Bešlin: Četnički vojvoda i plagijator nijesu ozbiljna alternativa DPS-u

Nema ‘malog Šengena’ bez perspektive mira i dobrosusjedstva, a prihvatanje realnosti o kosovskoj nezavisnosti je prvi korak u tom smjeru, kaže u intervjuu Vikend novinama jedan od najznačajnijih srpskih istoričara mlađe generacije Milivoj Bešlin.

Komentarišući tu inicijativu iz ugla naše države, Bešlin ističe da je Crna Gora jedina zemlja u regionu bez otvorenih pitanja i tenzija sa susjedima, te da nam nisu potrebni ni veliki ni mali šengeni.

Odgovarajući na pitanje o aktuelnim dešavanjima na političkoj sceni, reformi izbornog zakonodavstva, zahtjevima za tehničkom vladom, Bešlin ocjenjuje da, za razliku od drugih država u regionu, Crna Gora ima finansijski zbrinutu opoziciju koja ima snažan vjetar u leđa preko medija, ali da DPS i dalje nema ozbiljnu alternativu na političkoj sceni, odnosno da to ne mogu biti ni četnički vojvoda niti dokazani plagijator.

Bešlin je saglasan sa onima koji su odlaganje početka pregovora sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom nazvali istorijskom greškom.

“EU se pokazala kao nepouzdan partner, izgubila je kredibilitet tim potezom, ugrozila evropsku perspektivu našeg regiona, kao najranjivijeg dijela Evrope. Kratkovida i diletantska odluka”, poručuje Bešlin.

VN: Inicijativa o tzv. “malom Šengenu” izaziva dosta različitih reakcija, od odobravanja do sumnji da se radi o “triku”, te da dogovor između Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije nema šansi da zaživi bez rješavanja kosovskog čvora. Kako Vi gledate na ovu inicijativu?

BEŠLIN: Pozitivna je činjenica ako bi Zapadni Balkan bio u stanju da sam formuliše kreativne i racionalne odgovore na probleme i zastoj u procesu evrointegracija. Gubitak evropske perspektive je visoko rizičan potez koji je logičan slijed odluke da se Sjevernoj Makedoniji i Albaniji ne dopusti početak pregovori o pridruživanju. Ideja slobodnog protoka ljudi je temeljna evropska vrijednost i inicijativa o “malom Šengenu” je u tom smislu korak u dobrom pravcu. Međutim, ne smijemo da zanemarimo kontekst u kome ta inicijativa dolazi i onoga ko je predlaže. Ostaje kontroverza kako Aleksandar Vučić može istovremeno da promoviše ideju slobodnog kretanja ljudi i dobrosusjedstva, sa Edijem Ramom, a da se u beogradskim strogo i brutalno kontrolisanim medijima vodi nezapamćena rasistička kampanja protiv albanskog naroda i svega što dolazi sa Kosova. Ideja “malog Šengena” znači uspostavljanje povjerenja i pacifikaciju odnosa, na čijem kraju ide slobodan protok ljudi, ideja itd. A širenje mržnje i dizanje stepena nacionalizma, neodustajanje od teritorijalnih pretenzija prema susjedima, svakodnevne tenzije u regionalnim odnosima itd. u svemu su nesaglasni sa idejama “malog Šengena”. Dakle, nema “malog Šengena” bez perspektive mira i dobrosusjedstva, a prihvatanje realnosti o kosovskoj nezavisnosti je prvi korak u tom smjeru.

VN: Crna Gora je dosta rezervisana prema novoj inicijativi, s obzirom na to da smo sve što ta inicijativa sadrži već primijenili. Takođe je prisutan oprez zbog sumnji da EU pokušava da države regiona zadrži u svoje predvorje, te da od proširenja nema ništa. Ima li razloga za takva strahovanja?

BEŠLIN: Ako bi “mali Šengen” bio prvi korak u integraciji regiona u EU, to je veoma pozitivna ideja, ali to ne bi smjelo da bude trajna zamjena za proces pridruživanja Zapadnog Balkana Uniji. Ako bi to bilo predvorje EU ili neka trajna čekaonica za odbačene “parije”, onda je to loša i nepravedna ideja. Uostalom, Crna Gora kao jedina zemlja u regionu bez otvorenih pitanja i tenzija sa susjedima je primjer toga da vam nisu potrebni ni veliki ni mali “šengeni”, ako ste iskreni i otvoreni prema svima, ako razvijate ideje multietničnosti, suživota i evropske inkluzivnosti u društvu. Tada granice i one stvarne i u glavama ljudi same padaju. Zbog toga “mali Šengen” Crnoj Gori ne donosi ništa što ona sama u evropskoj politici i praksi već nije primijenila.

