Video
Centar za građansko obrazovanje (CGO), kroz plenarne aktivnosti, službena putovanja i odnos angažmana i zarada poslanika 28. saziva Skupštine Crne Gore, ukazuje da podaci o predsjedniku i potpredsjednicima Skupštine dodatno potvrđuju potrebu za snažnijim standardima transparentnosti, mjerljivosti učinka i odgovornosti u najvišem zakonodavnom organu, saopštio je saradnik na programima Nikola Đurašević.
“Ovaj dio analize obuhvata predsjednika Skupštine Andriju Mandića, potpredsjednicu Zdenku Popović, potpredsjednike Borisa Pejovića, Nikolu Camaja, Mirsada Nurkovića i Nikolu Rakočevića. Mandić je za predsjednika Skupštine izabran 30. oktobra 2023. godine, kad su potpredsjednici postali i Zdenka Popović i Boris Pejović. Nikola Camaj je potpredsjedničku funkciju preuzeo 31. jula 2024, a Mirsad Nurković 17. avgusta 2024. godine. Nikola Rakočević je funkciju potpredsjednika Skupštine obavljao od 25. juna 2025. do 11. marta 2026. godine”, podsjeća.
Od 27. jula 2023. do 31. marta 2026. godine, predsjednik i potpredsjednici su, kako je kazao, u plenarnim raspravama, ne računajući vrijeme predsjedavanja sjednicama, ukupno govorili 36 sati, 40 minuta i 21 sekundu. Istovremeno, od 27. jula 2023. do 31. decembra 2025. godine imali su ukupno 106 službenih putovanja, za koja je iz budžeta izdvojeno 112 807,11 eura. Pri tom, čak 99 putovanja se odnose na inostranstvo, a svega sedam na Crnu Goru.
Kako dodaje, Mandić je imao najveći broj službenih putovanja – 29, sva u inostranstvu, za šta je utrošeno 21.322 eura. U plenumu je, ne računajući predsjedavanje, govorio tri sata, 34 minuta i 32 sekunde, dok mu je prosječna plata od avgusta 2023. do aprila 2026. iznosila 2.715,74 eura.
“Zdenka Popović je realizovala 21 službeno putovanje, od čega četiri u zemlji i 17 u inostranstvu, uz trošak od 27.837,36 eura, što je najveći pojedinačni iznos među analiziranim članovima rukovodstva za ove svrhe. U plenumu je govorila šest sati, osam minuta i 31 sekundu, a prosječna plata iznosila joj je 2.212,10 eura. Među potpredsjednicima po broju putovanja izdvaja se Nikola Camaj sa 26 službenih putovanja, od kojih je 25 bilo u inostranstvu, i za njih je izdvojeno 25.917,59 eura. U plenumu je govorio dva sata, 59 minuta i 19 sekundi, dok mu je prosječna plata iznosila 2.778,72 eura, što je ujedno i najviša prosječna plata među analiziranim članovima rukovodstva”, ističe.
Mirsad Nurković imao je 13 službenih putovanja, od čega jedno u zemlji i 12 u inostranstvu, uz trošak od 14.634,48 eura. Istovremeno, bio je među aktivnijim u plenarnim raspravama među članovima rukovodstva, sa ukupno osam sati, devet minuta i 21 sekundom izlaganja. Njegova prosječna plata iznosila je 2.586,18 eura.
“Najmanji broj službenih putovanja imao je Boris Pejović – ukupno četiri, sva u inostranstvu, a za njih je izdvojeno 5.325,79 eura. U plenumu je govorio tri sata, 43 minuta i pet sekundi, dok mu je prosječna plata iznosila 2.382,08 eura. Iako više nije na potpredsjedničkoj funkciji Nikola Rakočević je, u analiziranom periodu, bio najaktivniji u plenumu među svim obuhvaćenim članovima rukovodstva, sa 12 sati, pet minuta i 33 sekunde izlaganja. Imao je 13 službenih putovanja, od čega jedno u zemlji i 12 u inostranstvu, za koje je utrošeno 17.769,89 eura. Njegova prosječna plata za period od avgusta 2023. do aprila 2026. godine iznosila je 1.907,27 eura”, dodaje.
Podaci o plenarnim izlaganjima, kako piše u saopštenju, ukazuju na različit nivo angažmana među članovima rukovodstva Skupštine, dok im je zajednička dominacija u međunarodnim putovanjima.
Preporučeno
“Iako funkcije predsjednika i potpredsjednika Skupštine uključuju organizacione, protokolarne i međunarodne obaveze, javni interes nalaže da se njihov rad sagledava kroz dostupne i uporedive pokazatelje – od učešća u plenarnim raspravama, preko službenih putovanja i njihove svrhe, do zarada i drugih beneficija koje proizlaze iz javne funkcije. CGO podsjeća da se transparentnost Skupštine ne iscrpljuje pukim objavljivanjem podataka, već njihovom upotrebljivošću, preglednošću i dostupnošću u formi koja građanima i građankama omogućava da razumiju kako se koriste javni resursi i kakve rezultate ostvaruju njihovi izabrani predstavnici, a sve kako bi se stimulisao odgovorniji odnos prema javnoj funkciji”, zaključuju.
