Crna Gora je geopolitički veoma zanimljiva država, tako da postoje jasni strani uticaji na medijsku scenu koja postaje podložna dezinformacijama i medijskim manipulacijama. Ova situacija može uticati na društvene i političke procese, posebno u vremenu globalnih previranja, pa je nužno upoznati cijelo društvo sa ozbiljnošću problema i napraviti široku društvenu koaliciju za odgovorno rješenje ovog problema”, ocjenjuje u razgovoru za Vikend novine predsjednik Udruženja građana Bosne i Hercegovine Zašto ne, koji je pokrenuo portal Raskrinkavanje.ba Darko Brkan.

Nakon pokretanja ovog portala u BiH krenulo je osnivanje ovakvih portala i u drugim državama regiona. Od prošle godine portal Raskrinkavanje.me postoji u okviru Centra za demokratsku tranziciju.

Sagovornik VN ističe da je medijska pismenost najbolji odgovor na problem dezinformacija i medijskih manipulacija, ali da je to posao na duge staze, te da je trenutne prijetnje potrebno je djelovati na više nivoa, počev od jačanja organizacija koje se bave odgovornošću medija.

VN: Prije dvije godine pokrenuli ste portal Raskrinkavanje, na kojem pratite, analizirate, ocjenjujete i raskrinkavate lažne vijesti i medijske manipulacije uopšte, u Bosni i Hercegovini, ali i u regionu. Šta je Vaše dvogodišnje iskustvo pokazalo?

BRKAN: Raskrinkavanje je pokrenuto u decembru 2017. godine sa ambicijom da pomogne konzumentima medijskog sadržaja da lakše saznaju šta je kredibilna, a šta nekredibilna informacija. Nakon dvije godine, imamo preko 5.000 analiziranih i ocijenjenih članaka i više od 1.500 medija u bazi koji su bar jednom proizveli neku dezinformaciju. Ove činjenice same po sebi govore o razmjeri koju ovaj problem ima u BiH, ali i u regionu, te da je iz dana u dan sve veća potreba za ozbiljnim pristupom kako bi se sačuvao integritet novinarske profesije, ali i informisanja kao takvog.

VN: U maju ove godine publikovali ste rezultate jednogodišnjeg istraživanja medijske scene u BiH koji su pokazali veliki broj anonimnih portala, kao i da je veliki broj medija koji se bave BiH, a izvan su njene teritorije. Što je u pozadini? Koje je Vaše objašnjenje?

BRKAN: Objašnjenje je vrlo jednostavno i mislim da ima dva nivoa. Prvo, jednostavnije objašnjenje, leži u činjenici da je, zbog povezanosti tema i činjenice da smo jedno govorno područje, cijeli region zapravo jedno medijsko tržište, te postoji jasan razlog zbog kojeg mediji iz jedne države ciljaju publiku i iz drugih država. Ono drugo, vjerovatno važnije, jeste da je povezanost političkih i drugih interesa među državama u regionu činjenica, te se to naravno prenosi i na medijsku scenu.

VN: Lažne vijesti, izvrtanje činjenica i realnosti su označene kao metod hibridnog rata kojem je izložena Crna Gora, o čemu uostalom, svjedoči i prisustvo NATO kontrahibridnog tima. Koliko ste upoznati sa situacijom u Crnoj Gori? Kako biste Vi okarakterisali naš medijski prostor koji su problemi najizraženiji?

BRKAN: Crna Gora ima slične probleme kao i ostatak regiona u ovom kontekstu. Mediji, u potrazi za održivosti, gube nezavisnost i postaju glasnogovornici političkih grupacija, a novinari ne mogu da održe integritet u takvoj situaciji. Podijeljenost na političkoj sceni nužno dovodi do iste i na medijskoj. Samoregulacija medija ili ne postoji ili nije adekvatna. Kada na to sve dodamo činjenicu da je Crna Gora geopolitički veoma zanimljiva država, te da postoje jasni strani uticaji na medijsku scenu, postaje jasno da je medijski prostor podložan dezinformacijama i medijskim manipulacijama. Ova situacija može uticati na društvene i političke procese, posebno u vremenu globalnih previranja, pa je nužno upoznati cijelo društvo sa ozbiljnošću problema i napraviti široku društvenu koaliciju za odgovorno rješenje ovog problema.

VN: Pred Crnom Gorom su naredne godine parlamentarni izbori. Već imamo upozorenja na pojavu velikog broja anonimnih portala koji su usmjereni da rade protiv Crne Gore. Da li je medijska pismenost, na čemu i Vi radite u okviru projekta koje podržavaju SAD, dovoljan odgovor na izazove?