VN: Mnogi evropski zvaničnici su otvoreno poručili da je odlaganje pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom istorijska greška, etiketirajući Francusku kao glavnog krivca. U Crnoj Gori ima onih koji sa podozrenjem gledaju na odluke Francuske, prisjećajući se 1918. godine, kada je dobrim dijelom i francuskom “zaslugom” ugašena međunarodno priznata država Crna Gora…

BEŠLIN: Kao istoričar se čuvam olakih analogija sa prošlošću. Sve je danas neuporedivo sa 1918. godinom. Crna Gora je danas stabilni i uvaženi subjekt u međunarodnim odnosima, čiji uticaj i ugled prevazilaze njene realne snage i kapacitete. Sličan primjer je bio sa Jugoslavijom, ali u drugačijim proporcijama. Tako da mislim da neke realne opasnosti od gubitka državnosti nema, posebno na međunarodim adresama. To ipak ne znači da ideja i pokušaj ograničenja ili ukidanja subjektiviteta Crne Gore nema u regionu i sa tim treba računati. A slažem se sa onima koji su odlaganje početka pregovora sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom nazvali istorijskom greškom. EU se pokazala kao nepouzdan partner, izgubila je kredibilitet tim potezom, ugrozila evropsku perspektivu našeg regiona, kao najranjivijeg dijela Evrope. Kratkovida i diletantska odluka.

VN: U toku je reforma izbornog zakonodavstva u kojoj učestvuje dio opozicije, dok drugi dio insistira na formiranju takozvane tehničke vlade. Kako vidite razvoj događaja na crnogorskoj političkoj sceni tokom narednih mjeseci, u susret parlamentarnim izborima?

BEŠLIN: Za razliku od drugih država u regionu Crna Gora ima snažnu, dobro organizovanu i finansijski zbrinutu opoziciju (drugo je pitanje odakle novac dolazi). Takva opozicija ima snažan vjetar u leđa najčitanijih listova i najgledanijih televizija sa nacionalnom frekvencijom. Crna Gora je vjerovatno jedini primjer u regionu gdje su birački spiskovi pročišćeni, gdje su izbori kontrolisani do posljednje kutije u svakom zaseoku i gdje opozicija ima medijski primat u javnom diskursu. Primjera radi, Srbija je svjetlosnim godinama udaljena od toga. Ipak, ta i takva opozicija, podržana i iz Srbije i iz Rusije, medijski, finansijski i obavještajno i sa ozbiljnim propagandnim mašinerijama, ne uspijeva da se nametne kao većinska volja crnogorskih građana. Najekstremniji dio opozicione scene, predvođene četničkim vojvodom, Crnu Goru bi vratio u mrak, haos i mržnju miloševićevskog režima i doveo pod skute represivne diktature iz Kremlja.

VN: A drugi dio?

BEŠLIN: Onaj drugi dio opozicije, predvođene sada i dokazanim plagijatorom, četiri godine ne ulazi u parlament da ne bi morao da se izjasni ni o jednom važnom političkom pitanju. A kada bi se izjasnili većinu Crne Gore bi glava zaboljela od toga. Ukratko, nije dobro što DPS, koja je predugo na vlasti, i dalje nema ozbiljnu alternativu na političkoj sceni.

VN: U Crnoj Gori se priprema Zakon o slobodi vjeroispovijesti koji je naišao na različite ocjene u javnosti i veliki otpor SPC. U nedavnom intervjuu Dnevnim novinama lider LSV Nenad Čanak je kazao da bi se mnoga pitanja u regionu lakše riješila da nije uplitanja crkve. Šta Vi mislite?

BEŠLIN: Nema sumnje da je crkva na našim prostorima najretrogradnija i najdestruktivnija institucija za raspaljivanje nacionalizama i širenje mržnje. Mislim na sve crkve, ali u tome prednjači Srpska crkva, za koju je, ne jednom, rečeno da bi najprije morala da se hristijanizuje, jer bezmalo sve što njeni dominantni glasovi poručuju u oštrom je nesaglasju sa proklamovanim idejama, vrijednostima i učenjima hrišćanske vjere.

