Nova vlada u Crnoj Gori, osnovana u decembru 2020. godine, na Zapadu je doživljavana kao novi početak za uklanjanje korupcije i omogućavanje Crnoj Gori da brže napreduje ka članstvu u EU. Umjesto toga, nova administracija postaje sve osjetljivija na dnevni red Moskve. Kremlj Balkan vidi kao strateško bogatstvo i odskočnu dasku za Jadran i Mediteran. Nastoji spriječiti zapadno jedinstvo i potkopati ulogu multinacionalnih organizacija. Podsticanje sukoba u Crnoj Gori, ne samo da doprinosi uznemirenju regiona, već pruža priliku za podrivanje nove države NATO-a i diskreditaciju saveza za ostale potencijalne članice.
Kremlj ima koristi od neprihvatanja crnogorskog nacionalnog identiteta i nezavisne državnosti od strane vlade Srbije. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić planira uniju Srbije i Crne Gore, po uzoru na Putinovu težnju za rusko-bjeloruskom unijom, sa Crnom Gorom kao mlađim partnerom. Najjača politička snaga u crnogorskoj koalicionoj vladi, Demokratski front, posvećena je ukidanju nezavisnosti zemlje i sarađuje s Beogradom kako bi uspostavila čvršće veze sa Srbijom. Ruska veza s novom vladom postaje sve jasnija. Crnogorski Apelacioni sud ukinuo je kazne militantima koji su pokušali srušiti crnogorsku vladu nakon izbora u oktobru 2016. pod upravom ruskih obavještajnih službi. U osnovi, ovo je bio neuspjeli pokušaj diskvalifikacije Crne Gore iz članstva u NATO-u stvaranjem haosa i nasilja.
Crnogorski sektor sigurnosti takođe ostaje sklon prodiranju Moskve. Milan Knežević, lider Demokratskog fronta i uključen u zavjeru o puču 2016. godine, imenovan je za predsjednika parlamentarnog Odbora za sigurnost i odbranu. Čini se da su druga imenovanja za bezbednost koordinirana sa Beogradom i Moskvom. Srbija i Rusija takođe ciljaju stratešku imovinu Crne Gore, uključujući planove za kupovinu luke Bar i električne kompanije u zemlji. Kremlj kampanjama drži sve države izvan saveza i time smanjuje američki uticaj. Tamo gdje ne uspije spriječiti proširenje, pojačava napore na slabljenju NATO-a iznutra. Sve veće prisustvo u Mađarskoj i Bugarskoj pokazuje kako ruski zvaničnici nastoje da potkopaju koheziju zapadnog saveza. Pristupanje NATO-u jača državnu sigurnost, ali ne osigurava imunitet od stranih političkih i ekonomskih poluga protiv interesa saveza.
Kina takođe igra dragocjenu ulogu za Rusiju na Balkanu sabotirajući demokratski razvoj u potrazi za regionalnom ekonomskom zavisnošću kroz zamke duga i preuzimanje infrastrukture. Da bi pojačao svoj politički uticaj, Kremlj se zalaže za neriješene sukobe i sporne države na Balkanu. Pomaže autonomaškoj vladi u bosanskom srpskom entitetu da zadrži zemlju podijeljenu i ohrabruje bosanske Hrvate da zagovaraju treću teritorijalnu jedinicu. Na Kosovu, koje Rusija blokira od članstva u UN, srpska manjina je motivisana da podstiče unutrašnje sukobe. Moskva je iskoristila i domaća previranja u Sjevernoj Makedoniji i njen ometani put ka Europskoj uniji.
Crna Gora predstavlja još jednu priliku za destabilizaciju, u kojoj mediji, dvije ruske obavještajne službe i Ruska pravoslavna crkva mogu pomoći svojim srpskim kolegama u osporavanju nezavisnosti Crne Gore. Iako administracija Bajdena ima neposrednije vanjskopolitičke prioritete, zanemarivanje tinjajućih sukoba na Balkanu može imati pogubne posljedice, kao što su pokazali ratovi devedesetih. Štoviše, osujećivanjem Rusije i Kine na Balkanu, Washington može poslati snažan signal da će se ambicije oba antiamerička igrača suočiti na globalnom nivou. Takav pristup takođe može stvoriti dvostranačku podršku u Kongresu.
Učinkovita politika suprotstavila bi se pannacionalnim projektima koji prijete nezavisnosti bilo koje balkanske države. Najveća opasnost je Vučićev pansrbizam, koji slabi državnost Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Kosova. Potreban je trostrani pristup. Prvo, dijalog između Srbije i Kosova može se intenzivirati u skladu s nedavnim Bajdenovim pismom Vučiću u kojem se poziva na međusobno priznavanje države. Drugo, treba pokrenuti multinacionalnu inicijativu za provođenje osnovnih ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini kako bi se razvila država koja u potpunosti funkciše.
I treće, Vučića mora upozoriti da će se miješanje u crnogorsku politiku negativno odraziti na napredak Srbije prema zapadnim institucijama, posebno dok Beograd nastavlja saradnju i s Rusijom i sa Kinom.
Januš Bugajski
Preporučeno
Video