Ona je istakla da je Radulovićevo izlaganje bilo vrlo konfuzno, ali i inspirativno, naglasivši da je sadržalo niz netačnih, polutačnih i nepreciznih informacija i ocjena o djelovanju predsjednika Crne Gore.

“Predsjednik donosi ukaz, a donošenje ukaza podrazumijeva čin potpisa, kao i kod svakog drugog pravnog akta sličnog tipa. Ali, zanemarimo to što MVP ne razumije već pola godine razliku između termina ‘donijeti ukaz’ i ‘potpisati papir koji predstavlja ukaz’. Odbijanje predsjednika da ‘potpiše ukaz’ nije ‘neprimjerena diplomatska praksa’ nego pravo koje predsjednik vuče iz svoje ustavne nadležnosti da donošenjem ukaza postavlja ili opoziva ambasadore”, navela je Brajović.

Kako je dodala, predsjednik je do sada odbio da ‘potpiše’ ukaze o opozivu do dobijanja obrazloženja Vlade.

“Nakon što je Vlada postupila u skladu sa Predsjednikovim traženjem, ukazi o opozivu su donijeti. Predsjednik nije odbio da ‘potpiše’ ukaz o postavljenju jer do sada niti jedan proces postavljenja nije došao do faze ukaza. Predsjednik se u svom djelovanju nigdje nije ‘ispromašivao’,za razliku od ministra, koji u svom javnom obraćanju u najvišem zakonodavnom domu koristi ovakav jezički izraz”, naglasila je savjetnica za vanjsku politiku predsjednika Crne Gore.

Ukazala je da u navođenju koraka u procesu postavljenja ambasadora MVP preskače prvi ključni korak.

“Ključan posebno u uslovima kohabitacije, naročito kada imate različitu političku pripadnost ne samo između predsjednika i Vlade, već i između Vlade i palamentarne većine. Taj prvi korak su vanjskopolitičke konsultacije, i to konsultacije državnog vrha – predsjednika države, predsjednika Skupštine i predsjednija Vlade i MVP. I taj korak je nadležni ministar svjesno izbjegao iz njemu poznatog razloga”, napomenula je Brajović.

Dalje, kazala je, Vlada ne donosi odluku o izboru ambasadora, već usvaja predlog za ambasadora.

“Nije tačno da je predsjednik slao pismo bilo kojoj državi u vezi s agremanima. Neka navede MVP na koje adrese je to predsjednik poslao pismo za države koje nisu razmatrane na Vladi. Ili bolje neka pažljivo pročita prethodno saopštenje, pa se onda preciznije izrazi”, poručila je.

Kako je rekla, o tome koliko je važno to što su domaću i međunarodnu javnost upoznali sa postupanjem Vlade Crne Gore da mimo procedure instruiše ambasade/misije da traže agreman bez saglasnosti predsjednika, potvrđuju i povratne reakcije međunarodnih partnera.

“One uključuju i riječi zahvalnosti za dostavljanje tako važne informacije; riječi neslaganja sa postupanjem Vlade da ide sa procedurom bez saglasnosti što je protivno diplomatskoj praksi, naročito u odnosu na EU kao glavnog partnera imajući u vidu ranije povlačenje već odobrenog ambasadora; riječi pojedinih zemalja prijema da cijene informisanje jer ne žele da budu uključene u unutrašnje manipulacije niti da iz neznanja o postojanju unutrašnjeg neslaganja svoju zemlju dovedu u nelagodan odnos prema bilo kojoj od institucija u zemlji odašiljanja; do iskrenih poziva ambasada i upita u cilju provjere čak i imena onih kandidata za ambasadore u zemljama za koje je postignuta saglasnost kako bi bili sigurni da su dobili pravu informaciju. Toliko o zbunjenosti naših partnera. Prije bi se moglo reći da smo saopštenjem i izlaskom u javnost stvari nazvali pravim imenom. I da, saglasili bismo se da su ovakav potez Vlade zemlje loše primile”, istakla je Brajović.

