Video
S tim u vezi, mnogi misle da je rješenje ”crnogorskog pitanja“ u tome da pridobijete one iz susjednog tabora, prevedete ih u svoj i tako ostvarite dominaciju. Smatram da je to pogrešno. Dominacija se, u ovom slučaju, ostvaruje jedino kvalitetom i superiornošću vašeg bloka, a ne dovlačenjem u njega preobraćenika iz suprotnog. Zato je važnije raditi na kvalitetu sopstvenog bloka, nego na diskreditaciji suprotnog – kaže u intervjuu Pobjedi crnogorski istoričar i profesor crnogorskog Univerziteta Živko Andrijašević. Ističe da je projekat ”Srpski svet“, ali pod drugim imenom, dio naše prošlosti, jer smo mi već skoro dvije stotine godina dio srpskih političkih projekcija i tajnih programa.
– Bio je ,,srpski svet“ i dio naše sadašnjosti u prethodnih trideset godina, a biće, nesumnjivo, i dio naše budućnosti. I tada i danas, cilj je od Crne Gore napraviti politički dominion. Za ostvarenja takvog cilja, Srbiji nikada nije nedostajalo novca, jer za količinu novca kojom se u Srbiji može kupiti Telekom, u Crnoj Gori se može kupiti država.
POBJEDA: Obilježili smo 15 godina nezavisnosti. Vlada je organizovala otužni protokol u centru Podgorice bez ijednog građanina, a građani su svoj praznik obilježili spektakularnom proslavom na Ivanovim koritima? Sve što je postignuto kao da je palo u vodu zbog činjenice da nam državu vode oni koji je ne priznaju, ali i spoznaje da smo svi, posebno prethodna vlast, ali i kompletno društvo mogli uraditi mnogo više da izgradimo jače temelje i institucije Crne Gore? Vaš komentar?
ANDRIJAŠEVIĆ: Uradili smo u ovih petnaest godina tačno onoliko koliko su bile naše mogućnosti. Neko će reći da je moglo i više, a neko da je nezadovoljan i ovim što je urađeno, ali to smo mi. I intelektualci i vlast imaju svoje domete i kapacitete, i oni su ih dosegli. Što se nama ne sviđa koliki su naši dometi i kapaciteti, druga je stvar. Ali se ne slažem s ocjenom da je sve palo u vodu, jer je došla nova vlast, kao ni da je sve cvjetalo dok je bila prethodna. Smjena vlasti ima svoje izazove i opasnosti za crnogorsko državno i nacionalno biće, ali to nije kraj crnogorske državne ideje i građanske i antifašističke Crne Gore. Uostalom, biće još izbora.
POBJEDA: Čini se da Crna Gora nikada nije bila podjeljenija. U današnjem crnogorskom društvu se dijelimo po vjeri, naciji, crkvi, identitetu, neki su naši, neki su njihovi, neki su bivši, a neki novi. Zašto su podjele jedina konstanta crnogorskog društva?
ANDRIJAŠEVIĆ: Takva je istorijska struktura naše države. Primjera radi, Pljevlja i Berane su 1913. ušli u sastav nezavisne Crne Gore i u njoj živjeli manje od tri godine, a Boka Kotorska je 1945. postala dio federalne Crne Gore. U tradiciji i svijesti ovih prostora i ljudi, postoji osjećaj bliskosti sa Crnom Gorom, ali ne i dovoljno razvijena svijest o jedinstvu. U drugoj polovini XX vijeka pokušano je da se ova raznorodnost crnogorskog društva niveliše nacionalnom integracijom, ali to nije dalo željeni rezultat. Definitivno, Crna Gora se sastoji iz dva dijela. I to je konstanta koju moramo prihvatiti kao stanje stvari, a ne incident. Jedino što će se stalno mijenjati, jeste odnos između ova dva dijela Crne Gore, odnosno mijenjaće se njihova veličina i prevlast. S tim u vezi, mnogi misle da je rješenje ,,crnogorskog pitanja“ u tome da pridobijete one iz susjednog tabora, prevedete ih u svoj i tako ostvarite dominaciju. Smatram da je to pogrešno. Dominacija se, u ovom slučaju, ostvaruje jedino kvalitetom i superiornošću vašeg bloka, a ne dovlačenjem u njega preobraćenika iz suprotnog. Zato je važnije raditi na kvalitetu sopstvenog bloka, nego na diskreditaciji suprotnog. Kod nas to nije tako.
