Lažni američki diplomata je u ,,audiju“ novosadskih tablica NS 368 HD preko graničnog prelaza Dobrakovo izašao iz Crne Gore, nešto poslije 20 sati u petak. Zanimljivo: upravo u vrijeme kada je potpredsjednik Vlade i koordinator svih službi bezbjednosti Dritan Abazović pokušavao da na Javnom servisu objasni vlastite konekcije sa Simijanovićem.

Abazović je na RTCG priznao da je, navodno na njegov zahtjev, Agencija za nacionalnu bezbjednost izvršila provjeru podataka o Simijanoviću i utvrdila da ,,nije riječ o osobi koja je čista“. Ali je propustio da odgonetne enigmu: kako to da se Simijanović šetao Podgoricom nekoliko dana od hapšenja?

Kada se zna da je Ambasada SAD tri dana ranije u Pobjedi kategorično negirala da je Simijanović američki diplomata sa sjedištem u Beču, ako su Amerikanci zvanično negirali istinitost njegovog mejl naloga sa ekstenzijom @state.gov, ukoliko je zaista ANB upozorila da se lažno predstavlja, onda je neminovno pitanje – ko je i zbog čega dopustio da lažni diplomata tek tako izađe iz Crne Gore?

BEZ NADZORA

Sada je izvjesno da nad Stevanom Simijanovićem, kojem je zaprijećeno gonjenje zbog falsifikovanja isprava, nije bilo policijskog niti bezbjednosnog nadzora od časa kada je priveden u Nikšiću.

,,Bezbjednosni alarm“ se nije aktivirao ni kada je zvanično utvrđeno da nije američki diplomata, pa ni kada su stigle prve zvanične provjere iz službe, odnosno ANB-a.

Pozornost službe nijesu izazvali tekstovi Pobjede, čak ni onaj kojim je pokazano da je Simijanović u hotelu ,,Ambasador“ u Podgorici boravio u društvu Marije Havrilov, članice ekstremnog nacionalističkog srpskog Sabora ,,Zavetnici“, povezanog sa Kremljom i ruskom obavještajnom zajednicom.

Čudno ponašanje čelnika bezbjednosti. Tim prije što je Abazović u emisiji ,,Argumenti“ na Javnom servisu pričao kako je ,,diplomata“ Simijanović, nakon više susreta sa njim, lično posredovao da se u Crnu Goru dovede firma ,,Amerikan Balistik kompani“ (American Balistics Company) koja se bavi poslovima naoružanja i navodno ima NATO kod.

Bezbjednosna neopreznost bez presedana. Još i gore: koordinator svih službi bezbjednosti Crne Gore javno priznaje da je vodio, mimo zvaničnih kanala, razgovore sa navodnim američkim diplomatom o nabavci vojne opreme, bez prethodne provjere sa Ambasadom SAD u Podgorici. I bez konsultacija sa Ministarstvom odbrane, iako smo članica NATO što podrazumijeva rigorozne procedure?!

Izvjesno je: afera ,,lažni diplomata“ se ne može tretirati kao benigni bezbjednosni propust crnogorskih službi. Više liči na klasičnu akciju infiltriranja agenata u crnogorske službe bezbjednosti.

I, umjesto besprizornih prijetnji i napada na Pobjedu zbog otkrivanja afere, Abazović će poslanicima u crnogorskom parlamentu uskoro morati da objasni tajnovitost vlastitog djelovanja.

AMERICAN BALISTIC COMPANY

Kao i prirodu kontakata sa izvjesnim Aleksandrom Aleksom Maltenieksom, predstavnikom ,,American Balistics Company“, kojeg je Abazović pomenuo tokom emisije ,,Argumenti“ kao čovjeka koji je ponudio usluge svoje ,,renomirane kompanije“.

Takva kompanija zaista postoji sa sjedištem u gradiću Tajron, u Džordžiji. Abazović je tvrdio da posjeduje NATO kod, ali na profilu kompanije se pokazuje takozvani samo CAGE kod, koji se dodjeljuje dobavljačima ili odbrambenim organizacijama, kao i samim vladinim agencijama u SAD koji omogućavaju standardizovanu proceduru proizvodnje.

Bave se proizvodnjom municije kalibra 7,62 i 9 milimetara, a na njihovom profilu je zapisano da rade sa ,,vojnim i paramilitarnim organizacijama, odbrambenim bezbjednosnim agencijama i ambasadama…“

U toj ,,renomiranoj kompaniji“ ukupno rade – tri zaposlena?! Od kojih su dvojica braća – Kris i Aleks Maltenieks (Kris and Alex Maltenieks), a moguće da je upravo Aleks (Aleksandar) ostvario kontakt sa Abazovićem.

