Video
Abazovićeva idealna vlada bi bila sastavljena od pokreta URA, SNP-a, SDP-a i manjinskih partija, pri čemu bi podršku dobio od SD-a i DPS-a. Sučen sa ucjenama Jokovićeve stranke da u vladu ne želi da vidi SDP i SD, naravno ni DPS, mandatar mora da odluči ili je već odlučio. Da li da valorizuje čekanje SNP-a, smjesti ih pored manjinskih partija i liste Crno na bijelo, i za takvu vladu zatraži podršku od DPS-a, SD-a i SDP-a, ili da odbaci SNP i napravi ono što je možda trebalo prije dvije godine, vladu nesumnjivo proevropskih i procrnogorskih partija.
Jasno je da SNP mora ucjenu natezati do maksimuma, jer je ulazak u manjinsku vladu preveliki rizik za partiju u susret beranskim izborima, gdje rizikuje da ostane u opoziciji. Ovako, dižući svoju cijenu, čini zapravo predizborni marketing za grad na Limu, kako ne bi bio detronizovan. Zato ima toliko priče i insistiranja oko Temeljnog ugovora sa SPC, popisa, Otvorenog Balkana….
Naravno uz ove tri, za partiju važne stvari, Joković dodaje i poneki zakon kao i integracije u EU, šta god značila ta integracija u njegovoj interpretaciji. Jer se u EU ne možeš integrisati ako ne definišeš svoj odnos prema ruskoj agresiji na Ukrajinu, ako ne podržiš i uvedeš sankcije Putinu, jednom riječju, ne možeš ići ka nekom savezu a suštinski ignorisati vrijednosti i činjenja tog saveza. Da sada ne govorimo o tome šta Joković i njegovi misle o ratu na Balkanu, o Srebrenici, o Ratku Mladiću, o Crnogorcima koji su zapravo Srbi i tako dalje i tome slično.
Naivno je pomisliti da Zapad ne zna za vrijednosti koje baštini SNP, te da sa podozrenjem pa i nepovjerenjem gledaju na tu stranku. Ipak, vjerovatno će zažmuriti na jedno oko, a ne bi im to bilo prvi put, pa će retoriku i ucjenjivački korpus SNP-a staviti u folder beranskih izbora i moguće eskalacije, a u svjetlu najave blokade CG od strane DF-a. Zapad računa da je bolje sada da imaju SNP na ovoj ovamo strani, a evoluciju da ostave za neko drugo vrijeme. Uostalom, nije ni zanemarljivo da u najavljenim činjenjima DF-a i Demokrata ne bi bilo prosrpskog SNP-a, čime bi taj blok izgubio mnogo.
U formiranju vlade Abazović vjerovatno kalakuliše i sa rasporedom snaga unutar budućeg kabineta. S obzirom na to da voli ulogu game changera, treba da nađe formulu kako bi bio tas na vagi dva pola – SNP-a s jedne i manjinskih partija sa druge strane. U toj kombinatorici kalkulacija mora biti takva da spoljnju politiku, bezbjednost, obrazovanje, pravdu… ostavi za svoje kadrove, a SNP da rasporedi na resore koji imaju znatno manji uticaj na spoljnopolitički kurs Crne Gore.
I kada se sve ovo iskombinuje i nasloži, veliko je pitanje da li će DPS, SD i SDP dati podršku za manjinsku vladu. Nada je u tzv “međunarodni faktor” i ubjeđivačku moć ambasada, čije reakcije smo već čuli i koje su išle u pravcu da CG nema vremena da čeka te da će buduća, manjinska vlada imati podršku i Vašingtona i Brisela.
Posebna je priča deblokada Skupštine, gdje trenutno stoluje jedan od najdisciplinovanijih partijskih vojnika DF-a Strahinja Bulajić. Rekao je i ostao pri tome, da sjednicu neće zakazivati dok se ne dogovori ono što odgovara DF-u i pomalo Demokratama. Opcija je da sjednicu zakaže Ervin Ibahimović na čija pleća će pasti ogroman teret jer su metu na njegovo čelo već počeli da šaraju deefovci i Demokrate. To čelo nije samo od lidera jedne manjinske partije već i cijelog jednog naroda u CG, što dodatno komplikuje stvar i budi zebnju u moguće reakcije parapolitičkih organizacija i ogranaka DF-a. Drgačije bi bilo da tu sjednicu zakaže druga potpredsjednica Branka Bošnjak, koja je već rekla da Bulajić treba da zakaže sjednicu za izbor nove vlade, ali da Ibrahimović to ne bi smio da učini, jer je, prema njenim riječima, suprotno pravnim normama.
Vjerovatno je sve ovo jasno i mandataru Abazoviću koji, zajedno sa zapadnim saveznicima, pokušava da nađe formulu koja funkcioniše. Niko nije ni rekao da je lako pomiriti nepomirljivo i spojiti nespojivo, ali je u crnogorskom slučaju možda potrebno tražiti neka srednja rješenja i smatrati ih prosto fazom, etapom, do konačnog i sveobuhvatnog rješenja. No, činjenica je da u uslovima totalnog geopolitičkog haosa, te sunovrata svjetske ekonomije, Crna Gora, pa i mandatar, nema pravo na polovična rješenja, niti na etape i odugovlačenje. Potrebne su hitne, precizne i hrabre odluke, bez politikanstva i kalkulacija oko manje vrijednih stvari u ovom trenutku. Nije pitanje da li će preživjeti SNP, DPS, URA ili bilo koja partija, pitanje je da li ćemo “preživjeti” mi kao država i društvo.
Preporučeno
