Video
“Pojam se često koristi veoma široko, ponekad kao sinonim za dezinformacije ili politički pritisak, iako je riječ o znatno kompleksnijem obliku djelovanja. Najjednostavnije rečeno, hibridno djelovanje predstavlja istovremeno ili koordinisano korišćenje različitih instrumenata radi uticaja na neku državu, njene institucije i društvo, bez otvorenog vojnog sukoba”, pojasnili su.
Prema njihovim riječima ti instrumenti mogu biti politički, medijski, informacioni, ekonomski, vjerski, sajber, bezbjednosni ili društveni.
“Ključna karakteristika hibridnog djelovanja jeste da njegovi kanali najčešće ne funkcionišu odvojeno. Politička inicijativa može biti pojačana kroz medije, dezinformacije i društvene mreže, podržana djelovanjem različitih društvenih ili vjerskih struktura i praćena ekonomskim ili drugim pritiscima. Upravo kombinovanje više instrumenata omogućava da se efekat jednog događaja višestruko poveća”, navode iz DFC-a.
U analizi objašnjavaju kako se ti kanali povezuju, zašto cilj najčešće nije velika kriza nego postepena erozija povjerenja u institucije, i koji su ključni indikatori po kojima se hibridno djelovanje prepoznaje.
“Jer kritikovanje vlasti, protest, politička inicijativa, rad medija ili djelovanje vjerske i nevladine organizacije nijesu sami po sebi hibridno djelovanje. Prijetnju čini obrazac, a ne pojedinačan čin. Nekritičko korišćenje pojma vodi njegovoj relativizaciji i otežava prepoznavanje stvarnog hibridnog djelovanja onda kada se ono zaista dešava”, ukazuju.
Dodaju da je Crna Gora tokom prethodnih godina bila izložena različitim oblicima hibridnog i malignog stranog uticaja, pri čemu se kao najznačajniji spoljni akteri izdvajaju Rusija i Srbija.
Kada je riječ o Rusiji navode da je djelovanje je dominantno usmjereno na slabljenje zapadne integracije regiona, povjerenja u NATO i Evropsku uniju i održavanje političke nestabilnosti koja ograničava sposobnost država da se čvršće vežu za Zapad.
Ističu da Srbija raspolaže znatno neposrednijom infrastrukturom uticaja u Crnoj Gori, kroz političke, medijske, vjerske, ekonomske i druge društvene veze.
“Ruski i srpski interesi nijesu identični, ali se u pojedinim segmentima preklapaju i međusobno pojačavaju”, piše u analizi.
Kada je riječ o Hrvatskoj Albaniji navode da uporedivi obrasci nijesu registrovani.
“Postojanje bilateralnih sporova, različitih interesa ili političkih neslaganja između država ne može se samo po sebi kvalifikovati kao hibridna prijetnja. Upravo nekritičko korišćenje tog pojma može dovesti do njegove relativizacije i stvaranja pogrešne slike da svaka politička tenzija, nepovoljna odluka ili spor sa susjednom državom predstavlja hibridni napad”, naglasili su.
Ako se, kako smatraju, pojam hibridnih prijetnji počne koristiti kao politička etiketa za različite unutrašnje i spoljnopolitičke sporove, ne samo da se zamagljuje javna debata, već se otežava i prepoznavanje stvarnog hibridnog djelovanja kada se ono zaista dešava.
“Ukoliko državne institucije raspolažu operativnim saznanjima o postojanju hibridnog djelovanja, neophodno je da takvu prijetnju precizno identifikuju. Bez toga izjava o hibridnom djelovanju ostaje tvrdnja koja se ne može ni provjeriti ni osporiti”, jasni su oni.
Poručuju da je neophodno jasno informisati javnost.
“U mjeri u kojoj bezbjednosni interesi to dozvoljavaju. Nedorečenost otvara prostor za spekulacije o pitanju nacionalne bezbjednosti”, naveli su.
Kažu da treba zazlikovati sukob od uticaja.
Preporučeno
“Za malu i politički polarizovanu državu u završnoj fazi evropskih integracija, sposobnost da razlikuje legitimni politički sukob od organizovanog spoljnog uticaja jedan je od ključnih elemenata otpornosti”, zaključuju iz DFC-a.
