Bošković za Standard: Dio kapaciteta sa vojnog aerodroma u Golubovcima biće izmješten na “Kapino polje”

Ministar odbrane Predrag Bošković kazao je u razgovoru za Standard, da će dio kapaciteta kojima Vojska raspolaže na aerodromu “Knjaz Danilo” u Golubovcima biti izmješten na “Kapino polje” u Nikšiću. Ministar Bošković je istakao da Vojska Crne Gore ima potrebu za razvijanjem rezervnog položaja na aerodromu „Kapino polje“, imajući u vidu potrebe razvoja civilnog dijela aerodroma u Podgorici”.

“Sadašnja lokacija na kojoj se nalazi vojni aerodrom „Knjaz Danilo“ u Podgorici posjeduje sve neophodne kapacitete koji zadovoljavaju ne samo potrebe Vazduhoplovstva Vojske Crne Gore, već obezbjeđuje i najbolje uslove za razvijanje koncepta podrške (HNS koncept) što predstavlja jednu od obaveza naše države. Međutim, dislokacija jednog helikopterskog odjeljenja na aerodrom „Kapino polje“ omogućiće efikasnije obavljanje zadataka na sjeveru naše države”, kazao je Bošković za Stanadrd.

Ministar je za naš portal govorio i o nabavci vojne opreme, uvođenju dobrovoljnog služenja vojnog roka, odnosu sa ministrom odbrane Srbije Aleksandrom Vulinom, učešću naših vonika u NATO misijama.

Standrd: Prošle godine Ministarstvo je najavilo da kreće u nabavku vojne opreme, prije svega helikoptera i 67 oklopnih vozila. Takođe je najavljeno da se kreće u modernizaciju kasarni. Šta je od toga do sad realizovano i šta treba očekivati u narednom periodu, kada je u pitanju unapređenje i modernizacija crnogorske vojske i njenih kapaciteta?

Bošković: Jedan od primarnih zadataka Ministarstva odbrane je modernizacija Vojske Crne Gore. Težimo da dinamikom nabavki ravnomjerno, posvećeno i sinhronizovano, modernizujemo sva tri vida vojske. Zaista je dug spisak onoga što je Ministarstvo uložilo ili je obezbijedilo u vidu donacije na planu modernizacije Vojske Crne Gore. Cilj ovih napora je da dobijemo zaokruženi i moderni vojni sistem, a da svaki pripadnik Vojske Crne Gore bude obučen, osposobljen, ali i opremljen na način koji se to očekuje od pripadnika oružanih snaga zemlje – članice NATO. Nesumnjivo je da je jedno od najvažnijih skorašnjih postignuća u procesu modernizacije Vojske Crne Gore nabavka tri srednja višenamjenska helikoptera, izvršena prošle godine. Riječ je o dva helikoptera tipa Bell 412 EPI i jedan tipa Bell 412 EP. Ponovili smo više puta da ovim helikopterima nisu pojačane samo sposobnosti i kapaciteti Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore, već i cijele države. Kao što je poznato, oni će služiti i u civilne svrhe, budući da je njihova namjena višestruka: traganje i spašavanje, brza reakcija u raznim slučajevima prirodnih katastrofa (prije svega šumskih požara), evakuacije stanovništva u nepristupačnim oblastima, itd.

Planiramo dodatno opremanje helikoptera i to, prije svega, medicinskom opremom, u saradnji sa Ministarstvom zdravlja, što će omogućiti izvršavanje najkompleksnijih zadataka traganja i spašavanja u kriznim situacijama, uključujući i transport i evakuaciju teško povrijeđenih lica. Lako-oklopna vozila o kojima govorite, Ministarstvo odbrane nabavlja u cilju opremanja deklarisanih jedinica. Nakon nabavke ide njihovo naoružanje adekvatnim borbenim sredstvima i sistemima. Naime, Crna Gora kao najmlađa članica NATO, opredijelila je dvije pješadijske čete kao deklarisane jedinice za NATO ciljeve sposobnosti. Procedura nabavke lakooklopnih vozila je u toku.