POBJEDA: Uplitanje Srbije u sva unutrašnja pitanja Crne Gore je najveći politički i bezbjednosni izazov. Sada će preko investicija u Elektroprivredu i Luku Bar i ekonomski ,,pokoriti“ Crnu Goru. Nije isključeno i da Srbija vrati kineski kredit za auto-put. Ostaće naše granice, ali ćemo biti srpska provincija, jer Vučić ne žali para. Pitam Vas kao istoričara, kako je ,,srpski svet“ postao naša budućnost?
ANDRIJAŠEVIĆ: Projekat ,,Srpski svet“, ali pod drugim imenom, dio je naše prošlosti, jer smo mi već skoro dvije stotine godina dio srpskih političkih projekcija i tajnih programa. Bio je ,,srpski svet“ i dio naše sadašnjosti u prethodnih trideset godina, a biće, nesumnjivo, i dio naše budućnosti. I tada i danas, cilj je od Crne Gore napraviti politički dominion. Za ostvarenja takvog cilja, Srbiji nikada nije nedostajalo novca, jer za količinu novca kojom se u Srbiji može kupiti Telekom, u Crnoj Gori se može kupiti država. Na sreću, ono što danas, isto kao i u prošlosti, onemogućava ovu veliku trgovinu, jeste spoljni faktor. Srbija zato jača svoje pozicije u Crnoj Gori, da bi, prvenstveno, igrala igru sa ovim spoljnim faktorom. Ali, kao istoričar pretpostavljam da ni to neće trajati predugo. Srbija je vrlo nepouzdana u spoljnopolitičkim opredjeljenjima, ali i vrlo neefikasna u pridobijanju bilo koje nesrpske zajednice.
POBJEDA: EU je smjenu vlasti u Crnoj Gori izgleda jedva dočekala – kažu da su promjene ljekovite. Da li svaka promjena ljekovita, pa makar bila i ovako loša?
ANDRIJAŠEVIĆ: Promjene su, prije svega, izgleda neminovne. Kada je već tako, čini mi se da je najvažnije znati što raditi nakon promjena. Ako imate dobru strategiju, jedino onda promjenu možete učiniti ljekovitom. Boljitak sam od sebe ne biva. A kod nas se poslije 30. avgusta uglavnom ,,prevrće“ ono što je bilo, traži se krivac i optužuju EU i bivša vlast. Čak i da pronađete sve krivce i objesite ih na Trgu nezavisnosti, koja je korist od toga? Kao da smo opet ušli u zonu nekakvog političkog istoricizma, koji je jalova priča. Njime se samo prikriva nesposobnost da se misli o nekom budućem vremenu. Mi možemo hajkati na neke ljude iz bivše vlasti ili pljuvati na neke ljude iz sadašnje, kao što se i čini, ali to ne rješava naš problem. Mislim da nam je potrebno nešto drugačije djelovanje, a prije svega potrebni su nam novi ljudi, koji misle na savremen način, bez opterećenja prošlosti i bez mana koje produkuje nahijski mentalitet. Ne vidim da takvih ima. Ove današnje ruralne replike Slavka Perovića, koje se nameću kao nekakva nova snaga, nikada neće dobiti ni jednu bitku.
POBJEDA: Kako vidite ulogu SPC u Crnoj Gori? Odakle ovolika podrška i da li je moguće da u 21. vijeku premijeru jedne evropske države crkva druge države bira saradnike? Isti taj premijer će potpisati temeljni ugovor sa SPC kojim će crnogorski manastiri preći u tuđe ruke. Kako je Crna Gora došla u ovu situaciju?
