Video
Eraković je istakao da držanje u tajnosti „sadržaja ugovora sa Crkvom Srbije“ povećava sumnje da bi moglo doći do narušavanja ustavnosti i zakonitosti, kao i principa ravnopravnosti kroz favorizovanje ili diskriminaciju nekih vjerskih zajednica. Poručio je da Crnogorska pravoslavna crkva mora imati jednaka prava i poziciju kao i sve druge vjerske zajednice.
Kako komentarišete to što javnost još ništa ne zna o pregovorima sa SPC, niti ko učestvuje u njima, a najavljuje se skoro potpisivanje ugovora. Kako to komentarišete, zašto se drži u tajnosti sve to?
Crnoj Gori je u interesu da ima ugovore sa svim vjerskim organizacijama, a pojedini su već zaključeni i ratifikovani. Tako bi trebalo, na ugovorni način, definisati i odnos države prema Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, kao i sa Crkvom Srbije. To nije i ne može biti sporno.
Ono u što postoji sumnja dijela javnosti – laičke, ali i stručne – jeste da bi moglo doći do narušavanja ustavnosti i zakonitosti, kao i principa ravnopravnosti kroz favorizovanje ili diskriminaciju nekih vjerskih zajednica. Te sumnje dodatno rastu jer se sadržaj ugovora sa Crkvom Srbije drži pod velom tajne. Zašto se taji, pitanje je za Vladu. Ono što nikako nije tajna jeste stav DPS-a da protivustavni i protivzakoniti akti nikada neće imati našu podršku.
Da li bi trebalo o ovakvoj vrsti ugovora otvoriti parlamentarnu raspravu?
Formalno-pravno, skupštinska rasprava o ovim ugovorima nije obaveza, ali kao mogućnost postoji iniciranje rasprave. To je u skladu sa nadležnostima Skupštine, ali ne zavisi samo od DPS-a.
Mogla bi se, dakle, rasprava završiti zaključcima gdje bi jedan bio, primjera radi, prijedlog da se objavi tekst i povede javna rasprava prije potpisivanja.
Ako bude potpisan ugovor koji nije usklađen sa političkim stavovima DPS-a, hoćete li uskratiti podršku Vladi? I da li će se DPS zalagati da se potpiše ugovor sa CPC?
Nije, primarno, stvar u bilo čijim političkim stavovima, nego su, potencijalno, u pitanju ustavnost i zakonitost. To nije pitanje bilo čije političke volje. Procedure su tu jasne, i samim tim i odgovor na Vaše pitanje.
U ovakvom društvenom i političkom trenutku u Crnoj Gori i svijetu, svakako da bi svu našu energiju i pažnju dominantno trebalo usmjeriti ka evropskim integracijama i rješavanju životnih problema građana. Tajnim i drugim postupcima, poput ovog, samo se dodatno narušava klima u društvu i rastu podjele.
Iz prethodnih odgovora jasno je da CPC mora imati jednaka prava i poziciju kao i sve druge vjerske zajednice.
Zašto je ,,Otvoreni Balkan“, po mišljenju Vaše partije, nepovoljan za Crnu Goru i kako komentarišete najavu iz Vlade da će se formirati radna grupa koja će analizirati tu inicijativu?
Crna Gora je, od kada je obnovila nezavisnost, pa čak i prije, u godinama građanskog rata, glasni zastupnik saradnje i dobrih susjedskih odnosa u regionu. Ne samo na riječima, nego, mnogo važnije, na djelu. Dio te naše neupitne i snažne opredijeljenosti potvrdili smo i pristupanjem Berlinskom procesu za koji smatramo da je optimalna inicijativa imajući u vidi da države Zapadnog Balkana namjeravaju da pristupe Evropskoj uniji.
Crna Gora je, a to je sada u Briselu ponovio i predsjednik države, u stanju da i u narednom periodu bude država koja će prednjačiti na evropskom putu i koja će biti promoter evropskih vrijednosti u regionu. Ne nikako samo deklarativno, nego, je citiraću predsjednika Đukanovića „važno da svaka država shvati da s obje noge mora biti na strani temeljnih evropskih vrijednosti“.
,,Otvoreni Balkan“ je tek mimikrija, u eri fejk ideja, ova je baš takva. Kod nas postoji opravdano nepovjerenje i prema nekim od inicijatora ,,Otvorenog Balkana“. ,,Otvoreni Balkan“ i ,,srpski svet“, iz perspektive Crne Gore su sinonimi – pojmovi istog značenja. Iz istih razloga zbog kojih se protivimo ,,srpskom svetu“, protivimo se i ,,Otvorenom Balkanu“.
Bude li i ova vlada, kao i prethodna, željela da na sebe navlači hipoteku ,,srpskog sveta“, onda ne može da se nada drugačijem našem odgovoru nego onom sa kojim se suočila i vlada Zdravka Krivokapića.
U skupštinskoj proceduri je inicijativa za pokretanje parlamentarne istrage o dešavanjima na Cetinju 4. i 5. septembra prošle godine. Kada možemo očekivati da će se Skupština izjasniti o tome i očekujete li da će biti prihvaćen prijedlog?
Stav DPS-a je jasan – očekujemo istragu, sve ćemo učiniti da do nje dođe. Moramo znati šta se sve tada događalo. Da li je u pitanju „samo“ neznanje i zluradost ili su u sve upleteni i elementi veleizdaje.
DPS je, iako pojedinačno najjača partija, izgubila vlast u više gradova gdje je ranije činila većinu. Slijede u oktobru lokalni izbori u više opština. Šta očekujete?
