Nikad više 1916! Nikad više okupacija! Slavimo oslobodilačku 1918., poručio je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije u intervjuu za “Novosti”.

Kako je kazao, žali što ovi događaji “umjesto da spajaju – dijele Crnogorce”, ali računa da će, ipak, razum pobijediti i oni koji su u zabludi, kako kaže, shvatiti da je 1918. godina slobode koju treba slaviti.

“Čudna se hajka vodi oko Boke kotorske i njenog oslobođenja u kojem su učestvovali ne samo srbijanska vojska nego prije svega dobrovoljci koji su bili na Solunskom frontu. Oko hiljadu njih je bilo upravo iz Boke. Moj predak Jovan Radović bio je na čelu Topličkog ustanka, i on je kao vojvoda i komita, sa Milinkom Vlahovićem, ratovao protiv okupatora i oslobodio grad Nikšić. E, to su ljudi koje današnja vlast proglašava okupatorima”, kazao je Amfilohije.

Kako dodaje, oni koji tvrde da je 1918. Crna Gora „nestala“ sa lica zemlje, oni su u zabludi.

“Te 1916. desila se izdaja kralja Nikole, zbog čega je on posle izgubio vlast u Crnoj Gori. I sukob 1918/19. nije bio kao ovaj što se danas vodi u Crnoj Gori, na nacionalnoj, jezičkoj osnovi, već isključivo dinastički, između ljudi koji su se zakleli na vjernost kralju Nikoli. Među njima je bio i Krsto Zrnov Popović, koji je predvodio pobunu na Cetinju, uz podršku grupe Italijana, kojima nije bilo stalo do nezavisne Crne Gore i kraljevine, nego da Dalmaciju i Boku kotorsku prisajedine Italiji”, naglašava Amfilohije.

Na pitanje novinara “Novosti”, da li je kralj Nikola ugradio sebe u oslobođenje Crne Gore i ujedinjenje sa Srbijom, Amfilohije odgovara – “Svakako, i to naročito preko oslobođenja Kosova i Metohije, Skadra, sa srbijanskom vojskom.”

“I sve što je napisao, počev od himne ‘Onamo, namo’, to svjedoči kakav je njegov odnos bio prema Mihailu Obrenoviću. Moram reći da je vladika Rade političaru i diplomati Matiji Banu rekao 1847, kada je ovaj iz Dubrovnika polazio za Beograd, da kaže Aleksandru Karađorđeviću da treba da ide u Prizren za kralja, a vladika u Peć za patrijarha. U tom duhu se odvijala sva istorija Crne Gore. Kralj Nikola je postavio Gavrila Dožića za prvog mitropolita poslije ukidanja Pećke patrijaršije 1766. godine”, dodaje on.

Prema njegovm riječima, suludo je pomisliti da je srpska vojska okupirala Crnu Goru.

“Kako, kada je Srbija bila zemlja mučenica, koja je u to vrijeme svakog trećeg svog vojnika izgubila na ratištu. Nije ona sama oslobodila Crnu Goru, već su u tom činu učestvovali i Englezi, Italijani, Amerikanci, Francuzi, i svi zajedno dali ogroman doprinos”, rekao je mitropolit crnogorsko-primorski.

Komentarišući inicijativu Crnogorskog pokreta koji su naveli da bi Srbija trebalo da plati odštetu Crnoj Gori zbog Velikog rata i „aneksije“, Amfilohije kaže da taj isti zahtjev treba da upute Americi, Engleskoj, Francuskoj, Italiji.

“Jer su njihovi vojnici takođe učestvovali u oslobođenju Crne Gore i Balkana. Vidite, kralj Aleksandar Karađorđević, unuk kralja Nikole, ideju svoga dede o granicama Crne Gore zaokružio je u okvirima Zetske banovine. Njoj je 1939. pripadao Dubrovnik, kao i Hercegovina. Od Stona do Prizrena je bila Zetska banovina. A to svi zaboravljaju”, dodaje on.

Amfilohije se osvrnuo i na zabranu ulaska u našu državu akademiku Matiji Bećkoviću.

“I to je dio hajke koja će, nadam se, prestati. Niko Njegoša nije toliko afirmisao kao Matija Bećković, i sada mu ne daju da uđe u Crnu Goru!? Ali evo, nema mjesta u školama ni za Desanku Maksimović, Jovana Dučića, Zmaja… Umjesto njih uveli su neke za koje nikada nisam čuo, uz poštovanje njihovoj pripadnosti. Šta ćemo, došao je takav trenutak. Vidi se šta je sve isplivalo na površinu”, kazao je za “Novosti” Amfilohije.

Amfilohije je kazao i da je crkva Svete Trojice na Rumiji, crka koja “grli istok i zapad, sjever i jug i donosi blagoslov svima koji tu žive, bez obzira na to kako se oni osjećaju i kojoj vjeri i narodu pripadaju”.

“Zgaziti tu ljubav mogu samo ljudi koji su bez Boga i bez duše. Ja se u Boga nadam da to neće uraditi ova crnogorska vlast i da to neće učiniti ni naša braća Albanci oko Ostrosa, koji su bili čuvari te svetinje i nosioci krsta čak i kada su primili islam”, zaključuje Amfilohije.