Vjerovatno bi bilo interesantno čuti njegovo objašnjenje činjenice da je Crna Gora za vrijeme njegove kratke vladavine tako beznadežno zakucana za dno borbe protiv korona pandemije. Kako smo to drugi na svijetu po broju zaraženih u odnosu na broj stanovnika i kako smo to tek ovih dana počeli sa imunizacijom dok ostatak svijeta već štampa kovid pasoše.

Vjerovatno bi ovu temu počeo još jednim izvinjenjem, trećim za kratko vrijeme, zbog toga što ne poštuje mjere koje je on sam, odnosno njegov resor za zdravstvo, donio i propisao.

To jeste najgori rezultat ove vlade, ali ne i jedini segment koji je za kritiku.

Sve je počelo 4. decembra kada je glasovima 41 poslanika, od ukupno 81 u crnogorskoj Skupštini izabrana Vlada Crne Gore, na čelu sa Zdravkom Krivokapićem.

Prvi zadatk je bio uraditi rebalans starog budžeta, ali nije urađen iako su bili u obavezi. Zatim su počeli da rade na novom budžetu, za 2021. godinu ali su brzo odustali i ostavili sve za neko bolje vrijeme, kad sagledaju, izračunaju, dogovore…

Obećali su tada da će do marta napraviti “realističan budžet” i da neće praviti “budžet radi budžeta”. Još su dodali da nepoštovanje zakonskih rokova za usvajanje budžeta neće uticati na uticati na obaveze te da će redovno isplaćivati plate i penzije. I tako je budžet zamijenjen “privremenim finansiranjem”

Negdje u isto vrijeme apostoli u krivokapićevoj vladi kupili su svoj mir za 750 miliona eura emitujući 9. decembra državne obveznice na međunarodnom tržištu. Sve su prodate za tili čas i to sa kamatom od 2,8 odsto. Kako su to uradili, ko je to uradio i na koji način još nije poznato iako su poslanici opozicije pa i oni iz redova većine uporno tražili objašnjenje.

“U novembru su privatna lica angazovala konsultante koji su im se javili da dogovaraju zaduzenje drzave od 750miliona. Tajno su radili. Ali organizovano. TRANSPARENTNOST NA DJELU. I sve su radili bez podataka. Sjajno”, napisao je jedan od čelnika SDP Raško Konjević još u decembru prošle godine.

Poslanik Pokreta za promjene, Nebojša Medojević, tvrdi da je sve u vezi sa zaduživanjem, od početka do kraja, kršenje svih mogućih zakona države.

On je kazao da je postojala tajna komunikacija između Spajića i vlade bivšeg premijera Duška Markovića, kao i da je sve ugovoreno desetak dana prije nego što je on postao ministar.

„Cio proces je išao direktnom pogodbom bez tendera. Spajiću vjerovatno neko nije rekao da postoji Zakon o javnim nabavkama i da je to bilo obavezno“, rekao je Medojević.

On tvrdi da je dobio podatke da kamata koju je Spajić iznio od 2,875 odsto nije tačna, nego da je viša.

„Da ne govorim da je prospekt objavljen pet dana nakon što je obavljena transakcija“, dodao je Medojević.

Nakon egzibicije sa budžetom na red je došlo gašenje Montenegroerlajnsa i pravljenje nove nacionalne aviokompanije.

Nije bilo sporno da se sa MA moralo nešto uraditi jer je godinama ta kompanija bila rupa bez dana, ali brzopletost rješavanja tog problema kritikovali su mnogi koji nešto znaju o avio industriji. Prije svega, piloti i ostali radnici kompanije su i dan danas na ledini, bez plate i rješenja. Čekaju da se neko iz ekspertskih kabineta smiluje i kaže im šta im je za činjeti.

Još je krajem decembra Alen Šćurić jedan od najboljih poznavalaca prilika u oblasti avio industrije za Standard rekao da se “to se prosto ne radi tako”, te da je prvo trebalo osnovati kompaniju pa gasiti staru.

“Nije to prva kompanija koja će izrasti na ostacima stare kompanije. To su napravili Belgijanci, Grci, Italijani, Švajcarci… Ali ne na ovaj način. To se radi na način da vi osnujete kompaniju, onda prebacite sve što valja u tu kompaniju, kao što su slotovi, avioni, određena imovina, ljudi, ugovori…I onda, kad sve to napravite ukinete staru kompaniju, a nova nastavi da funkcioniše u istom danu na temeljima stare. Ovako ishitreno vi ćete napraviti paniku sa dobavljačima, sa potencijalnim putnicima, sa svim relevantnim partnerima”, upozorio je tada Šćurić.

Zanimljivu ocjenu o 100 dana rada nove vlade dao je poslanik PZP Neobjša Medojević. Iako ta partija i tu vladu drži na površini svojim glasovima, o kaže da je Krivokapićeva vlada kontinuitet svih ostalih vlada DPS.

30 godina + 100 dana iste Vlade

Šta si radio? – Ništa. 

Đe si bio? – Niđe.

Znaš li šta treba da se radi? – Ne znam.

Imaš li ijednu sopstvenu ideju? Nemam.

Koga slušas? – Ambasade.

Čiju ideologiju i političku agendu sprovodiš? – Milovu. 

Ko ti je najveći politički neprijatelj? – DF. 

Plašiš li se mafije? – Plašim.

Jesi li za demontažu DPS režima? – Nijesam.

Voliš li da trošiš novac poreskih obveznika suprotno zakonu, tajno, ali organizovano i bez kontrole? – Volim.

Osim ovih najočiglednijih stvari Krivokapićeva vlada na vrat na nos donijela Zakon o državnim službenicima i namještenicima i zbog njega dobio “po prstima” od Evropske unije. Međutim, zapošljavanje po dubini i želja da se što prije maknu kadrovi ranije vlasti bez obzira na njihovu stručnost i stranačku pripadnost, bila je mnogo veća od poštovanja partnerskog odnosa CG sa EU Rukovodeći se tim primjerom nova vlast je isto htjela da ponocvi sa tužilačkim zakoonima, ali je međunarodna zajednica ovoga puta bila određenija, pa je bukvalno natjerala premijera da im prvo pošalje tekstove zakona na ocjenu, a tek onda da o njima razgovaraju u parlamentu.

Bez obzira što navedene stvari i rezultati možda jesu od suštinske važnosti za život u CG, atmosferu koju je kreirala nova Vlada možemo nazvati, u najmanju ruku nečim što najviše može da zabrine.

Podjele su mnogo veće – govor mržnje, nacionalizam, revanšizam, nedefinsiana međunarodna politika i odnos prema susjedima polako postaju sumorna stvarnost.