Video
Postavka radova Milene Vukčević “Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet”, nedavno otvorena u holu KIC-a “Budo Tomović”, privukla je veliku pažnju javnosti, iz više razloga.
Ideja same izložbe jeste žena u pravom smislu te riječi, što možda i ponajbolje oslikavaju čuveni stihovi Vladislava Petkovića Disa, po kojima je i izložba dobila naziv. Međutim, prema njenim riječima, najvažniji aspekt ove izložbe i najznačajniji fakt koji upotpunjuje svu ovu priču jeste njen humanitarni karakter. A Podgoričani i ljubitelji umjetnosti u Crnoj Gori, još jednom su položili test humanosti.
Ideja same izložbe jeste žena u pravom smislu te riječi. Šta to znači, i ujedno kakva promišljanja karakterišu postavku?
Stih čuvenog pjesnika moderne Vladislava Petkovića Disa “Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet” predstavlja ultimativni vid izražavanja energije i emocije ženskog bića kroz pokret i siluete. Žensko tijelo je dar od Boga koje na najljepši način može slikovito predstaviti svoju energiju i osjećanja, jer svako ovozemaljsko biće ima svoju energiju koja ga čini autentičnim i sve opipljivo i neopipljivo je u biti energija koja nas okružuje. Zato svi mi možemo reći da smo jedinstvena bića sa svim svojim vrlinama i manama.
Zašto je baš Disov stih “Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet” poslužio kao inspiracija?
Ideja da stih našeg čuvenog pjesnika moderne Vladislava Petkovića Disa “Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet” posluži kao inspiracija potiče još od gimnazijalskih dana, gdje se ovaj stih izdvajao kao ultimativni vid izražavanja energije i emocije ženskog bića, upravo kroz pokret i siluete, iako pjesma “Možda spava” ne govori samo o romantičnoj ljubavi prema nekoj konkretnoj osobi već i o opštoj, transcendentalnoj ljubavi, neopipljivom stanju i emotivnoj težnji ka ispunjenju ljubavnim zadovoljstvom. Pri čemu, pjesnik u njoj više sluti ili nagovještava ljubav, nego što je stvarno i osjeća. Kroz takav jedan pristup, on na najljepši mogući način opisuje ženu kao nestvarno biće, što sam pokušala da prenesem i na papir.
Koliko je radova na izložbi, i u kojoj tehnici su rađeni?
U ovoj izložbi je predstavljeno 34 rada, od kojih je 24 rađeno na starom novinskom papiru koji je po svojoj prirodi veoma krhk i lomljiv, čime sam ujedno htjela da dam na značaju nježnosti ženskog bića, a 10 radova je stvoreno na slikarskom papiru. Korišćena je kombinovana tehnika ugljena i suvog pastela. Ugljen je imao ulogu da predstavi grube obrise ljudskog tijela gledano sa fizičkog aspekta, a suvi pastel je dao tonalitet na energetski aspekt koje žensko biće može da oda.
U kojoj mjeri je žensko tijelo u fokusu umjetnosti u još uvijek patrijarhalnoj Crnoj Gori?
U Crnoj Gori svakako da je dominantno patrijarhalno nastrojeno društvo, ali to i nije po mom mišljenju glavni bloker u svoj priči oko umjetnosti. Smatram da je glavni problem što građani nijesu kulturološki uzdignuti do zadovoljavajućeg nivoa, pri čemu je to sasvim opravdano s obzirom na činjenicu da razvoj resora kulture u Crnoj Gori nije u zavidnom položaju i da se nalazi u zapećku svih svakodnevnih dešavanja koji okupiraju javnost. Stoga, umjetnici i nemaju dovoljno prostora i uslova da se manifestuju, a samim tim je i odziv publike na nezadovoljavajućem nivou i otud smatram da može poticati potencijalna neshvatljivost ovakve vrste umjetnosti kojom sam se predstavila na ovoj izložbi.
Kako ste zadovoljni humanitarnim aspektom izložbe?
Izložba je sa humanitarnog aspekta premašila sva moguća očekivanja, što me čini i više nego radosnom, jer smo uspjeli da zajedno pošaljemo poruku solidarnosti ljudima i pritom pružimo nadu svakom bolesnom djetetu Crne Gore znajući da ih nijesmo zaboravili i da su upravo oni naša budućnost.
Naime, ideja je bila da se otkupljivanjem radova sa izložbe po simboličnoj cijeni od po 30 eura, sva sredstva direktno doniraju fondaciji “Budi human” za potrebe liječenja djeci oboljeloj od teških bolesti kojima je životni cilj samo jedno – da budu zdravi. Ono što je zdravlje nekome svakodnevica, njima je želja. Zato je grijeh moći, a ne pomoći.
Preporučeno
Trenutno je otkupljeno 29 od 34 rada, pritom želim naglasiti da me čini srećnom što su ljudi donirali novac i mimo samog otkupa radova. Podsjećam da će radovi biti izloženi do 25. aprila u izložbenom holu KIC-a Budo Tomović, pa me zainteresovana lica mogu kontaktirati putem telefona ili mail-a za dalje informacije u vezi samog doniranja. Na samom kraju izložbe radovi će poći u ruke vlasnicima, a novac će biti uplaćen fondaciji “Budi human” za one kojima je to najpotrebnije. M.R.