Pored toga, planira se opremanje deklarisanih jedinica i drugim savremenim sredstvima, kao što su transportna vozila, optoelektronska oprema, sredstva za individualnu zaštitu, sredstva za djelovanje u ekstremnim vremenskim i klimatskim uslovima, kao i za HBRN dekontaminaciju i zaštitu. Na ovaj način kopnene snage Vojske će dostići zahtijevani nivo sposobnosti razmještaja, manevra, vatrene moći, mobilnosti, zaštite, a time i zahtijevani nivo interoperabilnosti za učešće u punom spektru operacija pod vođstvom NATO-a.

Nezaobilazno je pomenuti da je početkom juna NATO Komitet za investicije prihvatio zahtjev Crne Gore za pomoć u uspostavljanju sistema nadzora vazdušnog prostora, te da je našoj zemlji odobrena dodjela radara velikog dometa za nadzor crnogorskog vazdušnog prostora, na besplatno korišćenje, na neodređeno vrijeme. U naredne dvije godine, izvršiće se modernizacija, obuka kadra i instaliranje radara. Ovo je najpovoljnije srednjoročno riješenje za nadzor crnogorskog vazdušnog prostora koje će dodatno unaprijediti suverenitet i bezbjednost vazdušnog saobraćaja u našoj zemlji. Moram naglasiti da su znatne količine sredstava i opreme dobijene putem donacija savezničkih zemalja, prije svega SAD-a i SR Njemačke.

Značajna količina sredstava i opreme je dobijena korišćenjem opredijeljenih sredstava američkog FMF fonda (Foreign Military Financing – Inostrana vojna finansijska podrška). Na primjer, u zadnje dvije godine kroz ovaj program, SAD su donirale medicinsku opremu, unaprijeđen je hardver i softver Mornaričkog informacionog sistema, dobijena je raznovrsna komunikaciona oprema, a u planu je i dalja nabavka komunikacione opreme, HBRNO opreme, antiterorističke i druge opreme. SAD su kroz poseban program (Human Mines Action – HMA) US EUCOM-a donirale Crnoj Gori 2015. i 2018. godine 3 EOD čamca, a 2017. godine i EOD plovilo tipa „Tuff Boat Great White 27“, sa pratećom opremom. Šest lako-oklopljenih vozila je dobijeno 2018. godine kroz donaciju SR Njemačke. U pitanju su nova terenska vozila tipa Mercedes Benz, Model G 280 CDI, sa zaštićenom karoserijom LAPV 5.4. Vozila su opremljena lakim oklopom, klasom zaštite STANAG 4569 nivo II (balistička), kao i protivminskom zaštitom nivoa DM31.

Standard: Da li je time povećan kapacitet ispremnost Vojke Crne Gore?

Bošković: Ovim donacijama su se značajno povećali kapaciteti i operativne sposobnosti Vojske, prije svega Mornarice i Pješadijskog bataljona, što značajno doprinosi i ispunjenju NATO ciljeva sposobnosti i interoperabilnosti. Takođe, na ovaj način znatno su proširene mogućnosti obuke ljudstva u skladu sa NATO standardima i procedurama. Postepeno zaokružujemo proces nabavki novih uniformi za pripadnike VCG, i to kroz međudržavni sporazum sa Turskom, zaključen za period od 2018. do 2022. godine, u ukupnoj vrijednosti 5.300.000 eura. Na osnovu ovog Okvirnog sporazuma realizovan je ugovor za 2018. godinu, u vrijednosti 1.265.000 eura, dok je vrijednost nabavke uniforme u 2019. godini planirana na iznos od oko 850.000 eura. Valja pomenuti opremanje jedinica Vojske naoružanjem (npr. jurišne puške i pištolji marki Hekler & Koch i Glock), čime se kopnena vojska oprema naoružanjem kalibra 5,56 mm koji je u upotrebi u NATO zemljama. Uz ovo naoružanje, nabavljena je i sva dodatna oprema: laseri, prigušivači, podcijevni bacači granata i drugo, što omogućava dejstvo vojnika u svim uslovima.