VN: Šta je sa Crnom Gorom?

BEŠLIN: Posebno u Crnoj Gori, Srpska crkva je prvorazredni politički subjekt, koji čak i ne prikriva političke ambicije i ideološki rad u svrhu negiranja crnogorskog nacionalnog i državnog identiteta. I takođe, Srpska crkva u Crnoj Gori je i direktni i neprikriveni eksponent srpske i ruske države u pritiscima na Crnu Goru. Kada se sve to ima u vidu, kao prioritet se mora postaviti rješavanje otvorenog crkvenog pitanja u Crnoj Gori. Riječ je o prevashodno političkoj instituciji i rješenje toga problema se mora tražiti na političkoj ravni. I to nije samo specifičnost Crne Gore. Pitanje autokefalnosti i statusa, posebno pravoslavnih crkava, uvijek je bilo pitanje političkih nagodbi i novca kojim su tomosi i druge odluke Vaseljenske patrijaršije kupovani. Priče o duhovnosti i kanonima su narativ za naivne i dogmatične vjernike. Nadam se da će višegodišnje kalkulisanje vlasti u Crnoj Gori da se uhvati ukoštac sa crkvenim pitanjem, kao posljednjim neriješenim identiteskim pitanjem, biti završeno nakon izbora sljedeće godine.

Ishod američkih izbora biće od istorijske važnosti

VN: Kako vidite kretanja na globalnoj sceni? Sa kojim izazovima će se sresti region?

BEŠLIN: Nije dobro kada istoričar gleda u budućnost, jer mi metod nalaže pogled u prošlost. Ali ima razloga za veliku zabrinutost kada je riječ o budućnosti Evrope. Rast ekstremno desničarskih i populističkih pokreta je ozbiljan izazov. Ksenofobija, islamofobija i mržnja prema migrantima, netrpeljivost prema svakome ko je drugačiji je ozbiljna prepreka daljem razvoju evropskog projekta. Ishod američkih izbora 2020. će biti od istorijske važnosti. Naš region je na čekanju u Briselu i različite autoritarne alternative će željeti da zauzmu mjesto i popune prazan prostor. Makedonski izbori će biti ozbiljan izazov sljedeće godine, kao i formiranje državne vlasti u Bosni i Hercegovini. Dijalog Srbije i Kosova je šansa za pacifikaciju regiona, ali nisam siguran da ima dobre volje da se on dovede do kraja. Crna Gora mora biti i dalje faktor stabilizacije u regionu, evropski šampion Zapadnog Balkana, kako reče Metju Palmer i dobar primjer ne samo unutrašnjim skladom nego i reformama koje će dovesti do zatvaranja poglavlja u pregovaračkom procesu sa EU. Svi progresivni i demokratski nastrojeni ljudi u regionu će u tome željeti da joj pomognu, gledajući u njoj ekonomski i društveno pozitivan primjer za ostale.

Rehabilitacija zločinaca u Srbiji u punom zamahu

VN: Kakve su posljedice pokušaja revizije istorije u regionu?

BEŠLIN: U Srbiji je istorijski revizionizam, falsifikovanje istorije i rehabilitacija zločina i zločinaca i iz Drugog svjetskog rata i ratova 1990-ih u punom zamahu. Nije stanje bolje ni u Hrvatskoj. Rehabilitovanje kvislinga iz rata 1941‒1945. od početka je samo priprema terena za rehabilitovanje zločina Miloševićevih agresivnih ratova iz 1990-ih godina. Režim koji je vodio ratove, mislim na Miloševićevu partiju i “presvučene” Šešeljeve radikale, danas je na vlasti i reafirmiše vlastite zločine, glorifikuje ih, ponižavajući žrtve. A devastirano, slabo i nemoćno društvo u Srbiji ne pruža gotovo nikakav otpor. To znači da su ratne stranke i lideri iz 1990-ih uspjeli da većinsku Srbiju ponovo identifikuju sa zločinom, da je poistovjete sa svojom zločinačkom politikom. Ta činjenica je tragična, ali realna slika od koje mora krenuti bilo kakva ideja o promjenama i demokratizaciji u Srbiji.

