Video
Čirgić u intervjuu za portal Aktuelno kaže da ćemo “lako upamtiti sve članove naše akademske zajednice koji su pružali otpor ovoj podaničkoj i šovinističkoj vlasti”, ali se boji “da ćemo još lakše zaboraviti sve one koji su nemoralno ćutali”.
Intelektualci, poručuje, nijesu otćutali nijedan potez koji je vodio satiranju građanskoga ustrojstva ove zemlje, ali da dobar dio tih intelektualaca nije mogao doći do riječi od raznih “koritaša i samoreklamera koji su zaćutali kad je litijaški pokret najavio novu Crnu Goru, Crnu Goru popa Mace, Crnu Goru Pavla Đurišića”.
Ipak, dekan FCJK ocjenjuje da je dobra stvar koju je donijela ova vlast, buđenje građanske svijesti i stvaranje otpora građanske Crne Gore, koji je ukazao i na onu drugu Crnu Goru – hrabru, emancipovanu, rasterećenu zabluda prošlosti.
Ministarka Bratić mjesecima sprovodi brutalan revanšizam, ostavljajući bez posla stotine prosvjetnih radnika. Nakon smjena direktora sada su na red došli pomoćnici. Kako komentarišete poteze ministarke?
Čirgić: Ministarka Bratić radi ono zbog čega joj je i dodijeljena funkcija koju obavlja. Njen angažman u vrijeme litija bio joj je preporuka za ministarsko mjesto u tri – s aspekta državnoga identiteta – najvažnija resora. Afirmacija četništva, promocija Crne Gore kao srpske regije, negacija crnogorskoga jezika, babologija, pripadnost velikosrpskoj ideologiji i sl. glavne su reference zbog kojih je premijer Krivokapić postavio Vesnu Bratić na čelo crnogorske nauke, prosvjete i kulture. Takve reference, od kojih bi se pristojan svijet stidio, nijesu zasmetale ni njenim kolegama iz Vlade niti poslanicima parlamentarne većine koji su digli ruku da je podrže. Svi su oni Vesna Bratić, a Vesna Bratić najglasnije artikuliše kakvu to Crnu Goru želi ova Vlada i ova parlamentarna većina.
Kako objašnjavate i to što sve prolazi bez reakcije NVO sektora koji je nekada bio poprilično glasan?
Čirgić: Naš nevladin sektor – liše rijetkih časnih izuzetaka – na sve to ćuti, iako mu do potonjih parlamentarnih izbora nijesu promicale ni najsitnije društvene devijacije. Svojom ćutnjom taj sektor pokazuje da nije nevladin no provladin sektor. Što četvororesorna ministarka Borisa Dežulovića smatra ustašom ili što Latinki Perović želi smrt ili što želi ugasiti FCJK nije ništa neobično ako se zna da za samu sebe javno ističe da je četnik. Četnička ideologija jeste ideologija etničkoga čišćenja, a ministarka Bratić postavljena je da bi je sprovodila. Skandalozna smjena nekoliko stotina direktora crnogorskih vaspitno-obrazovnih ustanova jeste svojevrsno etničko čišćenje crnogorske prosvjete od Crnogoraca i drugih nesrba.
Nema ni riječi od onih koji su odlukama ministarke najviše pogođeni – profesora, intelektualaca…
Čirgić: Ćutnja prosvjetnih radnika pokazuje do koje je mjere ubijena sloboda govora i koliko je izražen politički i ideološki revanšizam ove vlasti. Veliki broj ljudi u javnome sektoru ćuti plašeći se odmazde i ćutnjom čuva svoje radno mjesto. S druge strane, ćutnja većine smijenjenih direktora i izostanak otpora ide na njihovu dušu i obraz. Uz to ta ćutnja govori o pogrešnoj kadrovskoj selekciji bivše vlasti koja je rukovođenje crnogorskim vaspitno-obrazovnim ustanovama povjerila onima koji – čast rijetkim izuzecima – nijesu bili kadri da javno ukažu na rigidne staljinističke metode ove vlasti. Skandaloznom smjenom direktora Bratićka je samo uradila ono što je prije nekoliko mjeseci najavio premijer koji se tim direktorima obratio u maniru predratnoga autoritarnog seoskog učitelja koji za katedrom prijeti i urla na prestrašene đake.
Ne bih se složio kad kažete da intelektualci ćute. Intelektualci nijesu otćutali nijednu grešku ove vlasti, nijedan potez koji je vodio satiranju građanskoga ustrojstva ove zemlje, nijedno gušenje građanskih sloboda. Dobar dio tih intelektualaca nije mogao doći do riječi od raznih koritaša i samoreklamera koji su se povazdan hvalili receptima za navodni napredak crnogorskoga društva. Takvi su zaćutali kad je litijaški pokret najavio novu Crnu Goru, Crnu Goru popa Mace, Crnu Goru Pavla Đurišića. Sad čekaju da se ta nakaradna Crna Gora i konačno oburda, pa da opet progovore i zauzmu pozicije. Pitajte ih tada što su danas ćutali.
