Ovim nagrada Karadžiću nije oduzeta, već sada Savjet JU Ratkovićeve večeri poezije to treba da učini kroz procedure, izmjene statuta i pravilnika, kako je i navedeno u samom tekstu inicijative. O oduzimanju nagrade se raspravljalo nakon 32 godine otkad je dodijeljena.
Zaključkom je potvrđeno da nagradu može oduzeti samo ona institucija koja je nagradu i dodijelila, odnosno Savjet Javne ustanove „Ratkovićeve večeri poezije“.Inicijativu su 26. juna podnijele nevladine organizacije, a dan nakon toga i Bošnjačka stranka, odnosno Opštinski odbor iz Bijelog Polja. Odlučivano je po inicijativi Bošnjačke stranke.
Radovan Karadžić je za vrijeme rata bio predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska i vrhovni komandant te vojske, koja je, prema presudama međunarodnog suda, počinila brojne ratne zločine, ali i odgovorna za genocid u Srebrenici. Haški sud ga je 2019. godine osudio na doživotnu kaznu zatvora za genocid i zločine protiv čovječnosti u Bosni i Hercegovini 90-ih godina.
Karadžić je nagradu „Risto Ratković“ dobio 1993. godine za knjigu poezije „Slovenski gost“. Samo nekoliko mjeseci nakon što se dogodio stravični ratni zločin u Štrpcima, kada je iz voza Beograd – Bar odvedeno i ubijeno 20 ljudi, Crna Gora je Karadžiću uručila značajno pjesničko priznanje. U tom vozu su, ako je to Crnoj Gori bilo važno, bili i njeni državljani, koji nijesu bili srpske nacionalnosti. Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 16 godina. Većina ubijenih bili su iz Prijepolja, Bijelog Polja, Beograda i Podgorice. Ubili su ih pripadnici Vojske Republike Srpske i paravojne jedinice „Osvetnici“, predvođeni Milanom Lukićem i Nebojšom Ranisavljevićem. Godinu ranije, iz Herceg Novog su Karadžiću i Mladiću isporučene u smrt izbjeglice koje su spas od rata potražile u Crnoj Gori.
Administracija i politika
Do oduzimanja nagrade je došlo nakon višemjesečnih administrativnih peripetija, ko je nadležan, Opština ili JU „Ratkovićeve večeri poezije“, koje je pravni nasljednik nekadašnjeg festivala. Od inicijative do odluke je urađen još jedan korak, a to je da je ime Radovana Karadžića izbrisano sa spiska dobitnika.
U odluci koja je dostavljena Skupštini opštine Bijelo Polje, u čijim klupama sjede i odbornici BS, koji su i podnosioci, navedeno je da SO Bijelo Polje prihvata inicijativu za oduzimanje nagrade „Risto Ratković“ Radovanu Karadžiću, pravosnažno osuđenom na doživotnu kaznu zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja, koju je podnio Opštinski odbor Bošnjačke stranke.
Zadužen je savjet JU „Ratkovićeve večeri poezije“, da u roku od 30 dana od stupanja na snagu ovog zaključka, sprovede sve neophodne aktivnosti te u skladu sa nadležnostima izmijeni i dopuni akta kojima se uređuje i pitanje nagrade „Risto Ratković“ (Statut, Pravilnik i slično) unoseći odredbe o oduzimanju nagrade.
Osim na ovu ustanovu, odluka će se odnositi i na sve kojima je osnivač Opština, te će u roku od 60 dana morati da izvrše reviziju svih do sada dodijeljenih nagrada i priznanja.
– Ako se utvrdi da je neko od laureata pravosnažno osuđen za krivično djelo ratni zločin, zločin protiv čovječnosti, zločin protiv mira i genocid, kao i za druga djela koja dobitnika čine nedostojnim dodijeljene nagrade i priznanja, savjeti javnih ustanova su dužni da o tome obavijeste Skupštinu opštine Bijelo Polje – piše u odluci.
Skupština opštine Bijelo Polje zadužuje savjete svih javnih ustanova čiji je osnivač Opština Bijelo Polje da u roku od 60 dana od dana objavljivanja Zaključka u Službenom listu Crne Gore izmijene Statute i Pravilnike o nagradama i priznanjima unoseći odredbu o oduzimanju nagrade.
Trajna mrlja
U Inicijativi BS se navodi da je dodjeljivanjem ove nagrade presuđenom zločincu osuđenom za genocid nanijela trajna mrlja gradu koji je bio poznat po skladnom suživotu, multikulturalnosti i harmoniji različitih vjera i nacija.
