Antifašizam performativan, u društvu postoje ozbiljne fašističke tendencije

Istoričar, Boban Batrićević, kazao je da crnogorski ustanak 13. jula nije zapalio Evropu, navodeći da je crnogorski narod kažnjen zbog svoje avanture.

„Ustanak će umnogome determinisati dalje tokove rata na crnogorskom tlu, koji će Crnu Goru koštati oko deset odsto njezinog stanovništva. Zbog toga je važno da stalno podsjećamo na značaj Trinaestojulskog ustanka i njegove tekovine koje su se slavile 1945. godine“, rekao je Batrićević na tribini „Antifašizam“.

Smatra da je evropsku i širu naučnu javnost važno napominjati o ustanku crnogorskog naroda protiv fašizma i doprinosu crnogorskog naroda sveukupnoj borbi saveznika.

„Kad se izračunaju statistike učešća Crnogoraca u svim tijelima narodnooslobodilačke borbe dobijaju se fascinantni podaci, budući da je u odnosu na broj stanovnika Crna Gora po svakom parametru iza sebe ostavila svaku jugoslovensku republiku. Isti je slučaj i sa brojem poginulih“, naveo je Batrićević.

Kazao je da u Crnoj Gori danas vidi fašizam.

„Ne možemo reći da su to fašisti kao što je bio Musolini. Ljudi koji razmišljaju o kategorijama etnički čiste zajednice, čiji jezik u potpunosti briše crnogorske različitosti, sem one koje one vide kao svoj ekskluzivitet, oni koji potiru identitet drugih, nisu ništa drugo nego fašizoidni“, ocijenio je Batrićević.

Prema njegovim riječima, potrebno je svaki dan konstantno govoriti javno i jasno targetirati ko su ti ljudi, ko su te organizacije koji na taj način djeluju, „i da na taj način što više ljudi privučemo u zdraviji tabor u odnosu na ovaj koji je trenutno na vlasti u Crnoj Gori“.

„Čini mi se da on najviše koketira sa onima koji su negatori genocida u Srebrenici, koji pokušavaju da oživotvore ideje koje su razorile Jugoslaviju“, rekao je Batrićević.

Književnik i član Savjeta GI „21. maj“, Andrej Nikolaidis, kazao je da na prostoru bivše Jugoslavije postoji vrlo snažan antifašistički front, koji funcioniše od Vardara do Triglava.

„Ovo što mi živimo danas je jedna fašistička parodija, no zbog toga ne manje opasna“, smatra Nikolaidis.

On je kazao da je fašizam, pored svega ostalog, model reakcije kapitalizma u krizi.

„Roditelji fašizma su kapitalizam i imperijalizam. Fašizacijom društva dobili smo sa jedne strane tranziciju iz socijalizma u kapitalizam, a sa druge strane smo imali lokalni, tragikomični pokušaj velikosprskog imperijalističkog projekta“, rekao je Nikolaidis.

Smatra da se fašizam neprekidno vraća i da će se vraćati dok je sistem dominantno kapitalistički.

„Istinski problem je da li se zaista u Crnoj Gori ili na globalnom nivou moguće uspješno boriti protiv fašizma, ukoliko svojim politikama stvarate socijalne pretpostavke za bujanje fašizma“, rekao je Nikolaidis.

Ocijenio je da postoje ozbiljne fašističke tendencije u crnogorskom društvu.

„Mislim da postoji i izvjestan potencijal za njihov razvoj. Ono što mene brine nije to. Ono što je naš problem je što je po meni naš antifašizam odveć performativan. Ta činjenica omogućava da smo danas ovdje retorički svi antifašisti, pa i oni koji će u parlamentu dići ruku za to da se na važna mjesta u tom istom mjestu izaberu ljudi koji su sve samo ne čisti od fašističkih ideja. To je istinski problem“, istakao je Nikolaidis.

Univerzitetski profesor i član Savjeta GI „21. maj“, Janko Ljumović, kazao je da je priča antifašizma kroz umjetničku praksu i spomeničko nasilje bila dominantna u zemljama socijalističkog bloka.

„Međutim, pojava neonacizma u Njemačkoj šesdesetih godina i na Zapadu je reaktivizovala priču“, naveo je Ljumović.

Prema njegovim riječima, iskaz politike socijalističke Jugoslavije je da kroz priču potrebe uspostavi mjesta sjećanja, traumatične istorije, pobjede, navodeći da je veliki broj tih mjesta vrhunski izraz umjetnosti i arhitekture.

„Ako poredimo spomenike iz perioda socijalizma sa spomenicima koji su napravljeni nakon raspada Jugoslavije ili nakon 1989. godine, ti spomenici izgledaju ne samo nemoderno, oni su takva regresija“, rekao je Ljumović.

Ocijenjuje dobrim što je spomeničko nasljeđe ušlo u određene javne politike, da se i taj dio nasljeđa valorizuje i restaurira.

„Pitanje antifašizma kroz umjetničku praksu ili spomeničko nasljeđe s jedne strane je priča o valorizaciji tog nasljeđa, a sa druge strane prostor promišljanja novih ideja, djela, istraživačkih projekata, artifakata“, rekao je Ljumović.

Smatra da je fašizam danas jako vidljiv u kontekstu dizajna, komunikacija, protokola političkog života.

„Kroz kontekst vuzuelnog narativa određenih političkih partija primjećujem fašizaciju. Za mene je fašizacija svaki oblik jakog liderstva i kolektivizacije političkog života koji pokušava da politički, društveni dijalog svede na ultimativni, na identitet koji sprječava raspravu i kritičko mišljenje“, rekao je Ljumović.