Video
“Ustavni sud, odlučujući u konkretnom predmetu, nije razmatrao da li postoji nepravilnost u radu biračkog odbora u vidu postojanja razlike da je broj upotrijebljenih glasačkih listića za jedan veći od broja birača koji su svojim potpisom potvrdili da su ostvarili pravo glasa, kako je to prethodno konstatovala Izborna komisija Prijestonice Cetinje, što je bio razlog za raspuštanje biračkog odbora na ovom biračkom mjestu i donošenje odluke o ponavljanju izbora. Te je potom Državna izborna komisija, odlučujući o prigovoru na odluku o raspisivanju izbora, uvidom u dokumentaciju utvrdila da nepravilnosti nije bilo i da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje”, navode sutkinje.
Ono što je, kako kažu, Ustavni sud razmatrao i što mu je isključivo bilo relevantno za odlučivanje jeste da je IK Prijestonice meritorno odlučila i poništila izbore na ovom biračkom mjestu, protiv koje odluke nije bilo dozvoljeno izjavljivanje prigovora DIK-u. Kako je odluka o raspisivanju izbora prestala da važi danom stupanja na snagu pobijanog rješenja DIK-a, to je Ustavni sud smatrao da je IK Prijestonice bila dužna da potom, nakon prestanka važenja prvobitne odluke o raspisivanju, saglasno odredbi čl. 102 Zakona o izboru odbornika i poslanika, donese novi akt o raspisivanju izbora na ovom biračkom mjestu.
Njih dvije dodaju da nijesu saglasni sa odlukom većine sudija Ustavnog suda.
“Naprotiv, smatramo da je u konkretnom slučaju, Ustavni sud trebao donijeti odluku kojom odbija izbornu žalbu, prvenstveno imajući u vidu svoju ustavnu i zakonsku nadležnost za odlučivanje u izbornim sporovima i sporovima u vezi sa referendumom, a nakon što potpuno i nedvosmisleno utvrdi činjenično stanje. Iako je odluka zasnovana na tome da predmet odlučivanja Ustavnog suda mogu biti samo činjenice i dokazi o kojima je odlučivala DIK i to iz razloga navedenih u žalbi, što je bio razlog da ne utvrđuje druge činjenice koje su relevantne za izborni rezultat na konkretnom biračkom mjestu , smatramo da je odluka trebalo da počiva na članu 102 Zakona o Ustavnom sudu Crne Gore. Ovim članom je propisano da “ako je nepravilnost koja je utvrđena u izbornom postupku imala bitan uticaj na izborni rezultat, Ustavni sud odlukom poništava cio izborni postupak ili djelove tog postupka”, navode Tešić i Armenko.
Stoga, kako kažu, u ovoj vrsti ustavnosudskog postupka, neće svaka nepravilnost biti osnov za usvajanje žalbe od Ustavnog suda i poništaj cijelog ili dijela izbornog postupka, već samo ona koja je bitno uticala na izborni rezultat.
“Dakle, zbog propusta u formalnom sprovođenju izbornog postupka, Ustavni sud ne bi trebalo da poništava izborni postupak u cjelini ili djelimično, a da prethodno ne utvrdi uticaj takvih nepravilnosti na konačni izborni rezultat. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nije konstatovao da je u prethodnoj odluci DIK-a po prigovoru podnosioca predsjednika Odbora DPS na radnju i propust IK Prijestonice – Odluku o raspisivanju izbora, navedeno “da je broj identifikovanih birača koji su ostvarili biračko pravo 363, što je jednako broju upotrijebljenih glasačkih listića (363)”, te da je IK Prijestonice pogrešno utvrdila činjenično stanje, što je bio razlog za poništaj Odluke o raspisivanju izbora i konstataciji da se izborni postupak na ovom biračkom mjestu smatra okončanim”, pojašnjavaju sutkinje.
Naime, iako se predmetnom žalbom ne osporava činjenično stanje prethodno utvrđeno od DIK-a, a u kojem je u krajnjem konstatovano da je IK Prijestonice pogrešno utvrdila činjenično stanje, već se pobija odluka DIK-a da nema radnje nepostupanja IK Prijestonice, pri činjenici da je upravo DIK poništila prethodno tu radnju, “smatramo da se usvajanjem konkretne žalbe daje zaštita pogrešno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju”.
“To jest, činjenici da nije bilo niti jedne nepravilnosti na glasačkom mjestu, da je IK Prijestonice pogrešno utvrdila nepravilnost i nepravilno raspuštila birački odbor i potom donijela Odluku o raspisivanju izbora”, navodi se u izdvojenom mišljenju.
Osim toga, smatraju da se nije ni moglo s pozivom na član 102 Zakona o izboru odbornika i poslanika zaključiti da je bilo radnje nepostupanja od strane IK Prijestonice nakon što je odluka o raspisivanju poništena od DIK-a (koji je pri tom organ koji se stara o zakonitom sprovođenju izbora i jedinstvenoj primjeni odredaba ovog Zakona), kojom odlukom je konstatovano da se izborni postupak smatra okončanim.
Ovo posebno što se nije ni analizirala prethodna odluka DIK-a o poništaju odluke o raspisivanju ponovnih izbora.
“Član na kojem se temelji odluka Ustavnog suda (čl. 102 Zakona o izboru odbornika i poslanika) odnosi se na situaciju kada OIK uopšte ne raspiše izbore u situaciji kada je bila dužna da ih raspiše. U ovom predmetu to nije bio slučaj, budući da je DIK, vršeći kontrolu zakonitosti sprovođenja izbora kroz usvajanje prigovora, poništio Odluku o raspisivanju koju je IK Prijestonice blagovremeno donijela nakon što je prethodno raspustila birački odbor i konstatovao da se izborni postupak smatra okončanim na ovom biračkom mjestu. Dakle, DIK nije naložio ponovne izbore niti je ostala nerazjašnjena situacija niti nepoznata pravna sudbina Odluke o raspuštanju biračkog odbora i ponavljanju izbora”, smatraju sutkinje.
Kažu da su stava da Ustavni sud kao branitelj i čuvar ustavnosti i zakonitosti treba da vodi računa da se ne pruža zaštita mogućim proceduralnim pogreškama a da pri tom ne utvrđuje da li uočena nepravilnost ima uticaja na izborni rezultat u svakom konkretnom slučaju.
Preporučeno
“U protivnom, postavlja se jedno veoma ozbiljno pitanje, da li onda opštinske izborne komisije mogu bez ikakve kontrole raspuštati biračke odbore i ponavaljati izbore jer protiv takvih odluka nije dozvoljen prigovor i to sve dok se ne postigne željeni izborni rezultat”, pitaju se sutkinje Ustavnog suda Snežana Armenko i Momirka Tešić.
