Video
Dođe i taj dan, SNP je prelomio. Mjesec i po je prošlo od kada je lider SNP-a Vladimir Joković najavio da će ta partija “uskoro” saopštiti stav o manjinskoj vladi. To uskoro se pretvorilo u 45 dana prelamanja opštinskih odbora od Pljevalja do Ulcinja da bi juče na Glavnom odboru ubjedljivom većinom odlučeno da Joković pregovara o ulasku u 43. vladu. Reklo bi se nepotrebno odugovlačenje, jer je CG u međuvremenu izgubila mogućnost da bez pravnih zavrzlama zakaže vanrednu sjednicu parlamenta, izabere predsjednika Skupštine i novu vladu. Ali šta je tu je, ko zna kako bi GO glasao da se odlučivalo krajem januara, a ulazak SNP-a u priču može biti od velike koristi podijeljenoj Crnoj Gori. Da li je sve to vrijedjelo saznaćemo u danima i mjesecima koji su pred nama.
Čini se ipak da predstoji teži dio posla. Prije svega, zakazati sjednicu Parlamenta u uslovima kada je predsjedavajući Strahinja Bulajić odbio da to učini pa i po cijenu ekonomskog standarda građana. Pisanje Standarda da bi sjednicu mogao zakazati drugi potpredsjednik Ervin Ibrahimović kasnije je potvrdilo više učesnika procesa formiranja nove vlada, a među njima, svakako najmjerodavniji u ovom trenutlku, game changer, mandatar Dritan Abazović.
Iako je više pravnika i sada zvanično nova manjina osporila pravo lideru BS-a da to uradi, prema saznanjima Standarda on bi to mogao uraditi tokom naredne nedjelje. Prije toga, kaže više sagovornika Standarda, uslijediće razgovori sa Bulajićem i pokušaji da se privoli, natjera, ubijedi, zamoli da to uradi on. Ipak, računajući na fanatičnu partijsku disciplinu predsjedavajućeg Parlamenta, ali prije svega uzimajući u obzir njegove “vannastavne” aktivnosti ogledane u ispijanju kafe sa ruskim šijunima po danilovgradskim kafanama, nameće se da će to ubijeđivanje biti jalovo. Međutim, sagovornik Standarda tvrdi da se neće mnogo gubiti vremena na Bulajića, te da će se ići na opciju “B”, u kojoj će Ibrahimović zakazati sjednicu.
Nepotrebno je mjeriti vrelinu krompira koji će u ruke tutnuti lideru BS-a, ali vrijeme je prelomno i traži “žrtve”, a Ibrahimović skoro da nema drugu opciju. Ipak, iza njega i njegove odluke stajaće većina Crne Gore. Ona prozapadna, proevropska, ona Crna Gora kojoj je bliži Brisel od Moskve i koja ruski spisak na kojem je CG označena kao neprijateljska država, doživljava zapravo kao privilegiju, s obzirom na to u kojem društvu se nalazi.
Do formiranja vlade ostalo je više dilema koje, čini se, i nije toliko teško riješiti. Prije svega, ko će činiti 43. vladu. Lider SNP-a Vladimir Joković je prošlog petka jasno rekao da oni neće participirati u njoj ako tamo bude SDP i SD. Ni SDP nije ostao dužen pa je učešće SNP-a označio kao glavnu prepreku za njihov doprinos u manjinskoj vladi. Ideološke razlike između SNP-a i SDP-a su velike ali ih možda podjela karata u Karađorđevoj bude privoljela da skup razlika ostave za kasnije obračune.
Jedan od sagovornika Standarda upućen u formiranje vlade tvrdi da bi se glasanje za njen izbor moglo desiti do 20. marta, što znači da se sve navedene radnje moraju dešavati vrlo brzo.
S druge strane, bili bi krajnje naivni kada bi i pomislili da će DF i Demokrate sve ovo ispratiti sa tribina, uz dobacivanje i negodovanje. Odgovor će biti sigurno žustriji uz prijetnju da, sportskim rječnikom rečeno, istrače na teren i naprave metež.
Demokrate već šetaju Crnom Gorom i od trga do trga poručuju da neće moći kako je Dritan zamislio. Koliko god su crnogorskih i zastava EU podijelili, te u prvi plan ispred Hrama srpske crkve izbacili dva Bošnjaka, Dženana Kolića i Albina Ćemana, Demokrate ne mogu da sakriju srastanje sa proruskim i prosrpskim snagama u DF-u. Osim toga, sudeći prema broju prisutnih na tim skupovima, jasno je da nemaju snagu za ozbiljniji pritisak. Očito je da baza, glasači, te partije imaju pomiješana osjećanja, te da ne mogu da progutaju baš sve.
Demokratski front gura svoju priču. Njihov adut je, kako kaže lider Andrija Mandić, deset hiljada aktivista spremnih da blokiraju Crnu Goru. Nije Mandić to rekao tek onako. Poslao je poruku Beogradu i Moskvi koliko on može i šta može da uradi, a za ostalo da se pobrine neko drugi. I drugi lider, Slaven Radunović sinoć je, kritikovao odluku GO SNP-a, tvrdeći da će ta partija nestati te da će to najprije pokazati izbori u Beranama. Ranije je najavio “neviđene” proteste ako se odbije prelazna vlada, ne navodeći kako će ta pobuna biti ” neviđena”.
Ne treba svako zanemariti ni geopolitički kontekst dešavanja u Crnoj Gori. Ne mali broj analitičara pa i zvaničnika EU, NATO-a označilo je Crnu Goru, odnosno Balkan, kao novo tačku destabilizacije nakon ruske agresije na Ukrajinu. Crna Gora je sada legitimna meta, jasno označena spsikom ruskih neprijatelja, što znači da bi djelovanje protiv nje bilo posve prirodno. Ne treba, naravno, očekivati da će nekakve združene rusko-srpske trupe navaliti na Crnu Goru, ali ako je ko iskusan u angažovanju “parasnaga” to su Rusija i Srbija. Tu su majstori, i jedni i drugi. Osim toga Crna Gora je NATO država, a iz tog saveza je jasno postavljena crvena linija u riječima jednog od čelnika koji je rekao da će Alijansa “braniti svaki pedalj NATO teritorije”.
Iz svega napisanog da se zaključiti da je brzo formiranje vlade, uključivanje što većeg broja činilaca na konsolidaciji državnih organa, te radu na ključnim temama koje ne trpe odugovlačenje, potrebno kao kiseonik. Ako se dopusti da se stvar valja u dužem vremenskom periodu, ne gine nam makar mali cunami koji bi malu Crnu Goru sa skromnom demokratijom i slabašnim institucijama mogao potpiti.
Preporučeno
