Video
Na tom spisku su države čije se vlade ne pridržavaju u potpunosti minimalnih međunarodnih standarda, ali ulažu značajne napore da se usklade sa tim standardima.
Kako se navodi u izvještaju, Vlada Crne Gore ne ispunjava u potpunosti minimalne standarde za eliminaciju trgovine ljudima, ali ulaže značajne napore da to učini.
“Ovi napori su uključivali krivično gonjenje više optuženih i identifikovanje više žrtava trgovine ljudima. Vlada je usvojila Nacionalni plan za 2022. godinu, a vladina koordinaciona tijela su se sastajala dosljedno. Međutim, vlada nije pokazala veće napore u poređenju sa prethodnim izvještajnim periodom, čak ni uzimajući u obzir uticaj pandemije KOVID-19, ako ga ima, na njen kapacitet za borbu protiv trgovine ljudima. Vlada nije osudila nijednog trgovca ljudima i reorganizovala je policijsku kancelariju posvećenu istraživanju trgovine ljudima, što je smanjilo njenu sposobnost da sprovodi proaktivne istrage. Vlada nije brzo reagovala i uspostavila alternativne načine zaštite žrtava nakon što su stručnjaci objavili vjerodostojne navode o zlostavljanju od zaposlenog na rukovodećim dužnostima u skloništu za borbu protiv trgovine ljudima koji finansira vlada, uključujući fizičko nasilje”, piše u izvještaju.
Ističe se da je tužilaštvo pokrenulo istragu protiv jednog zaposlenog u prihvatilištu, a Ministarstvo rada i socijalnog staranja (MRSS) nije suspendovalo dozvolu i finansiranje skloništa za borbu protiv trgovine ljudima.
“Vlada je pokušala da organizuje smještaj za djecu žrtava u hraniteljskim porodicam, međutim, nije razvila konkretan plan za pružanje zaštite odraslim žrtvama. Stoga je Crna Gora spuštena na Listu za nadzor TIER 2 WATCH LIST”, navodi se u izvještaju.
Preporuka je da se uspostavi i obezbijedi zaštita žrtavama, uključujući specijalizovan smještaj, pomoć i podršku odraslima i djeci žrtvama trgovine ljudima.
“Energično istražiti i krivično goniti krivična djela trgovine ljudima i osuditi trgovce ljudima koristeći član 444. Krivičnog zakona, uključujući obezbjeđivanje adekvatnog osoblja i specijalizacije među policijskim službenicima. Odrediti dovoljne resurse za zaštitu žrtava, uspostaviti standarde i smjernice za zaštitu žrtava i unajmiti i obučiti osoblje za pružanje specijalizovane pomoći žrtvama Povećati pristup pravdi i pomoći žrtvama i svjedocima za žrtve, uključujući pristup iskusnim advokatima i prevodiocima na romskom jeziku. Integrisati romske grupe u procese donošenja odluka u vezi sa zaštitom žrtava. Stvoriti i finansirati pristupačan fond za obeštećenje i obavijestiti žrtve o njihovom pravu na odštetu tokom sudskog postupka. Regulisati i pratiti agencije za zapošljavanje”, predočeno je, između ostalog, u izvještaju.
Stejt Dipartment navodi da je i u prethodnih pet godina uočeno da trgovci ljudima eksploatišu domaće i inostrane žrtve u Crnoj Gori, a trgovci iz Crne Gore u inostranstvu.
“Trgovci ljudima su pretežno muškarci između 25 i 49 godina i članovi organizovanih kriminalnih grupa koje djeluju na Zapadnom Balkanu. Identifikovane žrtve seksualne trgovine u Crnoj Gori su prvenstveno žene i djevojke iz Crne Gore, susjednih balkanskih zemalja i, u manjoj mjeri, iz drugih zemalja istočne Evrope. Trgovci ljudima iskorišćavaju žrtve u ugostiteljskoj industriji, uključujući barove, restorane, noćne klubove i kafiće. Djeca, posebno romska, aškalijska i balkanska egipćanska deca, eksploatišu se u prinudnom prosjačenju. Romske djevojke iz Crne Gore su navodno prodavane za brak i prisiljavane na ropstvo u romskim zajednicama u Crnoj Gori i, u manjoj mjeri, u Albaniji, Njemačkoj i na Kosovu. Migranti iz susjednih zemalja su podložni prisilnom radu, posebno tokom ljetnje turističke sezone. Transnacionalne organizovane kriminalne grupe eksploatišu neke crnogorske žene i djevojke za seksualnu trgovinu u drugim balkanskim zemljama. A 2020. godine, trgovci ljudima su regrutovali tajvanske radnike, oduzimali im pasoše i ograničavali njihovo kretanje, ipak uspostavili pozivni centar gdje su tjerali tajvanske žrtve na lažne pozive”, piše u izvještaju.
Države su rangirane u tri kategorije: prvu, drugu i treću, s tim da druga ima i potkategoriju, koja podrazumijeva dodatno praćenje situacije neke države u borbi protiv trgovine ljudima.
Blinken je istakao da je trgovina ljudima udar na naše temeljne vrijednosti —da su svi stvoreni jednaki i da imaju neotuđiva prava na život, slobodu i potragu za srećom.
“To nanosi štetu našim zajednicama, slabi vladavinu zakona i podriva našu nacionalnu bezbjednost. Kako je predsjednik Bajden napisao u Nacionalnom akcionom planu za borbu protiv trgovine ljudima, ova administracija je posvećena da ta borba bude u vrhu pitanja naše nacionalne bezbjednosti. Svake godine milioni ljudi se eksploatišu unutar i van granica. Primorani su da rade u fabrikama za malu ili nikakvu platu. Rade u strašnim uslovima u rudnicima, gradilištima i ribarskim čamcima, ili rade u privatnim kućama. Mnoge žrtve su eksploatisane”, kazao je, između ostalog, Blinken.
Izvještaj Stejt departmenta o trgovini ljudima jedan je od najsveobuhvatnijih izvora informacija o borbi protiv trgovine ljudima koju sprovode vlade širom svijeta.
Preporučeno
Prvi dokument objavljen je 2001. godine.
