Video
“Jedan broj građana/ki ima fiktivno preblivašte u Crnoj Gori, zbog čega se nalazi u biračkom spisku i može da glasa. U Ustavu je propisan uslov preblivališta od 24 mjeseca za ostvarenje prava glasa u našoj zemlji, što znači da je namjera bila da oni građani/ke koji zaista žive i vežu svoju sudbinu za Crnu Goru, o njoj mogu i da odlučuju”m ističu u CDT-u.
Međutim, naglašavaju, ova ustavna intencija nije pretočena u adekvatan zakonski okvir, pa je građanima/kama ostavljeno na slobodnu odluku da li će odjavljivati prebivalište.
“Ovim se zapravo želi na mala vrata, mimo izvorne intencije ustavopisca, omogućiti da u Crnoj Gori na izborima glasa dijaspora. Dakle, onim državljanima/kama koji imaju riješen status u drugim državama uključujući i biračko pravo, Ustav očekivano oduzima pravo glasa. Ustav je donešen dvotrećinskom večinom, i da je intencija bila da dijaspora glasa, u njemu ne bi bilo rezidencijalnog uslova”, kažu u CDT-u.
Ovaj problem je moguće riješiti dvojako:
A) Nakon korekcija u legislativi, sprovesti terensku provjeru registra prebivališta i ažurirati ga – Budući da ne postoje zvanični i pouzdani podaci koliko građana/ki Crne Gore ima prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj ne borave, jedini mogući način za njegovo ažuriranje jeste da, nakon stvaranja zakonskih preduslova, službenici/e MUP-a posjete svaku adresu u Crnoj Gori, utvrde ko na njoj zaista živi, te iniciraju potrebne promjene ukoliko građani/ke ne žive na adresi na kojoj su prijavljeni.
U toku ovog postupka može se javiti značajan broj tehničkih i suštinskih problema pa izmjene zakona o prebivalištu moraju biti pripremljene veoma studiozno sa unaprijed predviđenim situacijama koje se mogu desiti u ovom procesu (naročito u odnosu na državljane/ke koji po različitim osnovama privremeno ili trajno borave u drugim zemljama i one koji nemaju jasan status u zemljama u kojima stvarno žive i rade).
Potrebno je predvidjeti i monitoring tijelo od predstavnika/ca MUP-a, svih partija i NVO sektora koje će imati uvid u postupanje u svakom slučaju pojedinačno. Važno je odagnati svaku sumnju da iza ovog procesa stoji potreba političke i etničke prekompozicije birača/ica. Nakon sprovedene prve terenske kontrole svih građanki i građana/ki, zakon treba da predvidi i stalni model kontrole prebivališta od strane MUP-a ali i uvođenje odgovarajućih sankcija sa prekršioce zakona;
B) Ukinuti rezidencijalni uslov za izbore na nivou države – Ukidanjem zahtjeva da birač, da bi imao pravo glasa, pored crnogorskog državljanstva mora imati i prebivalište u Crnoj Gori bi se riješio dio problema sa građanima/kama koji žive van Crne Gore. Ovo rješenje bi bilo na fonu preporuka Venecijanske komisije i OSCE-a.
Ove preporuke, u prethodnoj fazi izmjena zakona, nijesu dobile podršku zakonodavca, jer one zahtijevaju promjenu Ustava Crne Gore i značajan politički konsenzus (podrška najmanje tri petine birača/ica na referendumu). Međutim, kako je to i primijećeno u izvještajima OSCE/ODHIR, u pogledu rezidencijalnog uslova ZIOP se razlikuje od Ustava, jer postavlja uslov prebivališta u trajanju od najmanje 24 mjeseca prije izbora, dok je Ustavom utvrđen uslov boravka od dvije godine bez naznake o vremenu boravka.
Preporučeno
Najgora moguća situacija je ova trenutna – u kojoj se norma selektivno primjenjuje, i za nekoga važi a za nekoga ne, što dovodi do sumnji u regularnost izbora.