U međuvremenu je nabavljena i ronilačka, alpinistička i skijaška oprema, kao i diverzantski čamci za potrebe specijalnih jedinica Vojske. Dalje, izvršena je i nabavka opreme za specijalne jedinice i timove za EOD (Explosive Ordnance Disposal – uklanjanje eksplozivnih sredstava). Jedinice Vojske su opremljene i ličnim zaštitnim sredstvima za hemijsko-biološko-radijacijsko-nuklearnu odbranu (HBRNO). Paralelno sa pomenutim, Ministarstvo odbrane teži da poboljša i unaprijedi uslove rada za zaposlene u Vojsci i Ministarstvu. Za buduću kasarnu u Andrijevici, koja će se zvati “Miljan Vukov vešović”, a koja će imati kapacitete između 150 i 200 zaposlenih, u toku je priprema tehničke dokumentacije, koja podrazumijeva završetak eksproprijacije i izradu glavnog projekta. Kasarna “Marko Miljanov Popović” u Maslinama biće budući centar crnogorskih bezbjednosnih snaga. Tamo planiramo da izmjestimo Ministarstvo, Generalštab, kao i Vojno-medicinski centar.

Standrd: Ranije je pominjano da postoje razmišljanja da se kapaciteti sa kojima Vojska raspolaže na Aerodromu u Podgorici izmjeste na aerodrom u Nikšiću ili u vojnu bazu u Beranama. Da li su rađene analize o tom projektu i da li je realno očekivati da se on sprovede u djelo?

Bošković:  Sadašnja lokacija na kojoj se nalazi vojni aerodrom „Knjaz Danilo“ posjeduje sve neophodne kapacitete koji zadovoljavaju ne samo potrebe Vazduhoplovstva Vojske Crne Gore, već obezbjeđuje i najbolje uslove za razvijanje koncepta podrške (HNS koncept) što predstavlja jednu od obaveza naše države. Međutim, iako će Vazduhoplovstvo zadržati postojeću lokaciju, Vojska Crne Gore ima potrebu i za razvijanje rezervnog položaja na aerodromu „Kapino polje“, koja će omogućiti disperziju jedinica Vazduhoplovstva Vojske Crne Gore imajuci u vidu potrebe razvoja civilnog dijela aerodroma u Podgorici.

Dislokacija jednog helikopterskog odjeljenja na aerodrom „Kapino polje“ omogućiće efikasnije obavljanje zadataka na sjeveru naše države. S tim u vezi, razmotriće se opredjeljenje jedne mikrolokacije adekvatne površine na tom aerodromu, a na kojoj će se u narednom srednjoročnom periodu (nakon završetka opremanja i modernizacije deklarisanih sastava Vojske Crne Gore, izgradnje radarskog položaja i unapređenja infrastrukture v.a. „Knjaz Danilo“), izgraditi kapaciteti za prihvat, smještaj i nesmetano funkcionisanje jednog helikopterskog odjeljenja. Glavni razlog zbog koga se ne može cjelokupno Vazduhoplovstvo VCG dislocirati na aerodrom u Nikšiću je polatno-sletna staza koja nema potrebne dimenzije niti nosivost za prihvat srednjih i teških transpornih aviona, čime se limitira koncept Host nation Support. Takođe, planirano produženje i proširenje poletno-sletne staze (na oko 1.700m dužine i 45m širine) svakako ne zadovoljava uslove za slijetanje većine NATO lovačkih aviona koji vrše Air Policing

Uz pomoć Opštine Nikšić razviće se Projektni zadatak za objekte Vojske Crne Gore na aerodromu „Kapino polje“ kojiće biti sastavni dio Studije razvoja tog aerodroma

Standard: Mještani sela u podnožju Sinjajevine i zaštitnici prirode izrazili su protest zbog namjere da se u jednom dijelu planine izgradi poligon za vojne vježbe i poručuju da će svojim tijelima braniti planinu. Da li imaju prostora za brigu, i da li će, kako kažu, Sinjajevina biti devastirana izgradnjom vojnog poligona?

Bošković: Moram reći da je ovo tema koja se intenzivno koristi u dnevno-političke svrhe, bez utemeljene argumentacije i sa lošim namjerama se krivotvore činjenice. Kao prvo, vojska ne planira bilo šta da gradi na Sinjajevini, već da taj prostor koristi za izvođenje svojih vježbovnih aktivnosti kao što je to uvijek i radila. Kao drugo, ne planira se nikakvo uništavanje minsko-eksplozivnih sredstava, niti korišćenje bilo kakve zabranjene municije. Kao treće, sve analize zemljišta sa prethodnih prostora gdje su vršena slična gađanja su pokazala nultu zagađenost. Time je jasno da Sinjajevina, niti bilo koji dio Crne Gore na kojima Vojska vježba i vrši gađanja ne može biti zagađen niti devastiran.