Makron koristi nedostatak autoriteta u Evropi i na Zapadu

VN: Izjava predsjednika Francuske da je “NATO klinički mrtav, a Evropa pred ponorom” izazvala je veliki revolt i u Briselu i u Vašingtonu. Kako, u tom kontekstu komentarišete oštru zajedničku reakciju Merkelove i Stoltenberga, a na drugoj pohvale Zaharove iz Kremlja Makronu za njegove “zlatne riječi”?

BEŠLIN: Makronov kontroverzni intervju se mora čitati na nekoliko nivoa. On je političar izrazito evropske orijentacije, koji u svojoj zemlji ima veliki problem sa naraslim nacionalizmom, ksenofobijom i antievropskom orijentacijom ojačale ekstremne desnice, ali i radikalne ljevice. U datim okolnostima on pokušava da se izbori za prevlast evropske orijentacije u Francuskoj, ali i da sprovede širok reformski zamah koji nisu bili u stanju da izvedu njegovi prethodnici u posljednje bezmalo četiri decenije. S druge strane, francuski predsjednik je uočio nedostatak autoriteta u samoj Evropi i na Zapadu. Kancelarka Merkel je odlazeći državnik, Italija i Španija su u unutrašnjim previranjima, Poljska ima kontroverznu desničarsku vlast, Britanija izlazi iz EU u nezapamćenom haosu i unutrašnjem neredu. O haosu u Vašingtonu da ne govorimo. Makron u takvim okolnostima sebe pokušava da instalira kao vodeću figuru liberalnog političkog Zapada. Zaustavljanje našeg regiona je bilo samo odmjeravanje snage i pokazivanje čvrstine tog novog samoproklamovanog evropskog lidera. U tu svrhu je trebalo da služi i njegov dramatični intervju koji pominjete. Ipak, mislim da će sve njegove nemale ambicije doći u sudar sa realnošću i slabošću i nekonkurentnošću države na čijem se čelu nalazi.

Fejsbuk postaje najveća globalna fabrika laži i mržnje u istoriji

VN: Širenje dezinformacija postaje globalni problem. Od lažnih vijesti i video zapisa strepe i najrazvijenije države, tim prije što su naredne godine izbori u SAD. Izbori su i u Crnoj Gori. Vjerujete li da će biti pokušaja uplitanja u naredne parlamentarne izbore i kako bi ti pokušaji eventualno izgledali?

BEŠLIN: Ne bih se usudio da predviđam kako će izgledati i koju će formu imati pritisci na Crnu Goru tokom izbora naredne godine, ali jedno sigurno znam. Takvih pritisaka će biti i to bi morao biti najozbiljniji izazov društvu, državi i nezavisnim institucijama da se taj pritisak svede na što manju mjeru, kako bi izbori reflektovali stvarno raspoloženje crnogorskog društva. Kada je riječ o Srbiji, tu ne treba biti vizionar. Metodi, forme i oblici pritiska se suštinski ne mijenjaju od zločinačkog režima Slobodana Miloševića do danas. Medijski i finansijski će podržati prosrpska i proruska nacionalistička opozicija, divljaće kampanja u beogradskim medijima…

VN: A SPC?

BEŠLIN: Srpska crkva i Amfilohije Radović će se uključiti u kampanju promovisanjem ruskih i srpskih igrača u Crnoj Gori. Možda će se izazvati i neki sitniji diplomatski incident radi homogenizacije birača. To je sve već viđeno, a sada će biti pojačano i zbog predstojećeg popisa stanovništva. Ono što je nepoznato u cijeloj priči je forma ruskog pritiska koji će biti dublji i sofisticiraniji i vjerovatno će, osim finansija, uključivati lažne vijesti i gadosti koje će se proturati po društvenim mrežama, posebno po Fejsbuku. Nemojte zaboraviti da je vlasnik kompanije Fejsbuk, Zakerbeg nedavno i zvanično objavio skretanje svoje politike udesno, otpustivši na hiljade radnika koji su radili da provjeri istinitosti podataka koji se tamo objavljuju. Skretanjem udesno, podrškom Trampu, a to znači i politici Kremlja, Fejsbuk postaje najveća globalna fabrika laži i mržnje u istoriji. Time je stvorena kulisa za novi fašizam.