BRKAN: Medijska pismenost je sigurno najbolji odgovor na problem dezinformacija i medijskih manipulacija. Međutim, skoro nemoguće je očekivati da cijelo društvo može postati toliko medijski pismeno da nije podložno medijskim manipulacijama, posebno za kratko vrijeme, tako da je medijska pismenost nešto što će neminovno dati rezultate na duže staze. Za trenutne prijetnje, potrebno je djelovati na više nivoa, od jačanja organizacija koje se bave odgovornošću medija i provjerom činjenica, preko komunikacije sa tehnološkim kompanijama, pa do jačanja medija koji se trude da održe integritet informisanja, a medijska pismenost treba biti dodatak na sve ove aktivnosti.

VN: Crna Gora uskoro donosi Zakon o medijima kojim definiše obavezu unošenja podataka u impresumu medija koji se odnose na vlasničku strutkturu. Da li je to, po Vama, dobar način da se medijski prostor, institucije, građani, zaštite od dezinformacija i lažnih vijesti? Kakva je uloga regulatora?

BRKAN: Ovo je jako dobar način da se poboljša situacija u medijima, ali i da se poveća transparetnost medijske scene, pa i njena odgovornost. Ali to ne može potpuno zaštititi građane od dezinformacija, jer jako veliki broj dezinformacija se širi putem medija koji nisu iz Crne Gore ili putem anonimnih portala na koje se ovaj i ovakvi zakoni ne mogu odnositi.

VN: Mogu li nevladine organizacije biti medij?

BRKAN: Ako gledamo u modernom smislu riječi, medij može biti čak i svaki pojedinac, a ne samo nevladina organizacija. Imamo jako puno organizacija koje djeluju kao medij ili imaju medij u sklopu organizacije. Recimo u okviru naše organizacije Zašto ne, mi imamo dva medija Istinomjer i Raskrinkavanje. Neke organizacije imaju i informativne portale, pa čak i novinske agencije u sklopu svog djelovanja.

VN: U ranijim intervjuima rekli ste da postoje dvije grupe lažnih medija jedni se bave dezinformacijama zbog novca, drugi zbog politike. Kojih je više?

BRKAN: Više je nedvojbeno ovih koje se bave dezinformacijama zbog novca sama činjenica da je velika većina anonimnih portala u ukupnoj bazi medija na Raskrinkavanju dovoljno govori. No, ako pogledamo ko su najveći pojedinačni dezinformatori, u BiH su među prvih 10 samo dva anonimna portala, što govori da su daleko štetniji mediji kojima je cilj medijska manipulacija radi ostvarenja političkih ili drugih ciljeva.

VN: Kad, kako, na čiju incijativu i s kojim ciljem je pokrenuta platforma Raskrinkavanje.ba?

BRKAN: Raskrinkavanje smo pokrenuli mi u UG Zašto ne zbog toga što smo osjetili potrebu za nečim ovakvim u BiH društvu. Već skoro 10 godina se bavimo provjerom činjenica kroz inicijativu „Istinomjer”, gdje provjeravamo tačnost izjava političara. Primjetili smo tokom godina da nisu samo političari odgovorni za netačno informisanje javnosti, nego da je uloga medija jako bitna. Nakon skoro dvije godine planiranja i razvoja metodologije, pokrenuli smo Raskrinkavanje u decembru 2017. godine.

VN: Pojedini mediji u BiH smatraju da portal Raskrinkavanje.ba nema dovoljno novinara obučenih da otkrivaju lažne vijesti, te da se preko portala vrši etiketiranje medija. Vaš komentar?

BRKAN: Mi radimo isključivo provjeru činjenica u člancima i ocjene dajemo člancima, a ne medijima, a do sada smo imali samo nekoliko zahtjeva za korekcije u ove dvije godine djelovanja, tako da apsolutno ne stoji bilo kakva tvrdnja da etiketiramo medije. Što se tiče druge tvrdnje, svi članovi redakcije Raskrinkavanja su obučeni da otkrivaju lažne vijesti i medijske manipulacije, a o našem radu govori i to da smo, uz Istinomjer koji je također platforma UG Zašto ne, jedini medij u BiH koji je verifikovan od Međunarodne mreže za provjeru činjenica (IFCN) kroz vrlo kompleksan proces verifikacije. Tačno je da su u našoj redakciji trenutno dvije osobe sa formalnim novinarskim obrazovanjem, ali je i ostatak redakcije sastavljen od istraživača sa dugogodišnjim iskustvom.

VN: CDT je takođe pokrenuo portal Raskrinkavanje. Da li sarađujete sa kolegama iz Crne Gore? Sa kojim se oni izazovima srijeću?

