Video
Primjera je mnogo, smatraju u CDT, a u zavisnosti od aktuelnog političkog ili društvenog konteksta ili trenutka “na meti” su se, prema njihovim riječima, nalazile različite nevladine organizacije, ali i novinari, građanski i ekološki aktivisti, borci za ljudska prava, feministkinje…
“Zabrinjavajuće je što je targetiranje dolazilo i dolazi od strane najviših državnih zvaničnika, koji bez zadrške civilne aktiviste proglašavaju državnim neprijateljima i onima koji podrivaju demokratiju u Crnoj Gori”, naveli su iz CDT u analizi dostavljenoj medijima.
Analizu Centra za demokratsku tranziciju prenosimo integralno:
To što je koalicija Za budućnost Crne Gore (ZBCG) odlučila da “Crnu Goru učini istinski slobodnom zemljom” tako što će zahtijevati hitno predlaganje zakona o agentima stranog uticaja, inicijativi koja u središte stavlja upravo nevladine organizacije, je trenutak koji je doveo do najnovije kampanje tergetiranja civilnih aktivista i aktivistkinja.
Pa smo tako došli u situaciju da potpredsjednik Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Milun Zogović naziva civilne aktiviste “zečevima”, što se može tumačiti i kao štetočine, kada kaže da je najava zakona o stranim agentima “istjerala sve zečeve iz grmova”, kao i da je nastala opšta histerija i da se pokazalo da ne postoji politička volja za izglasavanje jednog takvog zakona.
Suštinsko nerazumijevanje funkcionisanja civilnog sektora pokazuju i pojedini poslanici u Skupštini Crne Gore, poput poslanika NSD i predsjednika Odbora za ljudska prava i slobode Jovana Vučurovića, koji komentarišući najavu zakona o stranim agentima, tvrdi da dio NVO sektora djeluje kao političke i parapolitičke organizacije koje za račun određenih interesnih grupa ne saopštavaju svoje stavove, kako govore programi i statuti tih NVO, već političke stavove.
Ovakvo tumačenje ne samo da je opasno, već predstavlja i jasan pokušaj gušenja kritičara vlasti koji djeluju u javnom interesu, ali je i potencijalna prijetnja za ljudska prava, uključujući slobodu izražavanja i udruživanja.
Navedene izjave dodatno potvrđuju tezu je cilj ovog predloga uvođenje praksi autoritarnih režima, gušenje slobodne misli i etiketiranje civilnog društva kao stranih agenata i državnih neprijatelja.
Kako čudno piše “proevropska” Vlada
ZBCG nije prva koja je pokušala da na taj način opravda targetiranje civilnog sektora koji, između ostalog, ima kontrolnu ulogu izabranih predstavnika na vlasti u svojim zemljama. Sličnu maksimu inicijalno su koristili njihovi patroni u Rusiji, pa sve do Republike Srpske i drugdje.
Evropski sud za ljudska prava (ECHR) presudio je da ruski zakon o stranim agentima krši prava grupa i pojedinaca označenih kao strani agenti. Sličan ruskom, usvojila je i Mađarska, ali je on poništen 2021. nakon što je Evropski sud pravde ustanovio da nije u skladu sa pravilima EU. Međutim, u decembru 2023. usvojen je Zakon o odbrani nacionalnog suvereniteta. Evropska komisija saopštila je da će tužiti Mađarsku Međunarodnom sudu pravde u Hagu zbog tog zakona, koji se poredi sa onim donešenim u Rusiji. Po uzoru na Mađarsku, u Slovačkoj se priprema teren za usvajanje sličnog zakona. Iz EU su automatski reagovali i upozorili da će se Slovačka suočiti sa istim onim pravnim odgovorom koji je dobila i Mađarska. Zbog usvajanja zakona koji je pisan po uzoru na ruski Gruzija je dobila zvaničan “stop” na putu ka EU.
U bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska trebalo je da se razmatra o sličnom prijedlogu zakona proljetos, ali je povučen iz procedure. Na ove najave negativno su reagovali iz delegacije EU u BiH, ambasade SAD i (OEBS-a). I parlament Kirgistana parlament je 2014. odbacio prijedlog zakona o stranim agentima jer je ocijenjen nedemokratskim. Zakon, koji se naziva kopijom ruskog, je na kraju ipak usvojen u aprilu ove godine, a sve NVO koje primaju novac iz inostranstva i bave se političkim aktivnostima označene su “stranim predstavnicima” i prijeti im zabrana djelovanja. Usvajanje zakona osudile su međunarodne organizacije, kao i SAD i EU.
Kad vlasti diriguju botovi i “aktivisti” prate tempo
Kad imamo ovakve poruke i pozive nosilaca visokih državnih funkcija, za očekivati je da će se pojedini njima bliski mediji, ali i brojni anonimni profili na društvenim mrežama odlučiti za brutalniju i prljaviju online kampanju, koja nerijetko sa sobom donese i govor mržnje prema civilnim aktivistima.
Tako smo u medijskim objavama mogli pročitati da “basnoslovno plaćene organizacije zapravo zatiru slobodnu misao u Crnoj Gore”, da su paneli, samiti i pres konferencije pogodni za “ritualno okupljanje praznoglavih pretplatnika stranih grantova i prodavaca briselske i vašingtonske magle”…
Nevladinim organizacijama se spočitava i da se pribojavaju da bi se otkrilo da one “na neki način u mnogo čemu zavise od budžetskih korisnika nekih drugih zemalja”.
Nerijetko se predstavnici nevladinog sektora etiketiraju i kao “strani plaćenici”, “agenture”, “špijuni”, “zvezde granta”… Sasvim sigurno je da ovakvo targetiranje može voditi u online, ali i fizičko nasilje prema civilnim aktivistima i aktivistkinjama.
“Prikladnih” epiteta nije falilo ni ranije
A “političke miševe” u kritičarima i neistomišljenicima svojevremeno je vidio i nekadašnji predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.
Reagujući na pitanje o realnosti ,,sanaderizacije” (procesu koji je u Hrvatskoj započeo hapšenjem bivšeg premijera Iva Sanadera zbog optužbi za korupciju) Đukanović je o onima koji su govorili o izvjesnosti sličnog epiloga u Crnoj Gori kazao da je “riječ o nedoraslim političkim osobama, političkim miševima kojima je potrebna prije svega – deratizacija”.
Osim toga, poručivao je i da se dio medija i NVO sektora “beskrupulozno bore za vlast”, te da samo “glume medije i nvo sektor, a sve da bi mogli biti borci za inostrane donacije”.
Da su nevladine organizacije te, koje pored političara, mafije i kriminalaca, kao “prepreka stoje na evropskom putu Crne Gore” poručivao je i Dritan Abazović za vrijeme dok je bio potpredsjednik Vlade Crne Gore.
I brojni ministri su sporadično “dijelili lekcije” civilnim aktivistima, pa smo svjedočili primjeru da je recimo Miomir Vojinović, raniji ministar prosvjete pojedine medije i nevladine organizacije nazivao “dušebrižnicima” te poručivao da oni ne treba da propituju zakonitost njegovog djelovanja već isključivo nadležni državni organi.
Kao “kočničare razvoja” vlasti su često označavale i brojne ekološke aktiviste, a spočitavalo im se da zarad tuđih interesa blokiraju izgradnje hidroelektrana, tjeraju investitore, osporavaju odluke lokalnih vlasti…
Zaključak je jasan.
Upravo na ovakav način želi se potcijeniti, obesmisliti i ugroziti ogroman uticaj koji su nevladine organizacije imale i imaju u demokratizaciji društva zalažući se isključivo za što brže i bolje ispunjavanje zahtjeva za članstvo u Evropskoj uniji, koji se svode na vladavinu prava i obaveznu zaštitu ljudskih prava.
Centar za demokratsku tranziciju (CDT)
Preporučeno
Tekst je kreiran uz podršku Ad Hoc granta regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD) BiH, Center for Research and Policy Making (CRPM) Sjeverna Makedonija i Institute for Democracy and Mediation (IDM) Albanija, a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške. Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Centra za demokratsku tranziciju (CDT) i ne odražava nužno stavove Minstarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške ni SMART Balkan konzorcija.