Valjda na engleskom jer, braća znaju i druge jezike. Sudeći po tviter nalogu Alex-Aleksandra, dobro zna i govori – ruski jezik i često tvituje i retvituje sa ruskim prijateljima!?

Kakva je veza Simijanovića sa braćom Maltenieks, da li je lažnom diplomati ta kompanija omogućila ekstenziju Stejt Dipartmenta na ličnom mejl nalogu, teško da će utvrditi crnogorska istraga – Simijanović više nije u Crnoj Gori!

To, međutim, ne znači da će se potpredsjednik Vlade Abazović i vrh Agencije za nacionalnu bezbjednost, prevashodno direktor Dejan Vukšić, izvući bez dodatnih pitanja koja traže precizna objašnjenja.

RUSKI PRSTI 

Prvenstveno o stvarnoj ulozi i pregovorima Abazovića sa Simijanovićem, američko-srpsko-crnogorskim državljaninom koji je u Crnoj Gori bio na nekom tajnom zadatku.

Po svim dostupnim podacima, Simijanoviću je priča o nabavci municije preko američke kompanije bila samo paravan. I nije mu prvi put da šparta Zapadnim Balkanom kao američki diplomata.

Prema informacijama Pobjede iz više izvora, Simijanović je kod inostranih obavještajnih službi evidentiran kao agent ruske obavještajne službe, koji se – kao američki državljanin a pod maskom američkog diplomate – kretao kroz više država članica NATO, pokušavajući da ostvari kontakte u institucijama tih država a preko njih i u institucijama NATO.

– Predstavljajući se kao američki diplomata, djelovao je na štetu država članica NATO, nudeći usluge raznih američkih kompanija sa kojima navodno ima konsultantske ugovore, pokušavajući tako da prodre u sistem NATO – kaže za Pobjedu strani obavještajni izvor.

Možda ove informacije daju precizniju sliku o stvarnim akcijama Stevana Simijanovića u Crnoj Gori i njegovim vezama sa Beogradom i Moskvom.

PARLAMENTARNA ISTRAGA 

Onda je tek sumnjivo da Simijanovića, nakon privođenja u Nikšiću, niko nije zvao. Niti je policija podnijela prijavu, niti je tužilaštvo, nikšićko ili podgoričko pokrenulo postupak.

Niko iz državnih institucija zaduženih za bezbjednost, niko iz Ministarstva unutrašnjih poslova na čijem je čelu Sergej Sekulović, nije se udostojio da provjeri: kako je Simijanović, kao američki i srpski državljanin, dobio 27. januara crnogorsku ličnu kartu; da li je imao registrovano prebivalište, da li je odrađena redovna provjera…

I da li mu je neko iz vrha vlasti, blizak obavještajnim strukturama, ,,završio posao“ dobijanja lične karte?

Možda će dio odgovora na ove intrigantne bezbjednosne propuste uspjeti da saznaju poslanici crnogorskog parlamenta. U nedjelju 14. februara, bivši ministar odbrane i poslanik DPS-a Predrag Bošković zatražio je javno informacije od premijera Zdravka Krivokapića i v.d. direktora Uprave policije Veska Damjanovića – kakva je uloga BIA u izboru direktora UP, nagovještavajući da je jedan od kandidata, Zoran Brđanin, ,,prijedlog Simijanovića i najozbiljniji kandidat za tu poziciju“.

Bošković pita i da li je ,,čovjek koji je glumio američkog diplomatu, preko nekih visokorangiranih zvaničnika koalicije „Crno na bijelo“, došao da kadrira u bezbjednosnom sistemu Crne Gore, a da je priča o prodaji oružja smišljena kao paravan“?

Za sada iz Vlade Crne Gore ili ANB-a nije bilo odgovora na upit Boškovića.

Juče se, saznaje Pobjeda, predsjednik SDP-a i član Odbora parlamenta za bezbjednost Raško Konjević obratio dopisom Dejanu Vukšiću, direktoru Agencije za nacionalnu bezbjednost. Shodno članu 3 i 4 Zakona o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane, Konjević je zatražio da mu se omogući uvid u podatke kojima raspolaže ANB o Simijanoviću.

Pitanja se množe, sve više ljudi hoće informacije o aferi „lažni diplomata“. Sada su na potezu u vrhu ANB-a i Vlade: da li će i dalje pokušati da zataškavaju stvari ili će konačno pokrenuti istragu o ulozi Simijanovića, ali i čudnom, zakulisnom ponašanju i potezima koordinatora svih službi bezbjednosti Dritana Abazovića.

Ako je Simijanović izbjegao iz Crne Gore, to ne znači da su tragovi uništeni.