ANDRIJAŠEVIĆ: Naši manastiri su odavno u tuđim rukama, i ostaće u tuđim rukama – bilo temeljnog ugovora ili ne. Iako nijesu poznate njegove odredbe, lako je naslutiti što se u njemu nalazi. Glavni cilj ugovora mora biti legalizacija postojećeg stanja. No, očigledno je da između crnogorskog premijera i SPC postoje neke ozbiljnije nesuglasice, koje odlažu njegovo potpisivanje. Čini mi se da premijer pokušava da očuva dominaciju jedne grupacije unutar MPC, koja kontroliše i neke veoma važne resurse. Očigledno da je ovu bitku izgubio.
POBJEDA: Četvorostruka ministarka Vesna Bratić se okomila na Fakultet za crnogorski jezik, na kulturne stvaraoce, na kompletan crnogorski identitet. Sada najavljuju smjene desetine kadrova u prosvjeti. Na djelu je sistemsko uništavanje crnogorske države preko kulture i obrazovanja. Vidite li izlaz iz ove situacije? Zašto ćuti CANU, zašto ćuti većina crnogorskih intelektualaca, zašto se niko sa Univerziteta ne oglašava?
ANDRIJAŠEVIĆ: Saglasan sam sa Vama da je na djelu sistematsko uništavanje crnogorske države, i to mješavinom loših namjera i neznanja. Kada je riječ o ćutanju intelektualaca, CANU i Univerziteta, imam jedan odgovor: to je njihov izbor. Svako od nas se angažuje koliko smatra da treba i na način koji mu odgovara. Neko ne voli takvu vrstu angažmana, neko nije tome vičan, neko ima posebne razloge zbog čega neće da se eksponira… Kao što rekoh, stvar izbora, na koji svako od nas ima pravo. Ali postoje i intelektualci koji sebi daju za pravo da nekoga prozivaju, etiketiraju i osuđuju zato što se, prema njihovim mjerenjima, nedovoljno angažuje. Oni su ovlašćeni mjerači patriotizma. Takvu ulogu sebi nije dozvoljavao ni Krleža. Osim toga, neki intelektualci borbu za odbranu sopstvenih pozicija ili interesa predstavljaju kao borbu za Crnu Goru i očekuju da svi idemo na njihovu privatnu mobu. Dobro se sjećam da upravo ovi veljeborci nijesu izustili ni riječ podrške kada je brutalno pogažena autonomija UCG 2017. godine i kada je nezakonito smijenjena rektorka Univerziteta. A to je, uistinu, bio početak pada Crne Gore.
POBJEDA: Kako vidite političku ulogu Ure u ovom planu totalnog urušavanja Crne Gore? Prošle nedjelje su ugledni članovi Političkog savjeta istupili iz partije. Je li to buđenje došlo prekasno?
Preporučeno
ANDRIJAŠEVIĆ: Ne znam da li je to bilo ,,buđenje“, razočaranje u Uru ili nezadovoljstvo sopstvenom ulogom i uticajem unutar partije. Obrazloženje napuštanja stranke ne mora uvijek da sadrži prave razloge. U svakom slučaju, više je izgubila Ura nego oni koji su napustili njen Savjet, jer je riječ o ljudima koji nesumnjivo imaju političku težinu i prepoznatljivost u našem javnom životu. Kada je riječ o ovoj stranci, činjenica je da Ura drži ključeve nove vlasti, i to uz podršku nekog izvan Crne Gore. Mislim da nikako drugačije to i ne bi mogla. No, svojom dosadašnjom politikom ona je izgubila sljedeće izbore, jer je pokazala da nije ni crnogorska, ni građanska stranka, niti stranka reformske orijentacije. Ostalo joj je još obilježje antidepeesovske stranke, koje kada DPS više nije vlast, nema velikog političkog značaja.
