Tačno deset mjeseci kasnije, 28. novembra, u skladu sa članom 9. i 41. Bečke konvencije o diplomatskim privilegijama i imunitetima, Ministarstvo vanjskih poslova Crne Gore proglasilo je Božovića personom non grata i zatražilo da napusti Crnu Goru.
Kap je prelila čašu kada je više puta upozoravani ambasador Podgoričku skupštinu 1918. nazvao “oslobođenjem” i “slobodnom voljom” crnogorskog naroda.
Iako je novi ministar vanjskih poslova Crne Gore Đorđe Radulović ocijenio da “uskraćivanje gostoprimstva ambasadorima zasigurno nije mjera dobrosusjedskih odnosa, već ishitren čin”, na sajtu Ministarstva vanjskih poslova u dijelu Preseansi šefova stranih misija po datumu predaje akreditivnih pisama nema Vladimira Božovića.

Đukanović je 28. januara 2020. primio akreditivna pisma i novoimenovanih, izvanrednih i opunomoćenih ambasadora Narodne Demokratske Republike Laosa, Nj.E. Sithonga Čitnhothinha i Republike Gane, Nj.E. Eudore Hilde Kuarteje Korantenge. Kod Laosa i Gane na listi nema Srbije i Božovića.

Preporučeno
No, uprkos Bečkoj konvenicji, Srbija ne razmišlja o opozivu Božovića. To je poručio ministar vanjskih poslova te zemlje Nikola Selaković