Zagledani u statistike, sondaže i dnevne taktike mi, često, prenebregavamo suštinu. Crnogorsko društvo je, kako vidim, na još jednoj prekretnici – hoće li ostati društvo građana ili će, sasvim, skliznuti u državu naroda. Od toga zavisiće i izborni rezultat DPS-a ali i, što je mnogo važnije, budućnost našeg društva.
Građanin je pojedinac svjestan svojih prava i obaveza, narod je stopljena masa ljudi iz koje se ne štrči, ali se računa na korist od moći te masovnosti. Što je društvo manje emancipovano, taj je jaz značajniji. Svi smo svjedoci da naše društvo nije emancipovano u mjeri u kojoj bismo željeli. Sad, možemo o tome kolika je odgovornost partije koja je 30 godina bila na vlasti, ali prije toga da ne zaboravimo – ovo je društvo u kojem su se neke godine računale kao gladne godine, društvo u kojem je, da parafraziram Bora Krivokapića, kralj Nikola, nakon 58 godina vladavine sa Podgoričke skupštine izašao sa nula glasova, društvo u kojem su generacije imale tek tri-četiri opismenjena, gdje je prije 50-60 godina bilo tek 200 televizora. Poenta je da se u emancipaciji ne mogu, tek tako, preskakati etape i izgubljeni vjekovi. DPS proizilazi iz te i takve Crne Gore.
Mi kao partija nosimo taj, da tako kažem, DNK. Ono što je ovo društvo, budimo pošteni, dominantno nošeno na leđima DPS-a, postiglo – jeste stvaranje te neke racionalne paradigme. Od mitova o nebeskom narodu, ipak smo stigli dotle da je veći dio društva stao iza Ustava koji nas definiše kao građane, kao jednake, kao slobodne u svojoj volji i pri svim izborima. Te vrijednosti danas su ugrožene i to je ono oko čega treba da se okupljamo.
DPS mora i, ja to vidim i u tome učestvujem, da u hodu ispravlja svoje sistemske probleme i da, zbog 150.000 ljudi koji nas glasaju, predvodi to okupljanje oko ideje da moramo da odbranimo vrijednosti ovog društva.
Svjestan sam, naravno ne samo ja, nego i mnoge moje partijske koleginice i kolege, da te vrijednosti nijesu samo antifašizam, sekularizam i evroatlantska orijentacija, nego i ideja, cilj da ovo društvo bude sa približno jednakim šansama za što veći broj ljudi u svim generacijama. Ideja o tome da smo pred zakonima apsolutno jednaki, kao i u tome da nam šanse za školovanje, za liječenje, za zapošljavanje, za međusobno razumijevanje i poštovanje moraju biti jednake.
Da ponovim, od svijesti u ovom društvu o tome što na izborima ustvari biramo – pravo na građansku kičmu ili bezimenost mase koja će se, da i to ne zaboravimo, utopiti u neku veću masu – od svijesti o tome zavisi odgovor na Vaše pitanje.
Nedavno je DPS proslavio 31 godinu postojanja, ali partija još nije, po ocjenama analitičara, dovoljno reformisana. Jeste li stali sa reformama u partiji i zašto?
U formulaciji Vašeg pitanju, kao da ste presudili reformama u DPS-u. Ne presuđujte tako brzo. Ni Vi, ni ostatak javnosti. Kritikovanje DPS-a postalo je omiljeni nacionalni sport. Ne vidim da je Crnoj Gori zato bolje. Treba, a to jeste dio reforme i društva i DPS-a, da stvarima pristupamo drugačije.
Više puta sam već rekao, vjerujem da je nastupilo vrijeme u kojem moramo više i motivisanije slušati jedni druge – mi naše birače, a oni nas, kada moramo sa mnogo više hrabrosti i strasti raditi sa svim saveznicima kojima je stabilna, evropska, antifašistička i građanska Crna Gora cilj, kada moramo ohrabriti svakog ko želi da se ovdje normalno živi – u svakom smislu. Dok ne budemo imali ovakvo društvo sa reformama, moramo da nastavimo i ja ih podržavam. Očekujem razumnost i poštovanje unutar, najšire shvaćenog, korpusa svih koji žele Crnu Goru kao članicu EU, sa kvalitetom života i suživota koji idu u korak sa tim. To je naš konačni cilj.
Partijska angažovanost ne umanjuje kvalifikacije
Vidite li problem u zapošljavanju „po dubini“ od kojeg nijedna vlast ne odustaje? Ako DPS zamijeni kadrove DF-a i Demokrata, da li je to partijsko zapošljavanje koje je praktikovala i prošla vlast?
Veći dio života posvetio sam, i još to činim, učenju i usavršavanju. To više od bilo kojih riječi svjedoči koliko mi je stalo do stručnosti. S druge strane, ne pristajem na to da sam, budući partijski angažovan, manje kvalifikovan od koleginica ili kolega koji to nijesu.
DPS je partija koja okuplja najviše ljudi, time i onih iz kategorije stručnjaka u svim oblastima. To je, naprosto, brojiva činjenica. Ako pogledam svoju struku, medicinu, mogu da samo da kažem da sam neizmjerno ponosan na koleginice i kolege koji su, pored posla kojim se bave, našli motiva i vremena da učestvuju i u politici. Ne mislim da bi trebalo da se zbog toga ikome pravdaju.
S druge strane, veoma jasno čujem poruke i našeg članstva i društva najšire da ovo mora i treba da bude sredina u kojoj će svako ko vrijedi – nezavisno od partije ili pola ili nacije ili bilo kog drugog kriterijuma, osim znanja – imati barem približno jednake šanse da upravlja i odlučuje.
Preporučeno
Moramo naći dobru mjeru u tom smislu – da partijsko članstvo niti uvećava, niti umanjuje šanse u ovome o čemu govorimo.
