Video
Njihovo obraćanje prenosimo u cjelosti:
ŠTIVO ZA TUŽITELJKU SRPSKOGA SVETA
Ovaj je tekst kopija kolumne Bobana Batrićevića, objavljene avgusta o.g. na portalu Antena M. Budući da je tužiteljica S. Šišević u ime Višega državnog tužilaštva zahtijevala od Suda za prekršaje da Bobana Batrićevića oglasi krivim i udari mu globu zbog javno izrečene istine o nepočinstvima crnogorskih ekspozitura Crkve Srbije, uz odobrenje autora potpisujemo njegov tekst kako bismo stali iza svih stavova koje je u njemu iznio Batrićević.
Ako tužiteljica Šišević i protiv nas ne pokrene tužbeni zahtjev i zatraži da se oglasimo krivim i oglobimo zbog javno izrečene istine, obesmisliće tužbeni zahtjev protiv Bobana Batrićevića. Ukoliko pak pokaže dosljednost, Sud može objediniti postupak u kojemu će – nema sumnje – biti još zainteresovanih antifašista i protivnika glorifikacije četnika u Drugome svjetskom ratu i potonjim ratovima na YU prostoru.
A sad evo i teksta zbog kojega VDT na optuženičku klupu stavlja renomiranoga istoričara, profesora FCJK i potpredśednika Crnogorskoga PEN centra Bobana Batrićevića.
Popovi Crkve Srbije u Crnoj Gori ne propovijedaju vjeru Hristovu. Oni torokaju srpski nacionalizam. Oni indoktriniraju. Šire mržnju i ksenofobiju. Dakle, oni nijesu popovi i kaluđeri, oni su torokuše i propovjednici mržnje. Kako drugačije krstiti njihovo djelovanje? Da vidimo što nam o tome kaže upitnik koji ćemo popuniti odgovorima dvije vodeće figure srpske popovštine u Crnoj Gori.
- Šire li ljubav i oprost, osnovne postulate hrišćanstva?
Metodije Ostojić: “A onda ti, koji su vodili te druge – komunisti koji su svakakve zločine radili – ali mi koji sljedujemo za istinom smijemo reći istinu: da su jame napunili od kojih su neke dan-danas, a to je strašno reći, u 21. vijeku, pune ljudskih nevinih kostiju, oko Nikšića, Kotor jama, ima jama Talijanka gdje su Italijane takođe bacali, ubili su sveštenika, ugledne ljude, domaćine. Dan-danas su te jame pune i ne smije niko da pomene njihova imena, ni da krene da vadi ljudske kosti iz tih jama.”
Joanikije Mićović: “Jer su toliko Crnogorci bili lakomi na sječenje turskih glava i toliko su bili lakomi da uberu junaštvo, pa da onda neko preuzme svezanoga Osman-pašu. To je anegdota, ne znam da li je istinita ili nije. Ali, ipak, nešto znači. Podsjeća nas na neke stvari iz naše prošlosti. A ono što je bilo u prošlosti, to je negdje i danas prisutno u nama“
- Pozivaju li na mir?
Metodije Ostojić: “Rusija je nada za čitav slobodoljubivi svijetu … U svetoj Rusiji je nada za spasenje ne samo pravoslavnih naroda, nego čitave Evrope i svijeta”.
Joanikije Mićović:
“Velika je hajka da se to pravo ne samo meni nego i crkvi i pravoslavnom narodu u Crnoj Gori uskrati od nekakvih družina koje se pojavljuju kao pečurke poslije kiše. Ali znamo da pečurke nisu dugotrajne i to će nestati.”
- Slave li ili osuđuju zločince?
Metodije Ostojić: “Oni ljudi kojih se mi danas sjećamo, general Dragoljub Draža Mihailović, vojvoda Pavle Đurišić i ostali komandanti i vojnici ostali su vjerni onome kome su se zakleli. Kad je čak i onaj kome su se zakleli rekao da oni pristupe nekom drugome, da to što su dosad ratovali ide u propast, da život i okolnosti idu nekim drugim putem i pravcem, oni ni tada nijesu pali u očajanje, nego su ostali vjerni.”
Joanikije Mićović: “Draža Mihailović je celo vreme tretiran kao saveznik. On je imao ovlašćenja od jugoslovenske vlade u Londonu, a ta vlada je bila saveznička vlada celo vreme. I on je od strane zapadnih zemalja celo vreme bio tretiran kao saveznik. Predsednik Truman ga je odlikovao visokim odlikovanjem zato što je spasio američke pilote. To odlikovanje je uručeno ćerki Draže Mihailovića preko američke ambasade u Beogradu 2005. godine.“
Iz ponuđenoga se jasno vidi da popovi Crkve Srbije imaju samo jednu misiju – da zagađuju Crnu Goru, da zapišavaju njenu istoriju i teritoriju, da šalju uznemirujuće poruke svim nesrbima ove zemlje. Odgovor društva na njihova činjenja ne postoji. Svi su prepadnuti – neko poslom, neko foteljom, neko kletvom, neko mađijanjem. Jer takvo je danas velikosrpsko pravoslavlje koje nam se nudi – bijes, moć i kletva. Sve dok se ovakav nekontrolisani status Crkve Srbije u Crnoj Gori ne ospori, Crna Gora će biti rob beogradskih ćudi i teren na kojem će izvoditi specijalne operacije prisvajanja, asimilacije i subverzije. Crkva Srbije je zlo koje dugoročno uništava multietničku i multireligijsku Crnu Goru te crnogorski nacionalni, kulturni i teritorijalni identitet. Na njeno djelovanje neophodno je odgovoriti crnogorskom verzijom pravoslavlja, ljubavlju i vjerom u Hristovu misiju. Za početak, reformisati Crnogorsku pravoslavnu crkvu i početi iznova, s ledine, kao prvi hrišćani. Nema te crkve u svijetu koja više liči izvornom hrišćanstvu do crnogorske – proganjana, stigmatizovana, ugnjetena. To su odlične osnove za početak borbe – borbe za vjerske slobode kojih pravoslavni Crnogorci danas očigledno nemaju.
Preporučeno
P. S. U jednome se ipak ne bismo složili s Bobanom Batrićevićem. Mi ne mislimo da popovi Crkve Srbije torokaju. Torokanje je raspredanje dokonih i bezazlenih priča na neobavezne teme. Popovi Crkve Srbije šire naci-fašističko zlo beatifikujući zločince koji su vršili etnička čišćenja i masovne zločine protiv civila i boraca za oslobođenje Crne Gore i okolnih država, o čemu svjedoči njihov odnos prema Pavlu Đurišiću, popu Maci, Joanikiju Lipovcu i ostalim izdajnicima i kolaborantima fašističkih i nacističkih okupatora. A sad, gđo Šišević, bujrum! Predložite da nas oglase krivim što iznosimo istinu o glavnim propagatorima zla na Balkanu.