Takođe, treba napomenuti da je jedna od tri misije Vojske i pružanje pomoći civilnim institucijama, što podrazumijeva da se kapaciteti i efektive Vojske po potrebi angažuju za pomoć stanovništvu. U prethodnom periodu imali smo više situacija kada smo skoro sve raspoložive kapacitete i sposobnosti angažovali u saniranju posljedica prirodnih nepogoda, poplava, požara, sniježnih padavina, u kojima je bila neophodna kao i medicinske evakuacije, itd. Pored toga, naša inžinjerijska jedinica je do sada realizovala brojne projekte na izgradnji i popravci lokalnih puteva u mnogim opštinama. Cijelo društvo ima samo koristi od razvoja sposobnosti Vojske. Vojska Crne Gore je vojska svih građana naše države.

Standard: Ove godine uvedeno je dobrovoljno služenje vojnog roka, a očekuje se i formiranje rezervnog sastava vojske. Tromjesečna obuka prve klase na dobrovoljnom služenju vojnog roka je okončana. Da li ste zadovoljni odzivom i učinkom dobrovoljaca? Koja je prevashodna svrha povećanja brojnosti naše vojske?

Bošković: Ministarstvo odbrane izuzetno je zadovoljno odzivom, kao i učinkom prve klase na dobrovoljnom služenju vojnog roka. Riječ je o projektu do kojeg izuzetno držimo, o čemu govori činjenica da ćemo narednim oglasom duplirati broj mjesta, sa 50 na 100. Nova organizacijsko-formacijska struktura Vojske Crne Gore, predviđa da crnogorska vojska do 2024. godine broji 2.368 pripadnika. Crnogorska vojska imaće u formaciji i rezervni sastav, koji će činiti oficiri, podoficiri i vojnici.

Zakonom o Vojsci Crne Gore, na cjelovit način biće uređena služba u rezervnom sastavu Vojske Crne Gore. Prvo je bitno istaći da su vojni obveznici svi građani Crne Gore od 18 do 60 godina života, koji ispunjavaju uslove u pogledu zdravstvene i psihološke sposobnosti vojnih obveznika.Rezervni sastav Vojske imaće ugovornu i strategijsku rezervu. Ugovornu rezervu čine vojni obveznici koji su sa Ministarstvom zaključili ugovor o službi u rezervnom sastavu Vojske na osnovu javnog oglasa. Dakle, ugovornu rezervu popunjavaju vojni obveznici koje je Ministarstvo odbrane izabralo za službu u ugovornu rezervu na osnovu javnog oglasa. Strategijsku rezervu čine raspoređena i neraspoređena strategijska rezerva.

Raspoređenu strategijsku rezervu čine vojni obveznici koji su odslužili vojni rok u bivšoj državi, vojni obveznici koji završe dobrovoljno služenje vojnog roka i lica u službi u Vojsci kojima je prestala služba u Vojsci, a kojima je Ministarstvo odredilo raspored u jedinicama Vojske o čemu se pisanim putem obavještavaju. To znači da građani Crne Gore koji su u ranijim državama služili vojni rok, imaju manje od 60 godina života i ako ispunjavaju uslove u pogledu zdravstvene i psihološke sposobnosti vojnih obveznika, neće automatski postati dio raspoređene rezerve, već će ova lica postati dio raspoređene rezerve ukoliko im Ministarstvo odbrane odredi ratni raspored i o tome ih pisanim putem obavijesti. Nakon toga Ministarstvo odbrane ima mogućnost da ih poziva za vršenje službe u rezervnom sastavu. Ukoliko se ova lica ne odazovu na poziv za službu u rezervnom sastavu kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 150 do 1.500 eura. Neraspoređenu strategijsku rezervu čine vojni obveznici koji nemaju raspored u jedinicama Vojske. Ova lica nijesu prošla bilo koji vid vojničke obuke i oni se u uslovima ratnog ili vanrednog stanja mogu pozivati radi obuke za sticanje neophodnih znanja za obavljanje dužnosti u uslovima ratnog ili vanrednog stanja.

