Video
Dok Putinova zločinačka invazija na Ukrajinu homogenizuje evropski svijet oko sistema vrijednosti uspostavljenoga nakon potonjega svjetskog rata, dok EU i SAD ukazuju na Zapadni Balkan kao gotovo izvjesno novo žarište, dok se s raznih adresa ukazuje na potrebu što hitnijega formiranja nove Vlade u Crnoj Gori koja bi sanirala štetu što ju je načinila Krivokapićeva Vlada, Dritan Abazović radi na formiranju manjinske Vlade koja će imati proevropski karakter.
Ako se zna da cijela Evropa zavodi sankcije Rusiji, da se na svome tlu bori protiv eksponenata Putinove ekspanzionističke zločinačke politike, da ukida medije kojima je cilj širenje Putinove antievropske propagande i tako dalje, onda bi za očekivati bilo da Abazović pregovara s partijama suverenističke i građanske orijentacije u Crnoj Gori i s njima dogovara proevropsku Vladu. Umjesto toga Abazović vabi Miloševićeve seniore iz SNP-a – kad već nije mogao dovabiti njihov podmladak iz Demokrata.
Kakva će biti ta Dritanova proevropska Vlada, pokazao nam je predśednik SNP-a Joković na konferenciji na kojoj je obznanio da će započeti pregovore s Abazovićem o ulasku u manjinsku Vladu. Joković je urbi et orbi ukazao na prioritete SNP-a u 43. Vladi Crne Gore. To su Temeljni ugovor sa SPC, Otvoreni Balkan, popis stanovništva, birački spiskovi, zakon o porijeklu imovine…
Ako se zna da je SPC godinama otvoreni zagovornik proruske politike na Balkanu, ako se zna da je glavni zagovornik Otvorenoga Balkana najlojalniji Putinov političar na Balkanu Aleksandar Vučić, ako se zna da su „sređivanje“ biračkih spiskova i organizovanje popisa stanovništva u ovim uslovima najtješnje skopčani s velikosrpskom (time i ruskom) politikom na Balkanu, koja naivčina još može vjerovati da će ta Abazovićeva Vlada biti išta bolja od ove odlazeće Krivokapićeve koja se, da podśetimo, nikad ne bi ni formirala da nije bilo ključne uloge Dritana Abazovića, potpredśednika te Vlade.
Ako kome dosadašnji Abazovićev angažman i sinoćnje Jokovićevo obraćanje nijesu dovoljni da shvati o čemu je riječ, neka pojašnjenje potraži u prekjučerašnjem obraćanju Božene Jelušić koja veli da je cilj manjinske Vlade da odvoji partije manjinskih naroda od DPS-a te da je „međunarodni činilac protiv DF-a (…), oni znaju da nisu partneri“.
Dakle, nije Ura protiv DF-a zato što ima nešto protiv njihove politike nego zato što ih „međunarodni činilac“ ne vidi kao partnere. Da oni odista nemaju ništa protiv te politike, vidi se po prioritetima nove Vlade koje je Joković najavio. Između tih prioriteta i prioriteta DF-a nema nikakve razlike. Razlika je samo u tome, pozovimo se na sveznajuću budvansku pripovjedačicu, što međunarodni „činilac“ ne vidi DF kao partnera.
Sada, dakle, treba Dritana opet puštiti da nastavi projekat satiranja Crne Gore i formiranje Vlade Crne Gore u kojoj neće biti Crnogoraca dok „međunarodni činilac“ ne spozna da ni SNP ne može biti partner. A onda će Abazović uz pomoć svojih sveznajućih pripovjedača opet sklepati priču za naivne u kojoj će se odreći svojih koalicionih partnera, ali ne i politike koju zajedno s njima sprovodi godinu i po dana.
Putin je svoje razaranje Ukrajine dugo pripremao uz pomoć propagandne mašinerije koja je tu zemlju predstavljala kao zemlju kriminala, korupcije, nepotizma, nacizma, ugnjetavanja ruskih prava i sl. Velikosrpska propaganda preko medija u Srbiji te uslužnih medija i političara u Crnoj Gori našu je zemlju predstavljala takođe kao zemlju kriminala, korupcije, nepotizma, ugnjetavanja Srba. Samo što je umjesto nacizma građanska Crna Gora optuživana za pećinski nacionalizam.