Ističu da oduzimanjem nagrade Radovanu Karadžiću žele da promovišu vrijednosti modernog svijeta i da se pridružimo naporima Ujedinjenih nacija u podizanju svijesti o opštoj neprihvatljivosti genocida kao sredstava za rješavanje konflikata.
Inicijativu su u junu podnijele i organizacije Centar za građansko obrazovanje (CGO), Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, Udruženje „Štrpci protiv zaborava“ i Crnogorski komitet pravnika za ljudska prava, kao i građanske aktivistkinje i aktivisti Dina Bajramspahić, Jovana Marović i Edin Smailović, u kojoj su istakli da je tadašnje crnogorsko državno rukovodstvo dočekalo je Karadžića tokom njegove posjete rodnoj Crnoj Gori 1993. godine, čime mu je faktički pružilo političku legitimaciju za ulogu koju je imao u ratu u Bosni i Hercegovini.

Foto: Bijelo Polje Online
Podsjetili su i da Rezolucija Ujedinjenih nacija o Međunarodnom danu sjećanja i komemoracije genocida u Srebrenici, koju je prošle godine podržala i Crna Gora, nedvosmisleno osuđuje veličanje osuđenih ratnih zločinaca, uključujući i odgovorne za genocid u Srebrenici, a uz napomenu da se u njenom uvodnom dijelu jasno referira na presudu protiv Radovana Karadžića.
Odricali se zbog Karadžića
Ove književne nagrade, zbog toga što je njen laureat bio Radovan Karadžić odrekao se 2008. godine Marko Vešović.
Vešović je tada u intervjuu za Slobodnu Evropu kazao da nagrada nikada nije oduzeta Radovanu Karadžiću koji je, kako kaže, u pauzi ubijanja Muslimana u Bosni došao da je primi. Vešović je odbijanjem pokazao i prezir prema crnogorskoj vlasti zbog ćutanja o ratnim zločinima.
– Iz nagrade „Risto Ratković“ nije istjeran đavo zvani Dragan Hromi Dabić. O čemu se radi? Dali su nagradu koljaču koji je prekinuo ubijanje Muslimana i sa jednom divizijom, eskadronom oklopnih transportera, otišao da primi u Domu kulture u Bijelom Polju, opkoljenom Domu kulture i dali mu nagradu i poslije toga nikom ništa. Ja ne pristajem na to „nikom ništa“. U Crnoj Gori se ćuti već od svršetka rata do danas o onom što su radili u ratu onim sramotama koje su radili u ratu, pa i o sramoti koja se zove dodjela nagrade Radovanu Karadžiću. Moje odbijanje nagrade, pored ostalog, jeste i kako sam rekao izraz prijezira prema Crnoj Gori koja svoju samobitnost gradi na zaboravu – kazao je tada Vešović.
Na pitanje da li misli da će odbijanje ove nagrade eventualno uticati na to da se nagrada oduzme Karadžiću, odgovorio je da neće.
– Da li je Crna Gora od 1995. do danas osudila ijednoga ratnoga zločinca, nije. Srbija ima Sud za ratne zločine i znamo da ih je osudila. Ja ne bih mogao navesti koliko i što, ali osudila je za ratne zločine. Dakle, dogovoreno je da se o tom ćuti. A zato što su na vlasti oni koji su bili glavne vođe, koji su bili u prvim redovima za sve što su radili Crnogorci – poručio je tada Vešović.
Želidrag Nikčević je bio član žirija koji je 1993. godine dodijelio nagradu Karadžiću, a sada je savjetnik predsjednika Skupštine Crne Gore Andrije Mandića. On je bio i član žirija za dodjelu ovogodišnje Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja, koja je dodijeljena Bećiru Vukoviću.
Inicijativa je ranije podnošena 2016. godine, kada je grupa građana pokrenula online peticiju. – Na osnovu člana 57 Ustava Crne Gore, u ime velikog broja građana Bijelog Polja, Crne Gore i regiona javno protestujem zbog toga što još nije pokrenut postupak oduzimanja književne nagrade „Risto Ratković“ koja je 1993. godine dodijeljena ratnom zločincu Radovanu Karadžiću“, navodi se u pismu koje je tadašnjem predsjedniku SO Bijelo Polje Aleksandru Žuriću, u ime potpisnika peticije, uputio Ibrahim Čikić.
Preporučeno
Žurić je tada medijima kazao da u nadležnosti predsjednika opštine ne spada „niti dodjeljivanje, niti oduzimanje književne nagrade ‘Risto Ratković'“, ali da će razmotriti inicijativu.