Standard: Nakon što je Crna Gora prošle godine poslala dva oficira u misiju KFOR, to je izazvalo oštre kritike zvaničnika Vlade Srbije, a posebno ministra odbrane Aleksandra Vulina. Kakvi su sada odnosi sa Ministarstvom odbrane Srbije, srpskim zvaničnicima i da li su se tenzije oko ovog pitanja stišale?

Bošković: Odluka da u misiju KFOR uputimo dva predstavnika, bila je odluka kojom je potvrđen kredibilitet, spremnost i pouzdanost, da u granicama svojih mogućnosti doprinesemo očuvanju mira i stabilnosti regiona. Dakle, angažman pripadnika Vojske Crne Gore u misiji koja je već dvije decenije garant stabilnosti tog područja, što su više puta potvrdili i sprski zvaničnici, među kojima je i ministar Vulin, ne predstavlja bilo koji vid miješanja u unutrašnje stvari druge države, već indikator da kao nezavisna država samostalno donosimo odluke i sprovodimo svoje međunarodne obaveze.

Crna Gora će ostati dosljedna ispunjavanju tih obaveza, ne samo kroz učešće u misiji ovog tipa, već svim misijama koje su usklađene sa NATO politikom i našem strijemljenju ka očuvanju mira regiona. Interes svih nas koji pripadamo ovom regionu je da njegovu stabilnost dodatno ojačamo, tako da tenzija po ovom pitanju ne treba i ne smije biti. Svakako, kvalitetna i dinamična saradnja sa saveznicima i partnerima ostaje prioritet Ministarstva odbrane  

Standard: Pripadnici Vojske Crne Gore počeće učešće u NATO misiji u Iraku (NMI) do kraja ove godine. Iz opozicije često stižu kritike da “naši vojnici idu u NATO misije da tamo ginu”. Da li su crnogorski vojnici u opasnosti i da li ima opravdanog razloga za brigu?

Bošković: Svaki posao je skopčan sa određenim rizikom, a pogotovo vojni poziv. Nebitno gdje se on obavlja. Međunarodne misije i operacije u kojima učestvuju pripadnici Vojske Crne Gore, bile one pod vođstvom NATO, EU ili UN, svakako nose određene rizike, jer se radi o kriznim područjima gdje su bili ili su još uvijek ratni sukobi u toku. Ono što čine Ministarstvo odbrane i Generalštab Vojske Crne Gore, jeste da te rizike svode na najmanju moguću mjeru. To se postiže sveobuhvatnim pripremama kako pojedinaca, tako i jedinica koje se upućuju u područje operacija ili misija. Programi priprema su razvijeni u skladu sa standardima koje primjenjuju ostale NATO članice tako da, počev od selekcije za obuku do odluke za upućivanje u misiju ili operaciju, svaki pripadnik ili pripadnica Vojske, prolazi niz zahtjevnih testova, počev od zdravstvenih, psiholoških, testova fizičke izdržljivosti do stručno-specijalističkih koji su izrađeni u skladu sa opisom dužnosti koju će obavljati u operaciji ili misiji. Na kraju obuke za upućivanje u misiju ili operaciju, vrši se ocjenjivanje u skladu sa NATO standardima za ocjenivanje snaga. Primjera radi, za misiju “Resolute Support” u Avganistanu, ocjenjivanje se vrši u Republici Hrvatskoj, od strane mješovitog ocjenjivačkog tima OS Republike Hrvatske i Vojske Crne Gore. Kada je riječ o štabnim dužnostima, obuka se vrši u NATO centrima za obuku i pripremu po posebnim programima za određenu misiju ili operaciju.

Da zaključim, vojni poziv sam po sebi nosi određene rizike, bilo da se sluzba vrši u zemlji ili inostranstvu, tako da je svaki pojedinac koji se odluči za bavljenje ovim poslom svjestan istih. Primjenom najviših standarda u obuci i pripremama svakog pojedinca i jedinice za izvršavanje dodijeljenih misija i zadataka ti rizici se svode na najmanju moguću mjeru.

B.K.