„Međunarodni činilac“ je uspostavljanje proruske i prosrpske vlasti u Crnoj Gori pretprošle godine ocijenio kao zdravu demokratsku promjenu i odraz društvenoga progresa. Danas im nosioci toga društvenog progresa organizuju demonstracije podrške Rusiji ili, u boljem slučaju, najavljuju ulazak u manjinsku Vladu pritom odbijajući da osude ruske zločine u Ukrajini.
Suverenističke partije u Crnoj Gori dužne su o svemu tome izvijestiti Boženin „međunarodni činilac“. Dužne su odbiti podršku takvoj Vladi. Dok naše intelektualne lešine ćute pred uništavanjem Crne Gore, dok nekadašnji građanski aktivisti uživaju u privilegijama koje im je donijela njihova vlast, političari suverenističke orijentacije nemaju pravo da ćute pred Abazovićevim pokušajem da preko manjinske Vlade obnovi prioritete koje je zacrtala Vlada Zdravka Krivokapića.
Učešće SNP-a u manjinskoj Vladi nije bezuslovno. Nema dileme – Vlada Zdravka Krivokapića nije zaslužila samo da padne nego i da pred zakonom odgovara za stanje u koje je dovela državu. Isto tako nema sumnje da Vlada koja će pod palicom Dritana Abazovića izvršavati ciljeve koji su zacrtani u Beogradu ne može biti ni procrnogorska ni proevropska.
Novu Vladu potrebno je što hitnije formirati kako bi se Crna Gora pokušala izvesti iz pakla u koji je uvedena. Ali iz toga pakla neće je izvesti ni Temeljni ugovor sa SPC, ni ulazak u Otvoreni Balkan, ni ostali ciljevi partije koja je proizvela one što danas pružaju otvorenu podršku Putinu dok SNP centrala ćutke boga moli za Ruski i Srpski svet.
DPS kao najjača opoziciona i procrnogorska partija svoju podršku toj Vladi mora usloviti uspostavljanjem jasno definisanih ciljeva. A ti su ciljevi u apsolutnoj suprotnosti s onima koje nam je obznanio Joković. I to se jasno mora istaknuti. U uslovima globalne krize Crna Gora nema pravo na novu grešku.
Ciljeve ne mogu postavljati oni koji od osnivanja zagovaraju antievropsku, anti-NATO, prorusku i velikosrpsku politiku. Božena Jelušić ističe da je DPS trideset godina zarobio institucije dajući ih povlašćenim pojedincima. A što ćemo s Putinovim i Vučićevim pojedincima kojima je Vlada čiji je Ura bila ključni faktor zarobila odreda sve crnogorske institucije – i u vojnom i u policijskom i u obavještajnom i u prosvjetnom i u zdravstvenom i u svim drugim sektorima?! Ima li takva partija moralni kapacitet da uslovljava bilo koga?!
Pristajanje na Vladu u kojoj neće biti mjesta za DPS, SD i SDP, a u kojoj će vrata biti širom otvorena za sve eksponente antievropske, anti-NATO i anticrnogorske politike liše DF-a, u kojoj će izdanci politike Slobodana Miloševića diktirati prioritete i ciljeve, ne samo da je siguran put u propast no i izdaja nacionalnih interesa i ustavnom garantovanih vrijednosti.
Samo slijepi danas ne vide opasnost pred kojom se nalazi Crna Gora. Oni koji su 2015. i 2016. godine nasilnim putem pokušali spriječiti ulazak Crne Gore u NATO, što je onemogućeno pravovremenim institucionalnim odgovorom, danas imaju znatno lakši zadatak jer je njihovim i trudom Dritana Abazovića Crna Gora u ovome času gotovo bez institucija.
U novoj geopolitičkoj situaciji što ju je donijela Putinova invazija na Ukrajinu, jedini državnički odgovor na omču koju Putinova produžena ruka priprema oko crnogorskoga vrata može biti formiranje proevropske političke vlade koja mora zauzeti jasan stav prema izazovima s kojima se suočava društvo i država.
Umjesto izolacije DPS-a, SDP-a i SD-a, političkih partija koje su presudno uticale da Crna Gora uđe u NATO, oni koji tvrde da im je stalo do evropske Crne Gore moraju napraviti politički savez upravo s njima na jasnim principima borbe za evropske vrijednosti.
Preporučeno
Crna Gora nema vremena za nove političke eksperimente!