Ćuti i akademska zajednica na izbor rektora UCG Vladimira Božovića. Kako to komentarišete?
Čirgić: Najveći dio crnogorske akademske zajednice poslovično ćuti. Ćutali su kad je na mjesto predśednice Upravnoga odbora Univerziteta Crne Gore postavljena partijska funkcionerka Rajka Glušica, za koju svi oni znaju da je falsifikovala svoja potonja dva izbora u zvanje jer nije ispunjavala zakonske uslove da produži angažman na UCG. Njezinim izborom i formalno je ukinuta autonomija univerziteta. Aktuelni rektor Božović, za kojega kažu da je osnivač četničkoga glasila IN4S, nije na to mjesto postavljen odlukom ministarke Bratić već je jednoglasno izabran podizanjem ruku uslužnih Crnogoraca. Lako ćemo upamtiti sve članove naše akademske zajednice koji su pružali otpor ovoj podaničkoj i šovinističkoj vlasti. No bojim se da ćemo još lakše zaboraviti sve one koji su nemoralno ćutali iako se od članova akademske zajednice očekuje da predvode građansku borbu i društvenu emancipaciju. Treba pitati ponaosob sve članove Crnogorske akademije nauka i umjetnosti zašto su umukli, zašto se njen predśednik i sad ne šepuri svojim ustavnim patriotizmom kao prijekim lijekom za sve crnogorske probleme. Treba pitati one profesore koji su glasali za rektora Božovića je li ih stid što su digli ruku da na čelu jedinoga državnog univerziteta u Crnoj Gori bude eksponent politike koja ne priznaje ni Crnu Goru ni njenu kulturu. Vjerujem da bi taj intervju bio čitaniji od ovoga.
Iz javnih nastupa i objava premijera, jasno je da ministarka Bratić uživa punu podršku Krivokapića. S obzirom na to da se na čelna mjesta u prosvjeti postavljaju ljudi kojima je bliska četnička ideologiju, SPC…, da li smatrate da Krivokapić i Bratićka imaju istu misiju – potiranje crnogorskog identiteta?
Čirgić: Naravno. Već sam na to odgovorio. Nije Bratićka imenovana za ministarku u četiri resora zato što je dala naučni doprinos crnogorskoj nauci, prosvjeti i kulturi niti zbog svojih naučnih ili menadžerskih sposobnosti. Imenovana je isključivo zbog toga što Crnu Goru vidi kao dio Srpskoga sveta.
Vidite li izlaz iz ove situacije?
Čirgić: Pad ove nakaradne vlasti prvi je korak k tome izlazu. Ubijeđen sam da ćemo taj prvi korak brzo napraviti. No ako se na tome stane, za koju godinu čekaće nas neke nove Vesne Bratić. Potezi koje je za nekoliko mjeseci načinila ova vlast vratili su Crnu Goru nekoliko godina unazad. Da je prethodna vlast više radila na stvaranju jakih institucija i rukovođenje tim instuticijama povjeravala sposobnim i odvažnim ljudima, ne bi Crna Gora tako lako i brzo poklekla pred populistima i šovinistima koji su došli na vlast. Da je reforma našega prosvjetnog sistema bila suštinske prirode umjesto što je formalno i birokratski usklađivana s kojekakvom evropskom praksom, ne bi naša omladina tako nekritički usvajala propagandu koju im serviraju razni upošljenici na društvenim mrežama i mirski i duhovni vojnici tuđih velikodržavnih projekata.
Smatrate li da se budi građanska svijest kada su u pitanju dešavanja u prosvjeti i identitetska pitanja?
Preporučeno
Čirgić: Ako je što dobro donijela ova vlast, to je buđenje građanske svijesti i ogoljavanje svih snaga koje za cilj imaju satiranje Crne Gore. Pred nasrtajima ove vlasti pali su kvaziintelektualci, lažni borci za društveni prosperitet, koritaši; jasno se pred građanima ukazala i fukara i stameni borci za građansku Crnu Goru. Ali više od svega pritisak ove vlasti stvorio je otpor, otpor građanske Crne Gore, ukazao je i na onu drugu Crnu Goru – hrabru, emancipovanu, rasterećenu zabluda prošlosti. Put do pobjede te nove Crne Gore sigurno neće biti ni kratak ni lak, ali je 21. maj na Lovćenu pokazao da je to pobjednička Crna Gora. „Udar nađe iskru u kamenu. / Bez njega bi u kam očajala.“