Nije, navela je, ovdje riječ ni o kakvoj političkoj manipulaciji predsjednika Crne Gore.

“To je bio adekvatan odgovor na postupanje Vlade mimo zakona i kršenja procedura u onih pet slučajeva gdje je agreman zatražen mimo saglasnosti, i preventivno upozorenje onim zemljama u kojima Crna Gora nema ambasadore i o kojima su se konsultacije takođe vodile. A zašto preventivno? Iz vrlo jednostavnog razloga. Vlada nije obavijestila predsjednika koje predloge je formalno procesuirala. A u odsustvu transparentnosti izvršne vlasti, na što smo navikli, predsjednik se kao odgovoran i transparentan dio izvršne vlasti odlučio za jedan preventivan potez kojim će ublažiti ili eliminisati štetno činjenje Vlade”, poručila je Brajović.

Ocijenila je da je ispod svakog nivoa tvrdnja MVP da predsjednik na stranim adresama opanjkava svoju državu i nije vrijedna komentara.

“Umjesto komentara na tu tvrdnju, mogla bi čitava ‘ekspertska’ Vlada ponešto naučiti od predsjednika kako se država predstavlja znalački, odgovorno i posvećeno što potvrđuje predsjednikova nepromijenjena dinamika i visok intenzitet vanjskopolitičkih aktivnosti u zemlji i inostranstvu”, dodala je.

Kazala je i da se u kohabitaciji razgovara i sastaje onoliko koliko je potrebno da se dođe do rješenja.

“Brojati sastanke i iznositi cifre je samo skretanje pažnje sa suštine. MVP u razgovorima o ambasadorima nije pokazao spremnost za kompromis. Nastupio je sa predlogom imena, i stavom – ako ste saglasni, odlično.. ako niste, što je tu je.. imena će ići kao otpravnici poslova”, navela je.

Podsjetila je da je proces razgovora o postavljenjima započet 28. aprila.

“Dakle prije nepunih dva mjeseca. Dobra rješenja traže vrijeme. Pitanje ambasadora u ovim danima i mjesecima nije sudbinsko pitanje za Crnu Goru, te ga ne treba rješavati u roku koji MVP subjektivno procijeni kao krajnji rok za dobijanje odgovora od strane predsjednika na njegov predlog. Jer MVP će, vratimo se početnom stavu, ipak postupiti onako kako želi ili mu neko u Vladi nametne, a da je to istina dokazuje kršenje procedure i traženje agremana bez saglasnosti predsjednika”, rekla je Brajović.

Ukazala je da saradnja u kohabitaciji nije pitanje želje, nego obaveze.

“A obaveza je dostizanje minimuma saglasnosti i spremnost na kompromis, a ne nametanje isključivo svog interesa i svoje želje. Kada bi predsjednik Crne Gore ispunjavao želje Vlade/MVP izražene u predlozima ambasadora, onda bi, između ostalog, među crnogorskim ambasadorima bila najmanje dvojica javno prepoznatih negatora genocida. Da li su oni autentični predstavnici vanjske politike nove Vlade Crne Gore, kako glasi obrazloženje za smjenu i postavljenja, vrlo je važno pitanje”, ocijenila je.

Poručila je da o tome da je Skupština potpuno isključena iz dosadašnjih razgovora, ne voljom predsjednika Crne Gore, nego izričitim izborom MVP, te da li je to prihvatljivo u uslovima kohabitacije, i kako će se skupštinski odbor izjasniti o imenima koja imaju saglasnost predsjednika i Vlade, treba da razmišlja onaj ko svjesno i uprkos nizu dobronamjernih savjeta ne želi da poštuje Ustav, zakon i dobru praksu.

“I da, predsjednik bira ambasadore, i to već u startu procesa, davanjem svoje saglasnosti ili ne. A Vlada samo procesuira ono što je ne samo izbor Predsjednika, nego bi trebalo u uslovima kohabitacije da bude predmet konsenzusa Predsjednika, Vlade i Skupštine”, zaključila je Brajović.