  planu su i ostala djela srpske i južnoslovenske književnosti, ali to što smo mi, pokretači projekta, porijeklom iz Crne Gore (Roćenović  – Nikšić, Mirovič – Cetinje) učinilo je da prvo krenemo sa Gorskim vijencem i na taj način damo doprinos crnogorskoj strip umjetnosti.

Godinu dana nakon “Gorskog vijenca”, stigla je i “Luča mikrokozma”, koja je predstavljena u Podgorici krajem prošle godine. Kako ste zadovoljni prijemom stripa i na šta ste lično najponosniji kada je riječ o ovom cjelokupnom poduhvatu?

Moram reći da je “Luča mikrokozma” bila nacrtana kad i “Gorski vijenac”, ali smo napravili plan da prvo objavimo “Gorski vijenac”, da vidimo kakav će biti odaziv publike. Nije nas brinula publika vjerna strip izdanjima. Zanimalo nas je kako će biti primljen kod ostalih. Ipak je riječ o djelu čije su vrijednosti temelj svake crnogorske pa i srpske porodice koja se rukovodi moralnim principima i duhovnim vrijednostima. Pribojavali smo se da neko ne pomisli da na ovaj način skrnavimo djelo crnogorskog vladike. Međutim, strip je naišao na odobravanje i oduševljenje skoro svih koji su ga uzeli u ruke. Tako da nam je to dalo vjetar u leđa i “Gorski vijenac” je doživio tri izdanja za godinu dana. A nedavno mu se pridružila i “Luča mikrokozma” koja je uspješno prezentovana i na Sajmu knjiga u Podgorici.

Šta za Vas predstavlja Njegoš? Ukoliko se ne varam namjeravate sva njegova djela da oživite u vidu stripa?

Teško je riječima opisati šta za mene predstavlja Njegoš. Ukratko, oduvijek sam se divio čovjeku koji je u to toba toliko znao o svijetu i duši, koji je našu zemlju istovremeno predvodio i politički i duhovno i kulturno. Misli koje je je on iz naroda pretočio u stihove svojih djela, a onda se iz tih djela pretaču u životne maksime kojima treba da teži svaki čovjek bile su oduvijek vodilje i u mom životu. Tačno je. Namjera nam je da sva Njegoševa djela pretočimo u strip. “Lažni car Šćepan Mali” je skoro pri kraju i vjerovatno ćemo ga štampati na jesen ove godine. Želimo da pretočimo u ovu umjetničku formu i mnoga druga djela naše bogate literature. Ali kao rođeni Crnogorci, željeli smo da prvo krenemo od sebe, tako da je Gorski vijenac bio vrlo logičan izbor.

Šta je bio najveći izazov tokom ovog nesvakidašnjeg poduhvata? Tačnije, koliko je teško oslikati Njegoša?

Mnogo je izazova bilo pred nama. Većina poznatih strip autora nas je odvraćala od ove ideje. Pričali su da je to nemoguće. Bilo je nekoliko neuspjelih pokušaja,najpoznatiji je prije desetak godina bio od strane crnogorskog slikara Luke Lagatora. Ali za svaki problem se nađe i rešenje. Nije nas ništa dalo pokolebati. Proviđenje je htjelo da se upoznamo sa Gezom Šetetom, strip autorom iz Tavankuta. On je naš poznati crtač duhovnog stripa (“Knjiga o Jovu”, “Isus, reč božja”). On je bio prvi koji se nije uplašio ove ideje. Ne samo da je pristupio crtanju već je on sam osmislio i čitav scenario iako nikada prije toga nije bio u Crnoj Gori. Prvi put je posjetio na Strip festivalu u Herceg Novom u septembru 2021. Sad će sigurno biti lakše da crta Lažnog cara.

Da li će još neki velikan književnosti doživjeti Njegoševu sudbinu? Ko je još zavrijedio da bude besmrtan u stripu?

Pa već je nacrtan strip “Hajduci” od Branislava Nušića i trebalo bi da se u knjižarama pojavi do juna ove godine. Ali u planu su i Branko Ćopić, Stjepan Mitrov Ljubiša i mnogi drugi. A u planu je i ilustrovanje nekih djela narodne književnosti kao što je “Ženidba Dušanova”.

Čini se da se posljednjih nekoliko godina, usljed prevelikog mejnstrima, ali i razvoja tehnologija, jedan dio populacije okrenuo starim, dobrim vrijednostima. Tako su se u modu vratile ploče, knjige, ali i stripovi…Zašto mislite da je to tako i uopšte koliko je popularna, ali i zastupljena deveta umjetnost na našim prostorima?

Činjenica je da su moderne tehnologije i idigitalizacija prevladale u svim sferama društva pa tako i u stripu. Vrijeme se ne može vratiti, napredak je nemoguće zaustaviti, ali neke vrijednosti su vječite. To što će najveći dio populacije Mocarta smatrati autorom ringtona za mobilni aparat, ne može ubiti vrhunsku ljepotu zvuka njegovih djela na klaviru. Nekada su tiraži stripova na prostoru biše Jugoslavije brojali stotine hiljada primjeraka, a danas se uspjehom smatra ako se proda petsto primjeraka. Činjenica da je “Gorski vijenac” štampan (a uskoro i prodat) u jedanaest hiljada primjeraka govori o tome da djelo koje ima istinsku vrijednost ne može pregaziti nikakakva nova tehnologija. Naprotiv, može pomoći da brže dođe do svake kuće u kojoj se njeguju tradicija i kultura naših predaka. M.R.