BRKAN: Naravno da sarađujemo sa kolegama iz CDT-a, zajedno smo razvijali metodologiju, a pomagali smo im i u počecima rada. Izazovi koje CDT ima su vrlo slični našima, a trenutno najveći izazov koji svi imamo jeste nedostatak kapaciteta da stignemo uraditi i provjeriti sve članke koje bi trebalo provjeriti u našim medijima na dnevnoj bazi, ali i na tom polju se situacija popravlja.

VN: Lažne vijesti i dezinformacije koje se šire preko anonimnih portala postale su globalni problem. Kakvi se sve mehanizmi koriste u svijetu na otkrivanju i suzbijanju širenja dezinformacija i otkrivanju mreža anonimnih portala? Da li je uopšte moguće naći adekvatan odgovor na ovu pojavu,s obzirom na brzinu kojom se internet tehnologija razvija?

BRKAN: Sve što se radi po pitanju sprečavanja širenja dezinformacija je dobar odgovor, ali jedino ukoliko se to sve radi ozbiljno i koordinisano od strane cijelog društva, možemo očekivati adekvatne rezultate. Prvo, provjera činjenica i „raskrinkavanje” ovakvih članaka nam na dnevnoj bazi pomaže da znamo šta je taj dan tačna, a šta netačna informacija. Jačanje medijske pismenosti konzumenata medijskog sadržaja dovodi do toga da sami čitaoci mogu prepoznati potencijalnu dezinformaciju i znati šta i koje medije pratiti. Mediji sami kroz edukaciju svojih redakcija i rad na kredibilitetu mogu puno doprinijeti rješenju problema, a kroz mehanizme samoregulacije mogu uticati i na druge medije. I na kraju, u vremenu u kojem živimo, učešće tehnoloških kompanija u cijelom procesu otkrivanja i suzbijanja anonimnih portala i dezinformacija imaju isto tako ključnu ulogu. Svi ovi mehanizmi jedino zajedno, uz pomoć donošenja adekvatnih legislativa u svim ovim poljima, mogu adekvatno odgovoriti na ovaj problem.

VN: Kada pogledate situaciju u regionu, kako biste okarakterisali medijsku scenu, šta je to što danas predstavlja glavni problem neprofesionalizam, neetičko izvještavanje, dezinformacije, senzacionalizam, spinovi…?

BRKAN: Mislim da je sve od navedenog jako veliki problem. Postoje tri nivoa problema sa medijskom scenom prvi i najvažniji je iskorištavanje medija od strane politike i biznisa za ostvarivanje vlastitih ciljeva. Problem sa ovim je da to samo po sebi dovodi do značajnih kršenja novinarske etike, što kroz plasiranje raznih dezinformacija i medijskih manipulacija, što kroz autocenzuru u redakcijama medija. Drugi problem je potpuna transformacija okruženja putem kojeg se informišemo, posebno jačanjem društvenih mreža, što dovodi do nekoliko problema.

VN: Kojih problema?

BRKAN: Prvo, povećava se potreba za korištenjem medijskih manipulacija i senzacionalizma da bi se privukli korisnici, zatim, dolazi do pojave velikog broja anonimnih portala koje imaju izgled medija, a koje jednostavno ne funkcionišu kao mediji, i, finalno, velika količina medijskog sadržaja se prenosi, a ne proizvodi kao posljedica potrebe za određenom količinom objava da bi medij ostao konkurentan. Treći problem jesu nedovoljni kapaciteti medijskih redakcija, koji povećavaju mogućnosti nenamjernih grešaka i dovode do smanjenja kredibiliteta medija.

VN: Do sada ste raskrinkali nekoliko internet portala. Možete li nam kazati koje ste sve portale kako „raskrinkali“? Uz pomoć kojih metoda otkrijete da je neko objavio lažni sadržaj?

BRKAN:U bazi Raskrinkavanja trenutno ima preko 1.500 medija kojima smo, kako kažete, „raskrinkali“ bar jedan članak. Tu imamo sve, od javnih servisa, preko novinskih agencija, pa do farmi portala ili komercijalnih medija.Mi radimo na osnovu uspostavljene metodologije koja prepoznaje 14 različitih vrsta medijskih manipulacija i svaka od njih je detaljno opisana u smislu manifestacije i motiva kreiranja. A metoda kojom otkrivamo medijsku manipulaciju jeste provjera činjenica, gdje različitim istraživačkim i novinarskim metodama, provjerama izvora, kontaktiranjem odgovornih i slično, dolazimo do zaključka da li neki članak sadrži medijsku manipulaciju.